Ne zna on šta je šuma.
Ne zna da to nema veze sa Zagorovim Darkvudom, sa kolibicom u kojoj Don Čiko Felipe Kajetano Lopez sprema krompiriće i pileće batake, dokle Duh sa sjekirom bdije nad prividnim mirom otadžbine.
Pozivam se na strip jer sam nekako siguran da se samo tako i samo tamo možemo razumjeti, a bilo bi lijepo da usputni predsjednik Crne Gore čuje dobronamjernost koju nije zaslužio.
Nije lako otići u šumu.
Nijesu to tam-tam i dimni signali nakon kojih glavni junak potamani vojske zla, a da se ne umori. Izvinjavam se i čitaocima i predsjedniku sklonom šumi ali, ozbiljna je to zajebancija!
Ni oni koji su iz šume ujahivali direktno u palate ovozemaljske svemoći nisu se, nažalost, vraćali nazad - konji jesu.
Prva reakcija na Đukanovićev poziv, slučajno ili ne, dogodila se sinoć u Tološima kada se jedan vuk iz kaveza i čopora u privatnom vlasništvu otisnuo u neizvjesno. Nastala je jurnjava za njim, da bi ga, na kraju, šinterska služba vratila iza rešetaka. Vuku, koji to nije, jer mu već skoro četiri generacije porodice drže u zatvoru, šinteri nisu dopustili epsku slavu. Na kraju, usputni predsjednik je rekao "ako bude trebalo", dakle, kondicional nesrećni vuče.
A kada kaže da će, ako bude trebalo, Crnu Goru braniti i iz šume, svim sredstvima, Đukanović ne misli na svoje patriotsko ošumljavanje u skorijoj budućnosti i pod stare dane. To je očigledno prije metafora podstaknuta predsjednikovim poimanjem komitizma. Ako i misli da oživi komitske čete onda, reklo bi se, misli na Cetinjane, a ne na sebe. Njih je tri decenije uspješno istjerivao u svijet, pa se nada da će u povratku, prije nego ga išta upitaju, biti najsigurnije da zametne kavgu između njih i Manastira, oko kamena koji će valjda na sred Cetinja da vrgne Vladika, a on, ako mu ko pomogne, da razvrgne.
Bože mili lijepa praznika, kako bi se duše prađedovske nad Cetinjem tada uzvijale?
Kao zakleti komformista on pod šumom može podrazumijevati štošta i svašta ali četovanje i krvave aljine svakako ne.
Kako bi neko ko je baš, ali baš. juče govorio da je "Crna Gora izgubila decenije i vjekove tumarajući po stramputicama Balkana", mogao da se odmetne u šumu? Pošto je "gorivo luksuz", navikao da jaše ljude, a ne osedlane ate, njega bi neko od novovremenih budžetskih komita morao da ukrkači i odnese do skrivenog komandnog mjesta. Malo će ih, međutim, biti spremnih da se sjutra ponamjeste "šefu" i odcecaju ga na Lovćen ili Ljubišnju. A i da mu se posreći, pa nasamari nekoga obuzetog viškom ljubavi i manjkom pameti, u šume se nema kud - tamo su davno prije stigli njegovi omiljeni komite-koncesionari. Ako će u šume kao Brković i njegova Vektra biće najuren nazad prije nego se za zelen bor dohvati.
Znači, bude li trebalo, a, blago nama, hvala i ne treba, u šume se nema kud dok ne zarastu rane od komita, od komita što gone balvane i tovare šteka i vrećica.
Zbog rečenog predlažem, dakle, da se držimo Gorice i da se ne razmećemo pretjeranim obećavanjem šume - šta je tu je.
Da se nađemo negdje oko one "ničije kuće", iznad Blažove vile, u "čudesnoj šumici" o kojoj je govorio Duško Knežević, alijas Komita from London.
Ne misli predsjednik, izvjesno, na sebe kada kaže da će se hiljadugodišnja državnost braniti i u šumi ako zatreba. Ne misli, jer zna da se mi nećemo goniti s njim po stranputicama i sitnom rastinju mile nam domovine. Naprotiv - prižrljkujemo čistinu i upornost dokaznog materijala.
Lijepo je znati, svakako, da bi se on, kad ne bi bilo šumara, dohvatio šume, pa otuda i iz patriotskih pobuda opet u Vladu - put do pakla popločan je najboljim namjerama. Ipak, da oproste čitaoci, nije to zajebancija.
Moj je iskreni i dobronamjeran savjet, koji usputni predsjednik nije zaslužio, nakon svega i uprkos svemu: sjedi đe si, ni za tu nijesi!
Bonus video:
