Nije lako biti ministar.
Evo, recimo, kažu da je bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović prije nekoliko godina popio neku bakteriju i završio na višednevnom liječenju u Kliničkom centru. Samo zato što je iskapio čašu laboratorijski neispitane vode prilikom, na brzinu, puštanja u rad nekog od seoskih vodovoda u susret izborima.
Trovanje zagađenom vodom zna da bude veoma opasno i bolno. Možda je Petar tada psovao i partiju, i rodbinu koja se bavi konsultantskim i vinogradarskim poslovima, i Šarića sa kojim je navodno snimljen u Parizu. I one mobilne u Njemačkoj. Pa sve do Abu Dabija.
Koga i sada vjerovatno psuje nakon što je SDT zatražio da mu se skine poslanički imunitet. U ljudskoj je prirodi da vazda drugog krivi. Glavni junak ove priče nije Petar Ivanović, nego odlazeći glavni SDT Milivoje Katnić.
Poslanici nove većine nedavno su predložili izmjene tužilačkih zakona prema kojima SDT prestaje da postoji i prerasta u Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju. Time i Katnić ostaje bez funkcije.
Pitanje je da li su promjene u Crnoj Gori 31. avgusta 2020. revolucija ili evolucija.
Po definiciji, vlast osvojena na izborima trebalo bi da slijedi zakone evolucije. Ali, Crna Gora je do te mjere postala zarobljeno društvo da su nekim institucijama potrebne revolucionarne promjene.
Tužilaštvo je sigurno jedna od njih.
Jer je predugo u v.d. stanju. Jer je predugo ćutalo ili nemušto reagovalo na brojne afere, poput Telekoma, Limenke, Petlje, Koverte... Na sve one koje vode ka vrhovima vlasti.
Izmjene tužilačkih zakona koje je predložila parlamentarna većina jesu revolucionarne - bez konsultacija sa Evropskom komisijom, Venecijanskom komisijom, bez javne rasprave.
Samo to što su predložili da u Tužilačkom savjetu sjedi većina istaknutih pravnika, umjesto tužilaca, i to izabrana prostom većinom u Skupštini, moglo bi sjutra da znači da novog specijalnog ta ista većina može da smijeni preko noći. Ako ne radi po njihovim nalozima ili ako uhapsi nekog od njihovih.
Sa druge strane, pristalice ovih promjena navode da je nova većina prilično heterogena i da novi specijalni ne bi mogao biti baš tako lako smijenjen. Činjenica je i da ne postoji jasan evropski standard kod izbora prvih ljudi tužilaštva. Postoje brojni primjeri demokratskih država gdje Vlada ili premijer imenuju te osobe, a na šta se DPS upravo pozivao 2013/2014. kada mu nije odgovarao mišljenje VK o ustavnim amandmanima.
Katnić se sada samo koprca.
Prvo je saslušao Ivanovića, bivšeg direktora IRF-a Zorana Vukčevića i još nekoliko osoba umiješanih u aferu Abu Dabi.
Katnić zna da mu sada zaštitu mogu pružiti samo predstavnici zapadne međunarodne zajednice. I radi ono što je trebalo da radi još 2017.
U tom koprcanju dobro se i zapetljava.
Nakon razgovora sa premijerom izlazi sa uslovom - povući ću se ja, ali sve ostalo u Tužilaštvu i “njegovoj“ policiji da ostane isto.
Dodatno, poteže Demokrate i traži skidanje imuniteta Draganu Krapoviću za prošlogodišnje događaje, dok istovremeno objavljuje “dokaze“ za nešto što se navodno desilo 2017. godine, pri čemu ostaje nejasno šta je sa tim predmetom.
To suštinski ništa ne znači - u parlamentu postoji većina da Krapoviću potvrdi imunitet i za usvajanje izmjena tužilačkih zakona.
Evropska komisija je reagovala prilično oštro na predlog poslanika nove vlasti.Prvi put pominje nazadovanje u vladavni prava, što znači direktnu prijetnju da će aktivirati mehanizam klauzule balansa.
Sada tragikomično djeluje galama DPS-a i propagandista bivšeg režima koji ginu za evropskim standardima. Onih koji su koliko do juče pravili karikature od evropskih normi. U posljednjih vrijeme kroz urušavanje Agencije za sprečavanje korupcije, a zatim i kroz treći mandat Vesne Medenice i predsjednika šest sudova.
Time su doveli Crnu Goru u situaciju da se pakuju sa ostalim zemljama Balkana na putu ka EU što će, vrijeme će potvrditi, za buduće generacije biti jedan od najvećih grjehova vlasti Mila Đukanovića.
Upozorenje EK dovodi u prilično neugodan položaj Vladu.
Diplomate će prvo za uši potezati Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića. Oni se vade na činjenicu da su izmjene tužilačkih zakona predlog poslanika, kao što su to ranije radile vlade DPS kada su poslanici te partije na prepad mijenjali zakone, recimo o slobodnom pristupu informacijma ili o eksproprijaciji, dok je izvršna vlast mjesecima ranije fingirala i usaglašavala te zakone sa ekspertima EK. Mogu se nadati i u potvrđenu inertnost i nedosljednost EK prema Crnoj Gori u posljednjih šest godina.
Ali, mogu i računati na čvrstu odluku DF da ide na smjenu Katnića, i po cijenu pada Vlada, ako bilo ko iz vladajuće većine to pokuša da eskivira ili prolongira. Ko se mača lati, od mača će i poginuti.
Katnić se poigravao sa pravdom kada je tražio hapšenje Milana Kneževića i Andrije Mandića uoči lokalnih izbora u Nikšiću 2016. godine, ili kada je određen pritvor Nebojši Medojeviću zbog toga što nije svjedočio kako je SDT mislio da treba.
Sada se poslanici DF i vlasti poigravaju sa pravdom tako što će izmijeniti zakon i Katnića ostaviti bez funkcije.
Sjednica parlamenta na kojoj bi trebalo da budu usvojeni zakoni zakazana je za 18. februar.
Nova vlast će, ako ne bude kakvih iznenađenja, nakon toga vjerovatno otvoriti dijalog o još jednim izmjenama ovih zakona, kako sa EK, tako i sa domaćim akterima.
U međuvremenu će izabrati novog specijalnog koji bi mogao napraviti napredak u borbi protiv korupcije na visokom nivou, čiji je izostanak glavna zamjerka Brisela.
Njega će čekati već neki spakovani slučajevi.
Po onome što je prije nekoliko godina prikazano u “Mehanizmu“, a koji bi svaki normalni Javni servis ovih dana sigurno reprizirao, i onome što je saopštio ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, Petar Ivanović i njegovi najbliži saradnici, moguće i Zoran Vukčević, Radoje Žugić i Milutin Simović - lako bi mogli da dobiju takve kazne da bi imali vremena da prokopaju vodovod do Abu Dabija.
Mutnu vodu nikad ne treba piti.
Bonus video:
