Sve ono što nas očekuje kada je budućnost turizma u pitanju, izrazito je teško predvidjeti, pogotovo u situaciji kada su promjene jedine konstante u globalnoj zajednici. Otežavajuća okolnost u predviđanju turizma sjutrašnjice je svakako i sama dinamika ovog sektora koju karakteriše izražena kompleksnost i veliki uticaj spoljašnjih faktora. Dešavanja na polju turizma, posljednjih, skoro, godinu dana, nedvosmisleno govore o tome da je turizam postao veoma osjetljiv i ranjiv. S tim u vezi, nije pitanje da li turizam ima budućnost, jer svaka pojava u svijetu, danas, ima svoju budućnost, već je pitanje da li turizam ima budućnost koja obećava, i da li su granice razvoja turizma, u smislu mobilnosti, već dodirnute.
Jasno je odavno da situacija sa pandemijom ne pogoduje turističkim kretanjima, a veoma je teško procijeniti kako će se ova kriza dalje odvijati. Čak ni najpozvaniji stručnjaci iz ove oblasti ne žele da daju prognoze. Svi oni složiće se oko istog – činjenica je da je turizam djelatnost najviše pogođena tekućom pandemijom, i da više ništa neće biti kao prije. Upravo zbog toga ne možemo očekivati da će se pojaviti čarobnjak koji će, volšebnim menadžerskim zahvatima, riješiti naše probleme. Sa druge strane, uvrežen je stav da „turisti brzo zaboravljaju“, međutim, u naletu konstantnih strahova od zaraze, to je veoma teško očekivati. Čini se da „ostanak kod kuće“ nije rješenje, pogotovo ne nakon što su se turisti inficirali virusom putovanja. Godinama su turisti evoluirali u zahtjevne egzibicioniste koji očekuju bolje iskustvo i bržu uslugu. Uzimajući ovo u obzir, period prije pandemije slobodno možemo nazvati epohom neonomadizma, koji u središte stavlja ideju kosmopolitizma.
Među desetinama autorskih tekstova o definisanju trenutnog stanja turizma u Crnoj Gori, koji pretenduju na neku vrstu konačne istine, ovdje ipak neće doći do formulisanja nove definicije stanja, već će ona u ovom slučaju biti podređena cilju koji je usmjeren na observaciju i sintezu aktuelnih prilika.
Podaci ETC-a (eng. European Travel Commission) nesumnjivo pokazuju pad prometa u turizmu svih zemalja u Evropi. Neke zemlje su pogođene više, a neke manje. Nažalost, Crna Gora spada u red onih koje su prošle najgore. Mnogo je bilo analize, mnogo osude i mnogo pravdanja. Činjenica jeste da se nije uradilo dovoljno i da je propuštena prilika. Bez sumnje će nam sada biti mnogo teže da kreiramo pozitivan imidž i da povratimo povjerenje.
Međutim, šta možemo da očekujemo? Sa sigurnošću se može tvrditi da će trajanje pandemije uticati na smanjenje bogatstva u društvu, koje će rezultirati stvaranjem ekonomičnosti koja je najkomfornija u jednostavnosti. „Cijeđenje“ srednje klase opredijeliće želju za jednostavnošću, vođenu inflacionim pritiscima i opadanjem prihoda. Smanjenje bogatstva ne podrazumijeva i smanjenje turističkih aktivnosti, već stvara potrebu za potraživanjem u domaćem turizmu (eng. staycation). Kriza koja je započeta krajem prošle godine, i koja još traje, usloviće rast pripadnika niže srednje klase, što će uticati na smanjenje potražnje za inostranim putovanjima. Sagledavši sve ovo, zaključuje se da će postpandemijskog turistu graditi ekonomska politika, prouzrokovana opadanjem životnog standarda uslovljenog virusom kovid-19.
Činjenica je da Crna Gora ima veoma malo tržište domaćeg turizma - svega nekoliko procenata u ukupnoj turističkoj tražnji. Sa druge strane, zna se da je to tržište nedovoljno i da se kulturološki radi o zajednici koja nije sticala naviku da putuje. Jasno je da nemamo tržište domaćeg turizma, te se nameće pitanje na koja tržišta se možemo osloniti? Kada je riječ o tržištu Evrope, prema izveštaju Evropske komisije za putovanja (ETC), Evropljani i dalje imaju pozitivan stav prema putovanjima i većina ima namjeru da putuje u narednih šest mjeseci. Prema anketi koju je sprovela ista Komisija, Evropljane interesuju, prije svih, domaće destinacije, kao i destinacije koje se ubrajaju u članice EU, što je potpuno razumljivo.
Ono što je bilo primjetno i prije početka pandemije jeste da su mnoge destinacije počele da gube svoju turističku autentičnost, budući da su a priori prihvatile globalne tokove, što je slučaj i sa Crnom Gorom. Takođe, po manje razvijene zemlje biće veoma pogubno ukoliko budu težile, nakon pandemije, što bržem procesu globalizacije kroz isturanje svoje individualne ponude na globalnom tržištu. Upravo zbog toga, i svega gore navedenog, Crna Gora, kao i zemlje bivše Jugoslavije, moraju biti usmjerene na jačanje regionalne kompetitivnosti, pogotovo ukoliko žele da budu dio tržišta potražnje. Na ovaj način, one će jačati svoju individualnu ponudu, i imaće priliku da sačuvaju svoju autentičnost i raznovrsnost ponude koju mogu nuditi kao region. Takođe, njihova pozicija na globalnom tržištu će biti vidljivija i prepoznatljivija, temeljena na dobrim međususjedskim odnosima i poštovanju razlika. Naravno, ovaj proces nije jednostavan, naprotiv, on zahtjeva ulaganje velikog napora i potpuno odsustvo nelojalne konkurencije. Dakle, nije stvar samo u tome da se oslonimo na provjerena tržišta regiona, gdje će turisti iz tih zemalja, po ko zna koji put, biti spasioci turističkih prilika kod nas, već težiti partnerskom odnosu sa pomenutim zemljama i graditi, inter-destinacijsku i integralnu ponudu za druge emitivne centre.
Kao da nije bila dovoljna situacija koja je išla u pravcu porasta političke neizvesnosti, koja je svakako pretila da smanji obim putovanja, posebno u zemljama u kojima je ova kriza bila najočiglednija. Sada, pandemija ide ukorak i sa porastom političke nestabilnosti koja će usloviti pooštravanje sigurnosnih mjera, viznih režima, pojačanu kontrolu na ulasku u zemlje, serološka i druga testiranja na virus, ali i produbljivanje strahova kod turista i lokalnog stanovništva što će destimulativno djelovati na preduzimanje putovanja.
Na kraju, turizam koji smo poznavali nerijetko je u akademskoj zajednici percipiran kao „parodija totalne mobilizacije“, te možda sve ovo što se dešava predstavlja priliku za jedan novi početak. Upravo zbog ove činjenice, veliki broj pitanja koja kovid društvo otvara s ciljem otkrivanja, ili makar predviđanja budućnosti turizma, ostaju neupitna jer turizam je potreba ljudi sutrašnjice. A danas, danas nam je introspekcija potrebnija nego ikada.
Autor je docent na Fakultet za sport i turizam u Novom Sadu
Bonus video:
