Kad je poslije Drugog svjetskog rata započela obnova urnisane države, komunisti su odlučili da formiraju seljačke radne zadruge. Ulazak u zadrugu bio je obavezan, a metode udruživanja u Crnoj Gori surove taman kao u SSSR-u, iz kojeg je ideja kolhoza i uvezena.
Seljaci su glumili oduševljenje novom vlašću, rušenje međa između imanja bilo je praćeno pjesmama o svijetloj budućnosti. Naravno, samo dok predstavnicima te vlasti ne vide leđa...
Neprikosnoveni crnogorski vođa Blažo Jovanović došao je jednog dana u naše selo, da se lično uvjeri kako formiranje zadruge teče uz pjesmu i burdanje međa niza stranu.
Sve je bilo u najboljem redu dok nije primijetio kako moj đed Andrija Bojičin, pažljivo i ćutke, slaže kamenje iz svoje međe.
- Što to činiš, Andrija, izgleda da nijesi zadovoljan zadrugom - priupitao je drug Blažo.
- Jesam, jesam, kako ne bih bio, no mećem ovo kamenje na gomilu da mi bude pri ruci kad se opet budemo dijelili - objasnio je moj đed...
***
Sjetih se ove priče listajući portale, s najboljom namjerom da popišem učinak recentnih zadrugara trideset dana nakon ulaska u zadrugu.
Svijetla budućnost sad se najavljuje sa Zapada, a nema đeda Andrije da tražim savjet.
Da li da se nadam onome u što nade nema više no u zadrugu, ili da i ja čuvam kamenje na gomilu dok se opet ne budemo dijelili.
Nije moje nadanje u trojnu koaliciju bilo preveliko, niti previše zahtjevno. Ali da se mjesec nakon izbora gasi ovom brzinom - e, tome se zaista nijesam nadala.
Da sam jedina, ne bi me tako brzo savladao moj stečeni pesimizam. Nažalost, nijesam. Zato se svaki razgovor sa prijateljima, realnim i virtuelnim, ovih dana svodi na pitanje koje je partizanska baza postavljala komunističkoj nagradnji - drugovi, jesmo li se mi za ovo borili...
Nije povod tome brzina formiranja Vlade, imali su zakonodavci razloga da propišu ovako duge rokove. Nego javni nastupi učesnika pregovora koji se, i nakon preuzimanja trećine vlasti, ponašaju kao opozicija. A onda baza biranim riječima razrađuje direktive partijske nadgradnje.
Umjesto da svi koji su se decenijama borili za drugačiju Crnu Goru podupiru nadu kako će naopaki režim biti zamijenjen normalnom državnom upravom, istorijska pobjeda počinje da liči na zamjenu zvijezda Granda Pinkovim zvezdicama.
***
Naravno da takav obrt nije uzrokovan različitim verzijama odgovora na socijalna, ekonomska, politička i nacionalna pitanja, zbog kojih su im birači dali priliku da pokažu što znaju.
Suštinski uzroci nesporazuma leže u manjku ličnog i političkog kapaciteta izabranika da pobjedu svojih partija podrede višem zajedničkom cilju.
Znam, ponavljala sam isto već sedmicama u formi pitanja, ali mi se odgovori nikako ne dopadaju.
Zato me, samo ne ponekad kao Vita Nikolića nego sve češće, čudna želja hvata. Ali ne da kupim razglednicu i napišem "...dobro je, pošte rade, nema rata"...
Nego da zakupim kakav mali bilbord i, kopirajući Vita, sumiram učinak pobjednika:
- Dobro je, najjači dio nove vlasti ne skida se sa naslovnica patriotskih medija više no depees u svoje pero. Još bolje je što su Vijesti i dalje izdajničke.
I - ništa više...
***
Zaludnji je posao objašnjavati neznavenome koliko ne zna. Još zaludnije ubjeđivati u istinu onoga koji je zna.
Najzaludnije je upravo ovo što radim, ali prodimila sam od hajke i na Vijesti i na Dritana Abazovića. I baš me briga što ću u patriotskim medijima opet osvanuti kao prodati liberal, kupljeni četnik i nikakav profesionalac.
Ne da mi savjest da poput - meni inače dragih Demokrata - izigravam posmatrača OEBS-a dok traje orkestrirana hajka dostojna najboljih dana jedinstvenog depeesa.
Još u ANB-u nijesu ni oslobođene fotelje - najtraženije u državi kao da je 1948. a ne 2020 - a pretendentima na njih divi se i Lavrentij Pavlovič s onoga svijeta.
Tvorac specijalnog psihološog rata protiv političkih suparnika, Berija, imao je naviku da se uvijek krije iza "činjenica" koje je sam proizveo. Nikad se nije trudio da sakrije tajnu svoje efikasnosti:
"Samo mi pokažite čovjeka, dokazaću mu zločin"...
***
A pokazano je kako Vijesti opstaju od "srpskih para"?! Uprkos tome što svako normalan zna da Demokratski front, M-tel i ostali oglašivači ne daju medijima donacije, nego plaćaju zakupljeni prostor u novinama i vrijeme na TV-u.
Obaveze plaćanja nije oslobođena nijedna partija niti kompanija, bez obzira na to da li je njihova matična država Srbija, Bosna i Hercegovina, Albanija ili Hrvatska.
Neće biti besplatno ni ovo iznenadno reklamiranje u zadružnim medijima odlazeće vlasti. Po uzoru na Pinkovu Zadrugu, i tamo se svakog ponedjeljka biraju miljenici.
Nekima pođe za rukom da u gazdinom krevetu provedu dvije sedmice ili čak tri. Zaredom ili na preskoke, svejedno, četvrtu svi dočekaju u istoj gomili iz koje ih je gazda izvlačio samo dok su mu trebali...
***
Da u to zadružno blato uvuče lidera Ure pokušala je koalicija Za budućnost Crne Gore. Javnim obraćanjem - samo Demokratski front. Javnim ćutanjem, koje u ozbiljnoj politici znači i javno odobravanje, sve ostale članice te koalicije.
Prvo su, ničim izazvani, od njega pravili heroja vaskolikog srpstva. A onda, taman kad sam pomislila da ga kandiduju za patrijarhovog nasljednika, postao je najveći krvnik Srba svih vremena i teritorija.
Uprkos tome što on svoje stavove o važnosti nacionalnih tema nije mijenjao ne samo uoči ili poslije izbora, nego otkako je stupio na javnu scenu prije desetak godina.
Ne bih da nagađam koliko je na takav obrt uticala najava moguće podrške Bošnjačke stranke novoj vlasti, iskazana glasanjem za predsjednika parlamenta.
Zato, da se manem političkih dubioza i vratim onome što najbolje znam, borbi protiv kolektivne aMNEzije.
***
Hajka na Dritana Abazovića počela je nakon intervjua datog tzv. javnom servisu. Nakon što tokom izviđaja ni deveti put nije priznao da se odmetnuo u četnike, falilo je samo da upravnik TV Jusovača uđe s mačugom u studio. Što je to tako strašno rekao lider Ure da bi se - na partijske pozive u boj protiv već dogovorene ekspertske vlade - digla fejsbukovska i portalska kuka i motika, preslušala sam ko zna koji put:
- To ne znači da među političarima nema stručnjaka u određenim oblastima. To njih svakako ne eliminiše. Važno je da nemamo osobe koje na bilo koji način izazivaju neku negativnu emociju.
I - ništa više. Nije te noći pomenuo nijedno ime, niti bilo koju partiju...
***
Lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić jeste. I to svoje vlastito. Prvo u junu, napuštanjem poslaničke funkcije s neobičnim obrazloženjem. Potom posljednjim mjestom na listi za avgustovske izbore.
Da bude jedini šef partije u regionu i šire koji se 81. mjestom kandiduje da - ne bude poslanik, omogućio mu je lider koalicije Za budućnost Crne Gore, a ne lider Ure...
Kroz tu Crnu Goru za čiju se budućnost bori, Zdravko Krivokapić je krenuo sa nekim novim saradnicima.
Jedan dio činili su eksperti koje je doveo sa strane. U drugom su bili članovi partija koji po slavi nijesu ni na treće koljeno sa liderima DF-a.
Zato je, blago rečeno, nekorektno račune sa vlastitim liderom prebijati preko tuđih leđa.
Nije Ura kriva što je lider ZBCG tokom kampanje previše koketirao sa crkovnim pitanjima, zakonom, litijama...
Još manje za to što od noći pobjede nastupa isključivo kao "evropski čovjek širokijeh shvatanja".
A najmanje je do Ure to što su sklonjeni lideri Fronta za Sporazum između tri koalicije saznali iz - medija.
- Obaviještena je čak i međunarodna zajednica, ali mi nijesmo - rekao je jedan od trojice.
Toliko su efikasno bili sklonjeni i iz predizborne kampanje da čak ni ja - koja po zadatku gledam sve domaće TV kanale - nigdje nijednoga nijesam primijetila do kraja avgusta. Liše Milana Kneževića na par minuta, na skupu u njegovom rodnom kraju.
***
Danima prije i poslije izbora lider ZBCG se - po sopstvenom priznanju - nije čak ni susreo sa vođama Fronta. Da ne otvaram rane podsjećanjem na to koliko je sekundi, tokom gostovanja u Načisto, posvetio izjavi jednog od njih. I to tek na insistiranje Petra Komnenića.
U javnom zalaganju za ekspertsku vladu, Krivokapić nije zaostajao za Abazovićem. Popuštio je malo, u dijelu vezanom za dokazane eksperte koji jesu bili članovi partija, ali ne i funkcioneri, zbog mira u koaliciji.
Zbog lidera Ure nije morao, nikad on nije ni rekao da svi eksperti moraju biti nesvrstani.
***
A zbog čega - ili koga - je Andriju Mandića, Milana Kneževića i Nebojšu Medojevića njihov lider označio kao persone non grata, objasnio je predsjednik Pokreta za promjene.
- Našeg nosioca liste Zdravka Krivokapića postavila je Crkva, tačnije mitropolit Amfilohije. To je bio uslov da dobijemo neku njihovu okvirnu podršku koja je donijela par procenata - izjavio je Medojević.
Tako je u paramparčad razbio sve za šta su i on i ostali frontovci optuživali lidera Ure.
Kampanja protiv Dritana Abazovića, međutim, nije zaustavljena. Što nimalo nije dobro...
Naročito za Demokratski front i njegove lidere...
P. S. Ako za koji mjesec budemo prinuđeni na vanredne izbore, Ura neće izgubiti ništa. Demokratski front hoće, zato što će tada mitropolit bit' visoko, Vučić daleko, a Bog će imati prečega posla...
Bonus video:
