Prije samo šest sedmica, prva demokratski izabrana Vlada u istoriji Crne Gore uvedena je u dužnost, došla na vlast putem masovnih, mirnih građanskih protesta koji su trajali skoro godinu. Ove ogromne kongregacije osnažene su neslaganjem sa tzv. "Zakonom o slobodi vjeroispovjesti" koji je, suprotno od svog naziva, u stvarnosti ciljao na slobodu vjere i savjesti. U Vladi u kojoj sam sada ministar pravde, izmjenu ovog Zakona razumjeli smo kao jednu od svojih prvih dužnosti, kako bi on istinski opravdao svoj naziv.
Zakon koji je izazvao toliku galamu donešen je u Skupštini u decembru 2019. godine, kada su izabrani članovi koji su se tome protivili bili uhapšeni prije glasanja. Donešen od strane tada jedine vladajuće partije - koja je bila na vlasti 30 godina neprekidno - dao je pravo Državi da oduzima crkve i vjersku imovinu svojevoljno. Npr. država je mogla potraživati vjekovima stare manastire, i sa vlasništvom Vlade potvrđenim od strane same Vlade, bez mogućnosti njegovog osporavanja pred nezavisnim sudom. Bio je to drzak plan i bilo je jasno svima da vide: ovaj zakon pružio bi pravni rekvizit za nezakonito otimanje zemlje.
Danas su ta ovlašćenja nestala. Novi "Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja" napisan je i usvojen ne da propiše nove pravne obaveze, već da uskladi nacionalni zakon sa Ustavom Crne Gore i osnovnim međunarodnim slobodama. Normalno pribjegavanje sudovima za svaki imovinski spor sada pruža uvjerenje vjerskim zajednicama da su njihove bogomolje sigurne.
Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava takođe je iskoristilo mogućnost da proširi katalog vjerskih prava i sloboda. Npr. islamska vjerska imovina (naziva se "vakuf") postojala je u Crnoj Gori vjekovima, ali tek je sada pravno prepoznata kao takva. Muslimani i Jevreji u Crnoj Gori (koji čine oko 15 procenata našeg stanovništva; veliku većinu čine Hrišćani) koji služe u vojsci, policiji ili izdržavaju kaznu u zatvoru, više neće biti prinuđeni da jedu hranu koja krši njihova vjerska uvjerenja.
Mnoge od ovih izmjena Zakona došle su od samih vjerskih zajednica. Bez presedana u istoriji naše zemlje, hrišćanske, jevrejske i muslimanske zajednice, bile su konsultovane usrdno i kao partneri.
Slušali smo. Njihova shvatanja su uvrštena a pritužbe otklonjene u našem novom Zakonu - poštujući i odražavajući raznovrsne društvene i vjerske karakteristike Crne Gore. Zbilja, na tim osnovama, i inspirisano inicijativom Sjedinjenih Država za susrete sa vjerskim zajednicama na sedmičnom nivou, moje ministarstvo sada će uspostaviti program kontinuiranog dijaloga sa svim vjerskim zajednicama.
U isto vrijeme, zadržano je sve što je bilo dobro za slobodno izražavanje uvjerenja i zadržane su zaštite vjernika u Crnoj Gori. Ranije zaključeni ugovori između vjerskih zajednica i Vlade kojima se štite stečena prava biće poštovani i sačuvani.
Ipak, nije dovoljno prosto unošenje ovih izmjena u Zakon; one moraju zaživjeti u praksi. Barem za sada, nova administracija mora svakodnevno raditi na prevazilaženju onih institucija čiji zaposleni još uvijek moraju biti razvezani od straha i iznude.
Prije dvije sedmice, Predsjednik Crne Gore iskoristio je svoje ovlašćenje da vrati Zakon o slobodi vjeroispovjesti Skupštini na ponovno razmatranje. Kako zakonodavna vlast pripada Skupštini, on to može učiniti samo jednom. Zbog toga, nismo se protivili: zaista, to nam je pružilo priliku da još jednom potvrdimo Zakon i svoju predanost. Ali je takođe i nagovijestilo šta da očekujemo na putu koji je pred nama, a sa opstrukcijama od strane institucija i pojedinaca koje još uvijek plaši bivša administracija suočavaćemo se usput.
Autor je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava u Vladi Crne Gore.
Bonus video:
