Baš sam baksuz, opučih se sedam dana prikupljajući dokaze o polugodišnjem učinku nove vlasti i taman kad krenuh da pišem - puče bruka.
Slavoljub Migo Stijepović je nevin, Dragan Kovačević u bjekstvu, a Niku Đeljošaju otvoren je put ka Spužu. Kamo sreće da su policija, tužilaštvo i sudovi u prva dva slučaja uložili toliko truda koliko u ovaj treći...
Nije do nas, pere vlast ruke, krive su zarobljene institucije. Na prvi pogled - i jesu, makar za naprasnu nevinost bivšeg gradonačelnika i očekivano bjekstvo doskorašnjeg čuvara crnogorskih nekretnina.
Ko gleda dalje od nosa, vidjeće da je kriva i ova vlast. I da bi te institucije bile bar djelimično oslobođene da koalicioni partneri ne troše već sedmi mjesec za vlastito pozicioniranje, tri prva po visini, pa još tri po dubini i širini.
Zato Višem sudu i može biti da zabavlja mase manjkom dokaza u optužnici, Specijalnom tužilaštvu da seiri nad viškom sudskih propusta, a javnosti da nagađa je li riječ o klasičnoj korupciji, ucjenjivanju ili dobrovoljnom služenju bivšoj vlasti.
* * *
Stijepović nije mogao da zna kako se radi o prljavom novcu?... Naravno da je i mogao i znao, čist novac poklanja se klikom u banci, a ne kovertama po kućama.
Nema dokaza da je krivično djelo pranje novca počinio u saizvršilaštvu?... Ne nijednoga, osim video i tonskog priznanja kako - pred pola miliona kredibilnih svjedoka - trči da ga opere u partijskoj mašini.
Ne poznaje nijednog člana organizovane kriminalne grupe, osim Kneževića?... Moguće, ali i optuženi za državni udar upoznavali su se u sudnici, pa su ipak dobili - 67,5 godina robije.
Nije u koverti bilo 97.000 eura, fali skoro polovina?... Logično, Viši sud priznaje samo sud svoje partije, a ona tvrdi da je do Spasa stiglo samo 47.500. Gdje je ostatak - nije utvrđeno, ali nije realno ni da multimilioner Duško Knežević organizuje onakvu rašomonijadu od Raša, preko Miga do Spasa kako bi od samog sebe ukrao 49.500 eura...
* * *
Krađa stotina hiljada hektara državne imovine i otimačina privatne nikad nije ni stigla do suda, iako krivične prijave pristižu redovno evo skoro deset godina.
Nije realno očekivati od bilo koje vlasti da procesuira samu sebe, ali ni da radi protiv same sebe kao ova sadašnja. Uhapšen, pušten, pa opet uhapšen i pušten, ispred rešetaka joj je pobjegao čovjek za kojeg se moralo znati da - drugog izlaza nema.
Zato što je mrtva trka između pustoši koju iza sebe ostavlja državni katastar u ovom vijeku i štete koju su Crnoj Gori nanijeli Numan-paša Ćuprilić i Omer-paša Latas - zajedno.
Nije tokom prošle decenije ojađena samo država, oko 400.000 građana ima neku vrstu problema sa katastrom. Objavljivali su mediji godinama kako i privatne nekretnine očas posla postaju pokretne, naročito u priobalju.
Da bi se lakše pratili tragovi njihove pokretljivosti kroz katastarske papire, dovoljno je ispratiti karijeru Dragana Kovačevića. Bio je načelnik uprava u Budvi, Danilovgradu, Baru i Tivtu, a nakon vanserijskih lokalnih poduhvata kojima se sad bavi tužilaštvo dobio je na upravljanje sve nekretnine u državi.
* * *
Nedostupne su državi sad mnoge od tih nekretnina. Uključujući i one najatraktivnije na primorju, koje su katastarskim prevarama otimane od sjarosjedjelaca. Samo oni znaju koliko se mraka krije iza blještavila Luštice Bej...
Nedostupan joj je i direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević. Da je u bjekstvu saznali smo tek nakon deset dana, a i tada nezvanično. Zbog toga, takođe nezvanično, sumnjam da mu je u bjekstvu pomogao neko iz državne vlasti. Čak ni Svetozaru Maroviću nije moglo bit' da utekne u Srbiju bez državne pomoći, iako je u to doba kontrola na granici bila drastično blaža...
Nedostupni su i oni koji su omogućili da se pod mjerama nadzora ne nađe čovjek koji je osumnjičen za najmanje šest krivičnih djela samo u Tivtu i Budvi.
O učinku Dragana Kovačevića u Baru još nijesmo čuli službene detalje. Na društvenim mrežama obnovljena je priča o prijavi u kojoj ga jedna Baranka sumnjiči da joj je tražio 90.000 eura kako bi "završila posao u katastru". Druga prijava vezana je za zgradu koja je, uz devet hiljada legalnih kvadrata, uvećana za osam hiljada nelegalnih.
Ni o katastrenju u mom rodnom Danilovgradu tužilaštvo se još ne oglašava. Neću ni ja, mada znam da je tom ludilu odavno potrebno ne samo geodetsko nego i psihijatrijsko posmatranje...
* * *
O tome koliko je državni katastar postao opasan ne samo po državu nego i po normalan život takozvanih običnih ljudi, pisala je godinama u Vijestima prof. dr Jelisava Kalezić. U kolumnama "O prostoru, rode" navodila je i mnogo konkretnih primjera nezakonitih, nestručnih i neodgovornih postupaka.
- Nije korektno pisati o katastru a ne pomenuti njegove uspjehe. Ako ne poznaje materiju, uvažena profesorica treba da dođe u Upravu (...) da nauči neke stvari, čovjek se čitavog života uči - odbrusio je činovnik Kovačević profesorici Kalezić.
Poslaniku Dritanu Abazoviću, koji je dan-dva ranije u parlamentu ustvrdio da je "riječ katastar u Crnoj Gori postala sinonim za korupciju", nije ni pokušao da odgovori.
Finansijske malverzacije u Upravi za nekretnine nije pokušao da demantuje ni tadašnji ministar Radoje Žugić.
I da jeste, niko mu ne bi vjerovao. Upravo te 2015. ministar Žugić je učinak direktora Kovačevića u prethodnoj godini ocijenio - čistom jedinicom!
P.S. Čistu jedinicu treba da dobiju i Uprava policije i Osnovno tužilaštvo zbog podnošenja i prihvatanja krivične prijave protiv Nika Đeljošaja. Građane Tuzi nije na ulicu izveo lokalni predsjednik nego državna Vlada. Potvrdila je to i sama, poništavajući svoju odluku o kažnjavanju stanovnika tri opštine zbog toga što nije kapac da izađe nakraj sa Podgoričanima. Bio Đeljošaj osuđen ili ne, najtežu posljedicu te nepromišljene odluke - mržnju prema Albancima koja je danima kuljala po društvenim mrežama - nije moguće poništiti...
Bonus video:
