Jedan od poglavara katoličke crkve na jugu Italije, prije nekoliko godina čvrsto se zalagao da se imenovanje kumova suspenduje na period od deset godina jer mafija zloupotrebljava sam čin krštenja u cilju poboljšanja svoje reputacije u društvu. Prošle godine, takođe u Italiji, tokom karantina usljed korona virusa, Đuzepe Kusimano sa svojim saborcima iz ozloglašene Koza nostre, siromašnim građanima je besplatno dostavljao hranu i ljekove. Kada je konačno utvrđen identitet ovog dobrotvora, uslijedili su neprimjereni komentari siromašnih na računa novinara koji se na ovo negativno osvrnuo. Kao razlog koji su siromašni naveli za podršku kriminalcima bio je da su “oni dobrotvori” koji im nesebično pomažu u trenucima nesreće. Međutim, policija je usljed medijskog pritiska započela da nadgleda njihovu aktivnost, nakon čega su isti od nje odustali.
Da Crna Gora nije daleko od loše prakse iz susjedne Italije, možemo da vidimo danas. Društveni kontekst u kome mafijaške strukture daju podršku suprotstavljenim političkim stranama ovih mjeseci, zasigurno su jasan i zabrinjavajući pokazatelj da se u društvu kriminal počinje posmatrati kao normalna pojava. Sama činjenica da političke partije ne izbjegavaju tajnu podršku krimininalnih struktura, kod običnih građana dovela je do svijesti da kriminalci i nijesu tako loši, kao što izgleda. Na opasku mog prijatelja, prije neku godinu “da boravak u Spužu nije stigma, već orden za pojedine”, odgovorila sam negodovanjem. Danas, mislim da je njegov komentar bio na mjestu, a moj ne.
Na jednom sastanku kome sam prisustvovala, visoki funkcioner partije iznio je stav o neophodnosti širenja članstva bez obzira na njihovu strukturu. Kao negativan primjer je naveo predsjednika jednog opštinskog odbora sa sjevera koji u partiju prima kao u svoju kuću, pod uslovima visokih moralnih kvaliteta. Ovaj komentar nijesam zaboravila i svaki put kada sam gledala sunovrat partije, iznova sam shvatala koliko taj čovjek “bio dobar primjer” koji partija nije slijedila, jer da jeste ne bi njen visoki funkcioner iz Uprave za nekretnine ovih dana bio u bjekstvu.
To što smo pod okriljem borbe za vlastitu zemlju, na istoj liniji odbrane, rame uz rame, postavili profesora, čestitog radnika sa kriminalcima, ozbiljno je ugrozilo sve tradicionalno vaspitno-moralne postulate naših roditelja koji su, u jednom bili saglasni - od kriminalca dalje i u životu, i u politici. Žao mi je što kao društvo nijesmo prezreli one zahvaljujući kojima nijedan roditelj danas u Crnoj Gori nije bezbrižan.
O posljedicama ovakvih društvenih odgovora zajednice na kriminal, zasigurno ćemo razmišljati u godinama koje su pred nama. Da se ne začudimo, ako jednog dana ne uspijemo da ubijedimo sina da se okane lošeg društva, samo zato što smo ga jednom davno suprotno naučili dok smo se na istoj liniji sa njima borili za rođenu zemlju. Kao što ne treba da zaboravimo da Crna Gora nema cijenu, ne treba ni da zaboravimo da mafijaški altruizam uvijek ima.
Autorka je pravnica
Bonus video:
