Naslov je aluzija na čuveno Ne plači za mnom Argentina, a povod je smrt najvećeg i najboljeg koji je ikad igrao fudbal, Dijega Maradone. Maradona, kao i veliki (najveći) pjesnici, vrhunski u svom pozivu (poezija i fudbal), lako sagore u životu, poput meteora: zablistaju, prolete i ugasnu, odu ...
Niko se nikad nije tako poigrao sa velikim engleskim timom, kao što je uradio Maradona na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986: jedan gol je postigao tako što je predriblao cijeli srednji red, odbranu i na kraju golmana engleske reprezentacije, a drugi je dao rukom, ali tako da to gotovo niko nije vidio, pa ni sudije (osim golmana Engleske i par igrača). I to je umjetnost, i neka je priznat gol... I zato nije dobar VAR... jer je poštenije ovako, iako nije regularno. Jer to je fudbal, kao i život, nije sve regularno i pravedno... ali je pošteno i pravedno u konačnici, kad pobijedi bolji, najbolji. Zamislite da u život uvedu VAR, i to za svakog pojedinca, kakav bi to život bio... možda pošten i pravičan (kontrolisan sigurno) ali to ne bi bio život, onakav kakav znamo i živimo... i kakav je oduvijek bio. Jer života nema bez Slobode.
Naslov bi se mogao odnositi i na dosadašnju (bivšu) vlast i njenog predsjednika, lidera. Odlazak nakon 30 godina vlasti očito izaziva puno tenzija i otpora u dijelu naroda posljednih par mjeseci, a ovih dana pogotovu. Bivši, marginalni političari i analitičari, trenutno u službi odbrane dosadašnje vlasti, sve češće kvalifikuju političke predstavnike, koji treba da izglasaju novu vlast (konkretno poslanike Ure) , izdajnicima i licemjerima. U komentarima na portalima i društvenim mrežama oni su izloženi najprizemnijm uvredama i pokušajima diskvalifikacije jer, navodno, nova vlast hoće, njima, rodoljubima i patriotama vječitim, da uzme državu, i dovede četnike na vlast. A nije im smetala rasprodaja državnih dobara i štetočinstvo 30 godina, začudo.
Međutim, te tzv. patriote ignorišu činjenicu da budući premijer Krivokapić nije ''pao s neba'' za kandidata za predsjednika vlade, već je u toj ulozi zahvaljujući većinskoj volji građana, na slobodnim i demokratskim izborima. Osim toga, aktuelni predsjednik CG je dao zeleno svjetlo Krivokapiću da formira novu Vladu. I to vam nije licemjerje, ''patriote'', a jeste kada izabrani predstavnici naroda hoće da ispoštuju volju građana koji su ih glasali, za promjene, i kada još odobri / predloži kandidata predsjednik Crne Gore. Zar ne shvatate da ste upravo vi licemjeri onda?
Neprimjerena je i neshvatljiva tolika hajka na pojedine predložene kandidate za ministre u novoj vladi. Pustite ih da rade, da počnu, ako ne valja lako će te izglasati nepovjerenje vladi, za 6 mjeseci, godinu. U CG mora konačno da se cijeni i broji rad i rezultati, a ne ko je šta nekad rekao. Pa će novi izbori dati neku novu većinu i vladu, sve dotle dok neka ne bude toliko dobra da potraje... možda ne 30 godina, ali bar 4. I da CG procvjeta konačno, i uđe u EU. Ne kočite, ne ružite, ne činite štetu... podržite novog mandatara i njegov izbor (i predsjednikov predlog za mandatara), i mijenjate ih boljim, na narednim izborima, ako bude boljih...To je interes CG, ne rušenja i blokade.
DPS, ovakav kakav je bio do sada, ne bi trebalo da više ikad upravlja Crnom Gorom. Niti bilo koja druga partija, bilo vlast ili opozicija, čiji će lični, partijski interesi, biti ispred državnih. Niti partije koje neće dozvoljavati život u CG građanima bez partijske pripadnosti i poslušnosti. Nikad više to.
Mandatar Krivokapić, kao profesor, mašinac, zna šta znači termodinamički pojam entropija: termodinamička veličina koja opisuje stepen nereda određenog fizičkog stanja. Slično bi se moglo odnositi i na stepen uređenosti i neuređenosti jednog društva. Jedna od slobodnih definicija entropije je i težnja ka haosu. Upravo me situacija u CG podsjeti na tu definiciju entropije. Ako nova vlada bude uspjela samo da obuzda tu težnju ka haosu i dovede državu u kakav takav red i organizovanost u toku narednih 6-12 mjeseci, to bi bio njen dovoljan i ogroman uspjeh. A to će biti moguće jedino uz odgovornu ekonomsku i socijalnu politiku, da narod ne bude gladan i da može da živi i preživi. A potom, kada se stanje u državi stabilizuje, kada ta enropija popusti i padne, moći će se i u EU. Crna Gora može sve to, ali samo uz rad i odgovornost, u interesu države, nikako odabranih pojedinaca, a na štetu države. Biti vjernik samo je prednost na tom putu, nikako nedostatak. A ako se neki gol postigne i nevidljivom rukom, to će biti Božja ruka, samo da se pobjeđuje i napreduje.
Pozdrav iz Bahreina.
Bonus video:
