Politički i ekonomski odnosi između Kine i balkanskih zemalja vuku korijene još iz godina hladnoga rata, a obilježeni su i ideološkom komponentom. Konkretno, Narodna Republika Kina imala je dobre odnose s Titovom Jugoslavijom i Enver Hodžinom Albanijom. Premda Zapadni Balkan nije osobito naseljen niti prosperitetan, on danas igra važnu ulogu u novim kineskim putevima svile, ambicioznoj strategiji koju je kineski predsjednik Xi Jinping najavio još 2013. godine. Riječ je o strategiji kojom Kina želi od cijele Euroazije stvoriti jedinstveno međusobno povezano tržište.
Zapadni Balkan, smješten na raskrižju puteva između mediteranskog bazena i Europe, gdje su potrebna velika infrastrukturna ulaganja i gdje u pravilu upravljaju lako potkupljive i korumpirane političke elite, predstavlja idealan scenarij za Peking koji želi proširiti svoj utjecaj na Europu. Stoga je Kina odlučila na ovim prostorima razvijati strategiju na ekonomskoj, kulturnoj i političkoj razini, naglašavajući uporabu »meke moći« za uspostavljanje bilateralnih odnosa različitih vrsta s nacionalnim vladama i lokalnim subjektima.
Kina danas komunicira sa srednjom i istočnom Europom u okviru mehanizma 17+1 koji okuplja sve države postkomunističke Europe, od kojih su neke članice Europske unije. Riječ je o platformi za suradnju koju predstavljaju Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka i Slovenija. Skupini se ubrzo pridružila i Grčka (17+1). Nakon zapaženog uspjeha na sastanku u Dubrovniku u travnju 2019. godine, sada se očekuje novi iskorak u suradnji Kine sa sedamnaest europskih partnera. Posjetima kineskog predsjednika Xi Jinpinga Pragu, Beogradu i Varšavi 2016. godine, poslana je snažna poruka da Kina želi u ovoj europskoj regiji imati značajnu ulogu. Cilj inicijative 17+1 je produbljivanje suradnje tih zemalja s Kinom na području trgovine i ulaganja, prometnog povezivanja, financija, poljoprivrede, znanosti i tehnologije, zdravstva, obrazovanja i kulture. Kina tu inicijativu smatra integralnim dijelom svog velikog globalnog projekta Put svile.
Gledano iz perspektive Berlina i Bruxellesa, taj se novi trend poklapa s političkim zaokretom u nekim istočnoeuropskim državama, osobito u Poljskoj i Mađarskoj, članicama EU-a. Općenito možemo kazati da su kineski interesi trenutačno gospodarske prirode, u pokušaju stvaranja infrastrukturne mreže u funkciji širenje njezinih tržišta u Europi, posebice prema razvijenom zapadu. No, kineska prisutnost na Zapadnom Balkanu prilika je da se ojača i diplomatske odnose. Obećanja Bruxellesa Zapadnom Balkanu i dalje su neizvjesna. To je omogućilo Kini da vlastitom strategijom ponudi državama s tog područja, posebice onima koje su već izgubile nadu za ulazak u punopravno članstvo EU-a, kvalitetnu alternativu. Neki zapadnoeuropski analitičari ocijenili su da je glavni interes Pekinga za uključivanje u taj dio Europe »potkopavanje jedinstva EU-a«. Je li sve veći utjecaj Kine na Zapadnom Balkanu prijetnja europskim integracijama, pitanje je koje postavlja i Časopis za suvremene europske studije.
S obzirom na to da su ratovi iz 1990-ih godina, kada se Jugoslavija u krvi raspala, novonastalim državama oduzeli ogroman dio međunarodnog ugleda, političku i ekonomsku moć, Kina je tu činjenicu na vrijeme shvatila i pravovremeno reagirala. Dolazak Kine na ove prostore Europe istovremeno se poklopio sa sve većim nezadovoljstvom i ogorčenjem građana rezultatima ostvarenim u postsocijalističkoj tranziciji. Kina je odmah fokus usmjerila na razradu i provedbu konkretnih projekata u područjima prometne i energetske infrastrukturne mreže, jačanja trgovine i ulaganja. Ona polako i strpljivo prikuplja poene na konkretnim rezultatima izgradnjom autocesta, elektrana i čeličana, od kojih su neke u izgradnji ili su već dovršene. Najviše novca je otišlo u Srbiju, više od deset milijardi dolara. Istovremeno, Kina potiče rasprave o novim projektima na raznim političkim i akademskim forumima. Primjerice, srpska i kineska akademija znanosti već su potpisale sporazum o suradnji.
Kina ne želi da svijet, uključujući područje Zapadnog Balkana, na Novi put svile gleda kao na sredstvo nametanja politike. Kineski predsjednik Xi Jinping želi Novi put svile prikazati kao »mirnu projekciju kineske moći«. No, što se u pozadini svega krije, vrijeme će pokazati. U kolovozu 2018. godine kineski ministar vanjskih poslova Yang Yi diplomatski je izjavio: »Novi put svile potječe iz Kine, ali pripada svijetu.« Peking države s prostora bivše Jugoslavije gleda kao na dio šire regije, definirane temeljem »strukturnih sličnosti«. »Neke zemlje Zapadnog Balkana, prvenstveno njihove elite, mogu biti lake mete tih pokušaja Kine, s ciljem da ih uvjere kako je kineski sustav superiorniji od Zapadnog«, upozorava Tomas Matura, osnivač Istočnoeuropskog centra za azijske studije i profesor na Sveučilištu Corvinus u Budimpešti. Kod definiranja kineske strategije prema ovim prostorima, valja naglasiti i to da se ona također temelji na kriteriju »zajedničkog prepoznatljivog obilježja« zemalja srednje i istočne Europe, koje su tijekom hladnog rata bile pod socijalističkim režimom. No, sve veća prisutnost Kine na prostoru Zapadnog Balkana nije samo posljedica kineske globalne strategije i njezinog pozicioniranja u svijetu, već istodobno i rezultat loše i nejasne politike EU-a prema tom dijelu Europe. Dok Unija još uvijek ne zna kako bi zemlje Zapadnog Balkana integrirala, za Kinu skupina 17+1 već ima karakteristike »tradicionalnog prijateljstva« i »zajedničke prošlosti« (The Clingendael Institute, Nizozemska). Pristupanje Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije NATO-u te želja BiH da to isto učini, negativno utječe na jačanje suradnje s Kinom. No, zemlje Zapadnog Balkana istodobno su prilično suzdržane kada je riječ o jačanju saveza protiv Kine. To se primjerice zamjećuje njihovom spremnošću za partnerskim odnosima s kineskim Huaweijem.
Što se tiče inicijativa za političkom suradnjom na Zapadnom Balkanu, njih prvenstveno podržava Srbija. Najpoznatiji srpski projekt suradnje s Kinom je brza željeznička linija Beograd – Budimpešta. No, riječ je istovremeno i o ugovoru za istu trasu koji je Mađarska potpisala s Kinom, koji bi trebao ostati tajnim do 2030. godine, s obzirom na to da ga je mađarski premijer Orban proglasio »državnom tajnom«. Peking i Beograd su 2009. godine potpisali »strateško partnerstvo« koje je pet godina kasnije rezultiralo s trinaest sporazuma u području infrastrukture, prometa, financijskih razmjena, telekomunikacija i poljoprivrede. Srbija je od banke Exim primila zajam od 195 milijuna eura za Pupinov most. Uz to, 538 milijuna eura posuđeno je za izgradnju elektrane na ugljen B3 Kostolac (Clingendael Report, kolovoz 2020.). Beograd ima velike šanse da postane kinesko središte za regiju. Kada je riječ o hrvatsko-kineskim gospodarskim odnosima, Kinezi projekt Pelješkog mosta opisuju kao pozitivan primjer gdje se interesi Kine i EU-a preklapaju na dobrobit svih. Ugovor je potpisan u travnju 2018. godine u iznosu od 282 milijuna eura. Namijenjen je povezivanju južnojadranskog poluotoka Pelješca s kopnom Hrvatske. Oko 85 posto troškova gradnje financirat će se sredstvima EU-a. Tu su i najavljena ulaganja u luku Rijeka i željeznicu Zagreb-Rijeka. Kinezi računaju na investicije u Zadru i luci Ploče. Istovremeno, Hrvatska se nada privući više kineskih turista u jadranska odmarališta. Bilo je govora i o ulaganjima u hrvatsku brodogradnju. Od 2019. godine Crna Gora duguje Kini 671 milijuna eura, što je 22 posto ukupnog vanjskog duga. Crna Gora je postala školski primjer »zamke duga«.
Kineska ulaganja postaju sve privlačnija za vlade zemalja Zapadnog Balkana i šire, jer za razliku od europskog sustava financiranja, ne zahtijevaju prethodne strukturne reforme. Mnogi se projekti dodjeljuju bez natječaja, bez uključivanja antikorupcijskih mjera, ne temelje se uvijek striktno na procjeni troškova, što je idealan model za korumpirane političare Zapadnog Balkana. Kineski pristup ovom području Europe s pravom sve više zabrinjava EU i SAD, jer strahuju da bi Kina i Rusija mogle ponuditi alternativu EU-u. Razlog je potpuno opravdan jer ovdje je riječ o siromašnim državama s jakim infrastrukturnim deficitima i potrebama. Stoga, da bi Europska unija zaustavila kineski napredak na Balkanu, mora prije svega ojačati vlastitu poziciju glavnog pokretača gospodarskog razvoja na ovom području Europe.
Bonus video:
