KLIMATSKE PROMJENE NA BALKANU
Dok Vlade balkanskih zemalja (ponovo) preračunavaju gubitke od ovogodišnjih suša i poplava, završen je tzv. COP23, još jedna u nizu međunarodnih klimatskih konferencija. Šta je tačno dogovoreno i kako će klimatske promjene uticati na promjenu političke klime u našem regionu?
Konferencija Okvirne Konvencije UN o klimatskim promjenama (COP 23), 23. po redu, završena je prošlog petka u Bonu. Ovo je druga godišnja konferencija od kada je krajem 2015. usvojen Pariski sporazum, politički okvir za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama.
Kao i obično, đavo je i ovog puta u detaljima: kako to često biva u međunarodnim procesima u kojima se prepliću različiti geopolitički, javni i korporativni interesi, načini primjene Pariskog sporazuma nisu precizno definisani. Dogovoreno je kuda idemo (ka nultim emisijama gasova koji uzrokuju klimatske promjjene), ali nije dogovoreno kako tamo da stignemo. Ovogodišnji pregovori trebalo je da odgovore upravo na ovo pitanje: kako? Zbog toga su pregovori imali izražen tehnički karakter.
Ima (li) nade za klimu?
Raspravljalo se o tome kako će se mjeriti i upoređivati mjere za smanjenje emisija u različitim zemljama, kako kompenzovati štete od uticaja klimatskih promjena u najugroženijim zemljama i kako obezbijediti adekvatnu finansijsku podršku za sve to.
Dobre vijest je da su tehnički pregovori o primjeni Pariskog sporazuma bili uspješni. Ipak, ništa nije završeno, te se finalizacija pregovora očekuje sljedeće godine na konferenciji koja će se održati u Katovicama u Poljskoj. Vjerovali ili ne, najviše sporova izaziva novac: pitanje koje ostaje da se riješi tiče se finansiranja razvojne podrške koju razvijene zemlje (uslovno, zagađivači) daju zemljama u razvoju (posebno onim koje nisu doprinjele klimatskim promjenama a trpe katastrofalne posljedice). Ove godine, zemlje u razvoju naročito su insistirale da se razvijene zemlje obavežu na dugoročno planiranje razvojne pomoći, kako bi zemlje u razvoju radile u predvidivom i finansijski izvjesnijem ambijentu.
Nažalost, svi ovi napori ostaće nedovoljni ukoliko države ne povećaju svoje ciljeve za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i - još važnije - ukoliko ne počnu hitno da ih primjenjuju. U suprotnom čeka nas 3 stepena Celzijusa toplija planeta. Temperatura na zemlji je već danas toplija za više od 1°C u odnosu na period prije industrijske revolucije, pa već svjedočimo olujama, poplavama i sušama koje su sve češće i intenzivnije. Ako razmišljate o hitnosti situacije, samo pomnožite dosadašnje iskustvo sa 3, pa ćete bolje razumjeti urgentnost prelaska sa riječi na djela. Region Zapadnog Balkana već trpi štete koje se mjere milijardama eura. Izvjesno je da bi prognozirani rast temperature imao nesagledive posljedice i po naš region.
Zato je jedan od najvećih uspjeha ovogodišnje klimatske konferencije dogovor o otvorenom procesu, u kome će sve zemlje učestvovati ocjenom sopstvenih klimatskih ciljeva. Činjenica da će ovo biti proces od godinu dana uliva nadu u željeni ishod, veće ambicije i brže smanjenje štetnih emisija.
Tramp protiv ostatka svijeta (i nekih država Amerike)
Opet je dosta pažnje posvećeno američkim političarima zbog objave američkog predsjednika Trampa da povlači SAD iz Pariskog sporazuma. Drugog dana ovogodišnje konferencije i Sirija je objavila svoje učešće u Pariskom sporazumu, čime su SAD postale jedina država koja mu se protivi.
Ipak, mnoge američke savezne države i kompanije organizovale su brojne događaje u Bonu kako bi poslale jasnu poruku da uprkos Trampu, Amerika ne odustaje od borbe protiv klimatskih promjena, ulaganja u obnovljive izvore energije i druge čiste tehnologije poput električnih automobila, baterija za skladištenje zelene energije i sl.
Među politčkim liderima isticala se i Kina, koja kod kuće dosta radi na smanjenju zagađenja i ulaganju u obnovljive izvore energije, iako kod nas na Balkanu i dalje podržava, a bolje je reći finansira, projekte eksploatacije najgoreg od svih fosilnih goriva - uglja.
To nije dobro, a još manje je potrebno, imajući u vidu potencijale obnovljivih izvora energije u našem regionu, sa jedne strane, i kineska dostignuća i tehnologiije za njihovu eksploataciju, sa druge. Kanada i Velika Britanija objavile su pred kraj konferencije da se udružuju u Alijansu zemalja koje napuštaju ugalj u proizvodnji električne energije. U trenutku pisanja ovog teksta, ovoj Alijansi se već pridružilo više od 20 zemalja. Cilj je da ih do sljedeće godine bude barem 50 i da im se priključe i neke od država koje još uvijek u značajnoj mjeri zavise od uglja.
Balkan: u Bonu “Idoli”, kod kuće “Novi fosili”
Države Balkana na klimatskim konferencijama obično blisko sarađuju sa EU. Za nas su konferencije ovog tipa značajnije sa aspekta razmjene iskustava, učenja i dogovaranja tehničke i finansijske saradnje. Konferencija uključuje i segment “na visokom nivou”, u kojem visoki zvaničnici daju izjave.
Predstavnici Vlada iz regiona imali su i dva regionalna skupa na marginama sastanaka u Bonu, reklo bi se sa već uobičajenim rezultatom: mnogo priče i lijepih obećanja. Na žalost, djela kod kuće govore drugačije.
Samo dva dana nakon završetka konferencije, u Srbiji je postavljen kamen temeljac za - po više osnova sporan - početak izgradnje nove termoelektrane na ugalj.
U Crnoj Gori, Vlada takođe planira izgradnju nove termoelektrane. Uz formalno potvrđivanje sporazuma, CG mora da se priprema i za njegovu primjenu. To podrazumijeva usklađivanje nacionalne klimatske i energetske politike sa ciljevima Pariskog sporazuma i legislativom EU. Naime, iako se čini ambicioznim i takvim predstavlja javnosti, INDC Crne Gore, odnosno cilj za smanjenje emisija GHG koji predviđa njihovo smanjenje za 30% u odnosu na baznu 1990, u praksi zapravo znači porast emisija u odnosu na trenutne vrijednosti. Usljed drastičnog pada privrednih aktivnostu od 1990. Crna Gora u 2013. bilježi emisije GHG manje za oko 40 % u odnosu na 1990, tako da obećano smanjenje od 30% u okviru INDC u praksi omogućava rast emisija u odnosu na trenutno stanje za oko 10%. Stoga i crnogorski cilj za smanjenje emisija GHG treba da budu u skladu sa ciljevima EU, koja trenutno teži tome da se emisije smanje za najmanje 40% do 2030. godine u poređenju sa nivoima iz 1990. godine.
Da sastav “Novih fosila” bude još kompletniji, Vlada u Makedoniji takođe planira izgradnju novog termo-bloka.
Potrebna pravična tranzicija ka (Jugoistočnoj) Evropi bez uglja!
Niko ne spori svu kompleksnost promjene sa fosilnih na održive izvore energije. “Tranzicija” se, poput dijagnoze hroničnog stanja post-komunističkih, post-jugoslovenskih, post-konfliktnih društava u regionu odomaćila u našem rječniku kao zajednički imenitelj za mnogo negativnog iskustva. To da tranzicija nije laka i da je za nju potrebno vrijeme u našem regionu para uši kao pokvarena ploča.
Međutim, jedna druga, tkzv “pravična tranzicija” (Just Transition), obećava više razumijevanja, međunarodne solidarnosti, priliku za uređenu promjenu zapošljavanja i novi, zeleni privredni rast. Evropa raspravlja i o sredstvima koje će investirati u takvu pravičnu promjenu lokalnih zajednica koje će je izvesti. Riječ je o tranziciji ka Evropi bez uglja, što je istovremeno i ime kampanje koju sprovodimo sa kolegama širom našeg kontinenta. Evropa, međutim, to neće biti, ako u njenom jugoistočnom dijelu budu svirali “Novi fosili”: umjesto (novih) elektrana na ugalj, budimo “Idoli”, pa neka i nad starim elektranama do 2030. bude “Zabranjeno pušenje”!
D. Milev Čavor - Green Home; D. Mileusnić - CAN Climate Acton Network
Bonus video:
