Aktivno i kontinuirano se bavim inostranim turizmom preko 50 godina. Od toga kao suosnivač turističke agencije Yugotours-Frankfurt 1968. godine, šef filijale Yugotours-Stuttgart 4 godine i kao šef Turističkog saveza Jugoslavije u Dizeldorfu, preko 4 godine. Nakon povratka iz Njemačke bio sam zadužen kod "Montenegroturista" za inostranu turističku propagandu sa njemačkog govornog područja (Njemačka, Austrija, Švajcarska), tačnije rečeno za realizaciju radnog boravka inostarnih TV ekipa, novinara, VIP gostiju, ambasadora...
Turizam seizmografski osetljivo reaguje na zemljotres, ratove, poplave, epidemije, iako je u suštini veoma žilav i popravljiv. Crnogorski turizam je u proteklih 4 decenije doživio velike udare odnosno padove, ali i velike uspone. Navedimo samo neke od njih:
Razorni zemljotres 15. aprila 1979, ratovi na području ex-Jugoslavije u 90-im, ali je pandemija korona virusa najsnažnije pogodila naš turizam, jer smo od "corona free" zemlje preko noći postali visoko rizična zemlja, te smo nažalost najgore prošli od svih turističkih destinaciji u regionu. Ne da se porediti, ali napomenimo, da je Hrvatska samo u julu 2020. ostvarila 19,6 miliona noćenja. Smatram za potrebno da ukažem na samo nekoliko ZABLUDA, koje se dugi niz godina ponavljaju u CG turizmu.
Zabluda br. 1: Permanentnim hvalisanjem, sa svih nivoa, bez utemeljenja, ne može se unaprijediti crnogorski turizam. Baš nasuprot, tim hvalisanjem mu se čini "medveđa usluga", jer se time obmanjuje crnogorska stručna i laička javnost.
Zabluda br. 2: Da je Crna Gora najbrže rastuća destinacija. To se odnosilo samo i jedino na period neposredno nakon uvođenja sankcija CG, kada nijedan inostrani avion nije mogao da sleti na aerodrom Tivat ili Podgoricu, i kad je crnogorski turizam dotakao dno ponora, a uporedna baza statistike bila nedopustivo niska.
Zabluda br. 3: Odnosi se na urbanistički haos, prije svega na obali, na kojoj se registruje oko 91% ukupnog turističkog prometa CG. Taj urbanistički haos je već do sada crnogorskom turizmu naneo neprocjenjivu štetu, kako propagandno tako i komercijalno. Naši inostrani turisti su prevalili 2-3 hiljade kilometara, da bi pobjegli od gradilišta, buke, građevinskih mašina, dizalica, prašine... a mi uporno godinama unazad, pokušavamo da spojimo "bageriste" i turiste, što je u svakoj drugoj turističkoj regiji nezamislivo, nespojivo. Da cinizam bude veći, mnogi turistički (ne)stručnjaci se usuđuju razmišljati o tzv. "cjelogodišnjem" poslovanju, previđajući pri tom činjenicu da teške građevinske mašine grme često tik uz hotele pune gostiju cio mart, april, maj i jun! Svaki komentar je ovome izlišan!
Zabluda br. 4: Studenti nikada ne mogu biti prava zamjena za obučenog recepcionara ili konobara. Oni uz to počinju svoju praksu suviše kasno, a odlaze suviše rano zbog svojih obaveza na fakultetima, iako su hotelima veoma potrebni do kraja oktobra. Često dolaze na primorje da bi se, prije svega, proveli i kupali/sunčali, a drugo ih veoma malo interesuje.
Zabluda br. 5: U kadrovskoj politici je do sada jedini kriterijum bio politička podobnost i poslušnost, pa je politika na mnoga, za turizam važna, mjesta dovela (ustoličila) kadrove bez ikakvog stručnog i radnog iskustva u turizmu. Sa takvim kadrovima nema i ne može biti nikakvog napretka u CG turizmu. Decenijama unazad svima su bila puna usta "strateške grane" - turizma, pa je prosto nezamislivo da strateška grana privređivanja, koja čini 25% BDP, naprosto nema strategiju, a da crnogorski turizam, već mjesecima, nema ministra za turizam. Šta na to reći? NIŠTA!
I na kraju, ako novi ministar za turizam (nadajmo se od 10. novembra) ne bude u svakom iskusnom turističkom radniku vidio "najvećeg neprijatelja" kao što su to radili predhodni ministri - predhodne Vlade - onda smo svi mi voljni i spremni da njemu i sebi pomognemo.
Autor je bivši direktor Turističkog saveza Jugoslavije u Dizeldorfu
Bonus video:
