Znali smo kakvi su, ali sad imamo pouzdane dokaze i iz njihove arhive. Ako ovoga puta ne izađemo na Ulicu, onda je depees zaslužio da vlada još 30 godina. A Ulica zaslužuje veliko početno slovo zato što je jedina institucija u Crnoj Gori koja (još) nije pod apsolutnom kontrolom depeesa...
Objavila sam prošle nedjelje ove tri rečenice na fejsbuku, uz poruku - Vidimo se na Ulici. Ne bih ni sad imala što da oduzmem svom prvom političkom proglasu u životu, samo bih dodala da je Ulica jedina institucija u ovoj državi za koju nam još nije zabranjeno glasanje na neposrednim izborima...
Nemam iza sebe partiju niti bilo kakvu organizaciju. Nijesam kapac da sama organizujem protest ni zbog smeća na sopstvenom ulazu, a kamoli onog kojim su zatrpane crnogorske institucije. Bio je to samo izraz nemoći jednog običnog, prosječnog ljudskog bića koje ne priznaje poraz. Iako taj poraz traje punih 30 godina, s tendencijom da odlukom većine podura još toliko...
Poslije dva-tri sata dopisivanja, iz razloga dostupnih na mom fb profilu, odustala sam...
***
Dan kasnije, javili su mi se mladi (sa)borci protiv kolektivne aMNEzije... Učtivi kakvi jesu, nijesu me upozorili, a trebalo je da mi kažu - ne sad pesimizam, tek smo počeli, ne ubijajte nadu... Evo neću, tj. trudiću se svom snagom, dala sam i potpis za sjutrašnji protest. Ipak, čudo je to iskustvo prastarih liberala. Endemske crnogorske vrste koja je, nakon decenija sistemskog i sistematičnog uništavanja, skoro izumrla. Ne da mi sjećanje mira, već strahujem da će se odnekud pojaviti kakav prerušeni preletač, Službin spavač, demonstrant po službenoj dužnosti...
Ako njih i uspijemo da izbjegnemo, ne ginu nam Barbare na braniku otadžbine. Sjećate li se one novinarke čije profesionalno iskustvo nije odmaklo od kupovine novina na kiosku. Koja je procijenila da je na protestu u Beogradu bilo “daleko malo ljudi”. Tako što je “izveštavala sa lica mesta” kad su demonstranti već odmakli dvije-tri ulice dalje.
Što joj nije smetalo da i na tolikoj udaljenosti vidi kako se tuku kišobranima. I da im neki Đilas isplaćuje honorare. I da su izdali ne samo domovinu, nego i voljenog vođu, i to baš u trenutku kad je zamalo pobijedio u drugom kosovskom boju...
***
Naše Barbare takođe dolaze iz patriotskih, identitetski potkovanih i nacionalno osviješćenih redakcija. Oni koji izaberu Ulicu ne mogu biti ništa drugo do izdajnici domovine i vođe. Baš u trenutku kad nas je, i to samo deceniju nakon što nam je donio državu, zamalo uveo u Evropsku uniju.
Glede toga, ali i tome unatoč, moraće da ulože dodatni napor. Kako ne bi postojala ni udaljena, a kamoli osnovana sumnja da liče na one srpske.
Dijela tih muka mogu odmah da ih oslobodim... Neće biti potrebe da se opučaju prilikom brojanja učesnika protesta, sjutra veče računa se na dolazak tačno 97. I neka ih ne zbunjuje kad primijete da negdje piše 97000dupri se! To nema veze sa očekivanim demonstrantima. Nego neočekivano kvalitetnim dokazima o kovertiranim nedjelima vlasti.
***
Znam da je našim Barbarama sve dozvoljeno - ljubav prema državi ne dopušta ni profesionalne, a posebno ne moralne dileme. Uprkos tome, računam da u iskazivanju prezira prema onima koji izađu na Ulicu neće smjeti da izvijeste kako je na protestu bilo “daleko malo ljudi”, ipak je to srpska kovanica.
Tradicionalno montenegrinski moglo bi da zvuči, recimo, da je na protestu bilo nimalo mnogo ljudi. I da naš Đilas, koji plaća dnevnice za dolazak, ne bude - tamo daleko se kazalo - neki Dragan. Nego naš čovjek, Aleksa! Kao onaj Milovanov iz Podbišća, što je počeo da izdaje državu isto mlad, sa nepunih 13.
***
Nema veze što se ovaj naš preziva Bečić, možda je u pitanju Abazović. Ili Mandić, Knežević i Medojević. Može biti da je Danilović ili Milačić, Damjanović ili Ćalović, Đurović ili Vukčević...
Nije bitno, sva sredstva su dozvoljena u borbi za odbranu nezavisnosti, suvereniteta i predsjednikovog odmora... Državnog integriteta, limenke i nacionalnog identiteta... Dvije autokefalne crkve, unikatnog ju-di-džija i zajedničke Buljarice... Tužilaštva, vektre Jakić od Herceg Novog i Bara do Boljara...
Nije šala, odsudni je čas za spašavanje malih elektrana, specijalne jedinice i bolnice u Meljinama... Višeg suda i još više agencije za razvoj korupcije... Savjeta rtcg.depees.me, Ničije kuće i svih ostalih potpornih stubova i nosećih zidova Crne Gore...
Prepadoh se od ovog spiska, 80 posto razloga za Ulicu je tu. Fale još samo autokratija, teror nad neposlušnim medijima i još neki detalji koje nije neophodno nabrajati... Dovoljno je samo povjerovati svojim očima. A Koverta ne da se vidi, nego bode pravo u zenice... Trideset punih godina...
***
U Parizu je davne ‘68. osvanuo grafit sa natpisom: “...Ipak, svi žele da dišu, a niko ne može da diše. Mnogi kažu - disaćemo kasnije, ali većina od njih ne umire. Zato što su već mrtvi”... U Crnoj Gori disanje se odlaže evo tri decenije. Iako se ne guše samo oni koje vlast goni, nego i mnogi koji je - iz raznih razloga, ali nije sad vrijeme za psiho-socijalnu analizu - podržavaju. Još od prvog bidona sa prekojezerskom naftom i prvog aviona sa prekomorskim cigaretama, pa sve do današnjih dobro organizovanih kriminalnih klanova...
Jesu posljednji pomenuti, ali ipak su prvi razlog zbog kojeg glasam za Ulicu. Ne zbog toga što vjerujem da neki od tih klanova uporno drže tužioca na nišanu. Nego zato što on, i to još upornije, odbija da ih gađa u glavu...
P.S. Saznajem ovih dana iz pouzdanih izvora da se predsjednik Crne Gore izjasnio za Crnu Goru.. I ne samo to, kažu kako postoji osnovana sumnja da će se za Crnu Goru izjasniti i premijer i vlada... Ovako je prije 20 godina, takođe na Ulici, legendarni poslanik LSCG-a Miroslav Vicković prokomentarisao podvale o nekom navodno zdravom krilu depeesa. Simbolični broj 97 iz najave sjutrašnjeg protesta podsjeća me na te dane biranja manjeg od dva zla. Za svaki slučaj, između predsjednika i premijera, ja ovoga puta biram - Ulicu.
Bonus video:
