Ima jedan čovjek u Crnoj Gori koji je jedanaest godina primao deset puta veću penziju nego što je predviđeno. Grešku je napravio fond PIO. Sad, tek sad su provalili ovi što su mu je jednom mjesečno isplaćivali, pa se odlučuje da li je greška onoga ko mu je obračunavao, ili ovoga što je primao penziju. Kriv je penzioner što je ćutao, što je primao više. Valjda je neko očekivao da on po starom principu “imaš kuću - vrati stan“ sam sebe prijavi zbog tuđe greške. Prc. Nije.
Gospodin je primao invalidsku penziju u iznosu od 822,52 eura mjesečno, a zapravo je po pravilu morao da primi 82,25 eura. E to se zove crkavica, divan naziv za penziju koja je ispod stotinu eura.
Što li je pomislio penzioner kad je primio prvi put desetostruku sumu? Što li je tek pomislio drugi put? Dar sa neba, od Boga, ili se preračunao neki radnik fonda PIO i previdio zarez. Eto koliko je važna pozicija zareza, kao u onoj čuvenoj ruskoj priči o “Ubiti, ne pomilovati“ ili “Ubiti ne, pomilovati“. Taj zarez je nekome navodno čak i život spasio.
Ako imamo u vidu Limenku, onu kovertu Miga Stijepovića, Verige, Brajovićeve zaboravljene petlje na auto-putu, Svetove milione, Ramadu, ukradeni nakit iz Acovoga stana, da li zaista ima smisla tražiti penzioneru da vrati sve što su mu njihovom greškom dali u poslednjih deset godina? Kad stručnjaci ponovo sve saberu, riječ je o cifri od 155,5 hiljada eura! Odakle će te pare da vrati penzioner koji mjesečno prima 82,5 eura? Da li će da ide u zatvor ili prinudni rad?
Neka mu je prosto sve što je činio sa tih 822,52 eura mjesečno, sve što je pojeo i popio, častio i proćerdao! Ako uzmemo u obzir kako je ekipa pelješila državu, penzioneru bi bilo fer oprostiti sve. U ime svih zavedenih penzionera koji primaju crkavice.
Ali postoji jedan opako skovan naziv za osobu koja prima veću penziju od proračunate, a tuženog penzionera su krstili nazivom “nesavjestan sticalac“. Dakle, koliko je to zvučno, skoro kao ironični stih neke pjesme Džonija Štulića. Nesavjestan sticalac, pa zar je baš tako moralo da bude skovano? Zar takav naziv u zemlji koju su raščerupali političari i lupeži. Penzioner je nesavjestan sticalac, a kad političar krade onda je biznismen, kad lupež odere državu onda se snašao.
Sreća pa je advokat penzionera utvrdio da penzioner nijednim svojim postupkom nije doprinio da mu se penzija uveća. Nije on pomjerio zarez. On je samo širio ruke, a pare su dolazile. U nekoj srećnoj zemlji moglo bi se reći da to i nisu neke pare, ali u Crnoj Gori, penzije od oko osam stotina eura primaju samo budžovani i bivši direktori.
Sigurno da ima penzionera koji će na ovakvu vijest reći sebi: “Eh kako nisu meni pomjerili zarez!“. Jer, izgleda je penzionerima u Crnoj Gori za povećanje penzija ostalo samo tome da se nadaju, da im neki zaposleni iz fonda PIO prilikom obračunavanja pogriješi, jednom i na njihovu korist, a ne kao što najčešće biva, na štetu.
Bonus video:
