Postoje ljudi koji vjeruju u Boga tiho, nenametljivo, skoro neprimjetno; vjera u Boga je njihova intima, unutrašnji osjećaj sigurnosti, spokoja i ljubavi. Iako nijesam vjernik, tim ljudima mogu jedino poručiti - vjerujte i dalje, dragi i dobri ljudi. Nažalost, postoje i drugi ljudi, ljudi koji su u manjoj ili većoj mjeri vjerski fanatici, i vjerujući da čine dobro, nanijeli su i nanose dosta zla čovječanstvu.
Važno je razumjeti da svaki vjernik (uz izuzetke koji potvrđuju pravilo) ima dvije različite vjere.
Prva vjera (zajednička svim vjernicima) je da Bog postoji. Treba odmah reći da ima i velikih naučnika koji vjeruju u postojanje Boga; moguće je biti naučnik i vjerovati u Boga, jer postojeća nauka nema dokaz ni da Bog postoji ni da Bog ne postoji. Postojanje naučnika koji su vjernici pokazuje da glavni izvor vjere u Boga nije neznanje, nego psihološka potreba nekih (ali ne svih) ljudi, za sigurnošću i zaštitom neke svemoćne sile.
Druga vjera je ubjeđenje da su Bog, božje stvaranje svijeta i pravila kojih se moramo držati da bi bili dobra božja djeca (a time i u milosti božjoj) onakvi kakvim ih prikazuje religija kojoj vjernik pripada. Na primjer, i hrišćani i muslimani i jevreji vjeruju u Boga, ali su njihova “učenja” o Bogu (Biblija, Kuran, Tora i Talmud) veoma različita.
Treba praviti jasnu razliku između vjere u Boga (koga nauka ne isključuje) i vjere u različita učenja o Bogu (za koja nauka zna da su pogrešna). Ta je razlika najvidljivija kod onih naučnika koji vjeruju u Boga, ali su svjesni da postojeća ljudska učenja o Bogu sadrže mnogo djelova koji su u suprotnosti sa naučnim znanjem. Sjetimo se na primjer Galileja, koji je prije više od četiri vijeka vjerovao u Boga, ali nije zatvorio oči pred naučnim činjenicama koje su kazivale da, protivno biblijskom učenju, naša planeta Zemlja nije centar Sunčevog sistema, a kamoli centar čitavog kosmosa. Dakle, Galileo je jasno razlikovao vjeru u Boga od religijskog učenja o Bogu.
Nezavisno od nauke, zdrav razum nam kaže da od tri pomenuta različita učenja o Bogu, najmanje dva nijesu istinita. Kao čovjek i naučnik, koji o kosmosu zna više od bilo koga u Crnoj Gori, mogu reći da nijedno od velikog broja vjerskih učenja ne kazuje istinu o nastanku svijeta; naravno netačnost svetih knjiga, koje su proizvod ljudske mašte, ne umanjuje njihovu umjetničku i društvenu vrijednost. Ovo što ja kažem kao fizičar i kosmolog, reći će vam i naučnici iz drugih oblasti, od arheologije do biologije.
Sukobi između različitih religija su ustvari sukobi između različitih neistinitih učenja koje je stvorila ljudska mašta. Umjesto da ih spaja zajednička vjera u Boga, razdvajaju ih njihove različite izmišljotine o Bogu. Vjerski fanatici su ljudi zatvorenog uma koji pokušavaju da vjersku dogmu i neznanje nametnu kao univerzalnu istinu, dakle da uspostave planetarno jednoumlje. Vjerski fanatizam (kao uostalom i svaki drugi ekstremizam i fanatizam) je vrsta psihičkog poremećaja, koji dovodi do toga da čak i dobri ljudi prave štetu i čine zlo. Vjerski fanatizam se kreće u rasponu od relativno blagih nametanja dogme do ekstremnog djelovanja, kao što je hrišćansko spaljivanje ljudi na lomačama, islamski terorizam protiv hrišćana, žrtvovanje ljudi i djece u mnogim velikim civilizacijama prije naše ere…
Svaki čovjek je svijet za sebe, čovječanstvo je okean različitosti. Glavni neprijatelj svijeta različitosti je ekstremizam bilo koje vrste. Nažalost, ekstremizam i podjele su zlo Crne Gore.
Prethodna vlast (bilo, ne povratilo se) je Crnu Goru dovela na samrtničku postelju. Građanima Crne Gore je potreban neodložan i efikasan rad na ozdravljenju i preporodu države; potrebna nam je država mirnog i kvalitetnog života svih ljudi, država socijalne pravde, pune sigurnosti i jednakosti. Preporod se može ostvariti projektom Ekološke države, koji predložena nova vlada ne razumije ništa bolje od bivše vlasti. Tragično je što u dramatičnoj situaciji u kojoj se nalazimo, imamo mandatara vlade gospodina Krivokapića, koji neumorno ispoljava zabrinjavajući stepen vjerske zaslijepljenosti i vjerskog fanatizma, što je nespojivo sa uspješnim vršenjem dužnosti predsjednika Vlade Crne Gore. Radovalo bi me kada bi mandatar Krivokapić razumio prvu polovinu ovoga teksta i iz nje naučio da bude bolji. Nijesmo u srednjem vijeku da Bibliju (ili bilo koju drugu “svetu knjigu”, koja je proizvod ljudske mašte) stavljamo iznad naučnog znanja. Da zlo bude veće, mandatar predlaže srednjevjekovnu, privatnu, “apostolsku” vladu, sastavljenu isključivo od njemu bliskih vjernika, kojima (uz možda par izuzetka) dominira vjerska zaslijepljenost (podvlačim da nemam ništa protiv blage i nenametljive vjere, ali sam i te kako protiv vjerskog fanatizma i jednoumlja koji ugrožavaju ljudsku slobodu i negiraju naučno znanje).
Kamo sreće da nova vlada bude najuspješnija vlada u istoriji Crne Gore, ali je sve jasnije da ćemo dobiti još jednu katastrofalnu vladu, koja je loša na drugačiji način od prethodne. Protivim se izboru predložene vlade, ali ako bude izabrana, imaće moju podršku od 200 dana, od 3. decembra 2020. do 20. juna 2021.
Završiću jednim ličnim objašnjenem. Fanatični vjernici potpuno pogrešno pripisuju duhovnu prazninu svima nama koji ne vjerujemo u Boga. Zagledan u skokove delfina ili zagledan u zvjezdano nebo (zvjezdano nebo, gdje ga još ima, naš je prozor u kosmos), svjestan da je naša čudesna planeta u poređenju sa veličinom kosmosa (ispunjenog milijardama galaksija) manja nego jedna jedina bakterija u poređenju sa Sunčevim sistemom, osjećam i ljepotu i začuđenost i divljenje i opuštenost, osjećam kako se pokreću radoznalost i misao da u naporu, koji će trajati koliko i čovječanstvo, razumijem djelić misterije kosmosa i života… Najkraće, ispunjen sam unutrašnjom poezijom i bogatstvom. Svakom vjerniku želim srećan i uspješan život, ali ne pokušavajte da mi nametnete vaše bogatstvo, imam svoje.
Bonus video:
