Već drugu godinu zaredom 7. april, Svjetski dan zdravlja, protiče u znaku pandemije korona virusa. Sve države svijeta posvećene su borbi protiv ove, prevashodno zdravstvene, katastrofe. Od decembra 2019. do 03. aprila 2021. godine u svijetu je inficirano 130.977.659 a preminulo 2.853.188 ljudi. (trt.net.tr) U Crnoj Gori, u periodu od 17. marta 2020. do 03. aprila 2021. godine, korona virusom je inficirano 92.222 građana a preminulo njih 1.303. (IJZ CG)
Pored brojnih upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svijet je potpuno nepripremljen dočekao pandemiju. U izvještaju Odbora za nadzor i praćenje globalne spremnosti, nezavisnog tijela koje su osnovale SZO i Svjetska banka, objavljenog u avgustu 2019. godine, između ostalog, piše: „Brzo širenje nekog uzročnika plućnih bolesti prijetnja je velikom dijelu svjetskog stanovništva i moglo bi da usmrti milione ljudi, a ugrožena bi bila cijela planeta. Globalna pandemija takvih razmjera bila bi katastrofalna - nastali bi panika, nestabilnost i nesigurnost. Svijet na to nije pripremljen!“ (021.rs)
U martu 2020. godine, generalni sekretar UN, Antonio Gutereš, upozorio je da se svijet suočava sa najvećom krizom nakon Drugog svjetskog rata, pandemijom korona virusa, pozvavši na snažniji i efikasniji globalni odgovor na krizu, te na socijalne i ekonomske posljedice. Naglasio je da će to biti moguće samo ako se svi okupe i zaborave na političke igre, shvatajući da je „čovječanstvo na udaru“.
Pravo na zdravlje kao osnovno i neotuđivo ljudsko pravo ugroženo je kao nikada do sada. U Univerzalnoj deklaraciji UN o ljudskim pravima piše: „Svako ima pravo na standard života, koji obezbjeđuje zdravlje i blagostanje, njegovo i njegove porodice, uključujući hranu, stan, ljekarsku njegu, socijalne službe...“ U toku trajanja pandemije, kojoj se, i pored aktuelne vakcinacije stanovništva, ne nazire kraj, prestali su da postoje svi preduslovi za zdravlje i blagostanje ljudi. Samo se preopterećeni zdravstveni sistemi bore za živote inficiranih pacijenata, dok je za nekovid pacijente i zdravstvena zaštita ograničeno dostupna. Generalni sekretar UN je rekao da „kovid-19 može biti upoređen sa rentgenskim zracima, koji otkrivaju pukotine u krhkom skeletu društva“. „On osvjetljava svakodnevne zablude i laži. Laž je da slobodno tržište može osigurati zdravstvenu zaštitu za sve, iluzija da živimo u postrasističkom svijetu, mit da smo svi u istom čamcu“, pojasnio je Gutereš tokom predavanja u čast sjećanja na Nelsona Mendelu, 18.jula 2020. godine. (pcnen.com)
U prvim mjesecima pandemije zablistali su primjeri solidarnosti i empatije među državama i ljudima, ali je potreba za strogim epidemiološkim mjerama izolacije “tjerala” države, regione i kontinente da se brinu svako za sebe. Jedino naučnici, pronalazači vakcina protiv kovida-19, ne poznaju granice! No, iako su iz UN i SZO apelovali da “vakcine moraju biti globalno javno dobro i dostupne svima”, na scenu su isplivale sve razlike između najbogatijih i najsiromašnijih. Dok bogatije države, iako sporo, napreduju sa imunizacijom svog stanovništva, siromašne će, možda godinama, čekati na prve doze vakcine.
Možda ćemo sljedeći Svjetski dan zdravlja dočekati bez korona virusa, ali će saniranje posljedica pandemije trajati dugo, za mnoge doživotno. Posljedice po zdravlje onih koji su bili (jesu i biće) zaraženi kovidom-19 još uvijek su nepoznanica za medicinsku struku. Hronični i svi drugi nekovid pacijenti “plaćaće ceh” zbog ograničenog pristupa zdravstvenom sistemu, a ogroman broj građana suočiće se sa mentalnim tegobama, zbog haotičnog života u vrijeme pandemije i svih problema koje je ona uzrokovala, kao što su gubitak članova porodice, nasilje u porodici, trajno siromaštvo, gubitak posla... itd. Predviđanja SZO da će depresija 2020. postati drugi svjetski zdravstveni problem su se ubrzano ostvarila, dok će ova bolest postati najveći teret svih zdravstvenih sistema u svijetu prije 2030. godine, kada je predvidjela SZO. Ima li nam lijeka?!
Bonus video:
