Odmah na početku da naglasim: COP26 u Glazgovu mora da uspije. Mi to želimo i Njemačka će tome doprinijeti. Svi smo, uvjerena sam, ujedinjeni u ideji da je svijetu taj uspjeh potreban. Petersberški klimatski dijalog (održan prošle sedmice - prim.red.) posvećen je upravo tom cilju. A ima već i tradiciju. Ja sam inicirala 2010, nakon što je godinu ranije konferencija u Kopenhagenu propala.
Potom je moralo biti ponovo izgrađeno povjerenje, za nove pregovore. U tom smislu - moje je duboko uverenje - Petersberški klimatski dijalog se i dokazao i etablirao kao nezaobilazan sastavni dio internacionalne klimatske politike.
U međuvremenu svi govorimo o klimatskoj neutralnosti kao zajedničkom, globalnom cilju. Za napredak na tom putu su dvije stvari od odlučujućeg značaja: nacionalne ambicije i internacionalna solidarnost.
Prvo o nacionalnim ambicijama. Od svih država se traži da razviju nove nacionalne doprinose, takozvane NDC, kao i dugoročne strategije. Evropska unija je u ovom smislu uputila jasan signal. Mi želimo da do 2030. našu produkciju CO2 smanjimo za najmanje 55% u odnosu na 1990. godinu.
I puno ostalih država je najavilo snažnije nacionalne doprinose u zaštiti klime. Na primjer, predsjednik Bajden je nedavno predstavio novi cilj SAD za 2030. Boris Džonson je propisao Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo ambiciozni cilj do 2035. Takođe su Kanada i Japan svojim ciljevima jasno stavili do znanja da su spremni da učine više. Bilo bi lijepo - ako mi se dopusti ta primjedba - kad bismo se časno mogli dogovoriti oko uporednih bazičnih cifara jer trenutno postoji poprilična kakofonija oko ciljnih i završnih godina, pa zbog toga sada svako ko hoće da shvati o čemu se radi mora da u rukama drži tabelu za preračunavanja.
U Njemačkoj smo mi svoj put u klimatsku neutralnost trasirali Zakonom o zaštiti klime. Svim silama sada radimo na njegovoj implementaciji: na nacionalnom nivou napuštamo ugalj i nastavljamo da gradimo dalje izvore obnovive energije. Planiramo i da dalje konkretizujemo i razvijamo ciljeve ovog zakona. Njemački Savezni ustavni sud je prije neki dan u tom smislu donio istorijsku presudu i propisao nam zadatak da pri zaštiti klime više uzmemo u obzir generacijsku pravednost, a put ka klimatskoj neutranosti konkretnije da definišemo.
Zato ćemo naš nacionalni cilj redukcije CO2 za 2030. povećati za 10%: na ukupno 65%, a 2045. propisati kao godinu totalne klimatske neutralnosti. Što za nas znači da sad moramo da prilagodimo i naše sektorske ciljeve. Ali ne radi se samo o tome da ostanemo pri dogovorenim ciljevima. Naš Zakon o zaštiti klime predviđa da ukoliko u tome ne uspijemo - odmah bude aktiviran neposredni, momentalni program, kako bi se na taj način ciljevi ostvarili.
U interesu dolazećih generacija svuda na svijetu sada moramo da hitno i odlučno djelujemo, da bi smo ograničili dramatične posljedice zagrijevanja Zemlje. I EU je krenula putem zakonodavstva, da bi njen novi klimatski cilj za 2030. i karbonarnu neutralnost u 2050. definisala kao obavezujuće. Eropska komisija će ovog ljeta predstaviti predloge za implementaciju. Možda ćemo, stoga, na kraju morati da još jednom prilagodimo naše nacionalne programe metodici Evropske unije.
Povećavanje finansijkog nameta na CO2 smatram posebno pogodnim instrumentom upravljanja. To pokazuje i dosadašnja emisiona trgovina u fahu energije. Ima zato smisla proširiti je na ostale sektore, na primjer na toplane i saobraćaj. Upravo smo to mi u Njemačkoj već uradili. Želimo da ti tržišni mehanizmi najbrže moguće počnu da djeluju u realnom vremenu. Smatram takođe da bi bilo poželjno kad bi smo na svjetskom nivou mogli da ostvarimo naplaćivanje nameta na CO2. Što naravno mora biti etablirano korak po korak. Želim da vas sve ohrabrim da se i vi založite za ovaj tržišno vođeni a time i efikasni instrument koji pomaže da zajednički utremo put ka klimatskoj neutralnosti. Naplaćivanje CO2 je naravno put kojom bismo mogli dati šansu i svim tehnologijama.
Podrazumijeva se da nacionalne pretpostavke za efikasnu zaštitu klime nisu svuda iste. Preciznije: vrlo, vrlo su različite. A da bismo ostvarili cilj, svi moramo da se angažujemo. To znači da nam je potrebna internacionalna solidarnost - ne samo u pogledu smanjivanja emisija CO2, npr. transferom tehnologije, nego prije svega i po pitanjima klimatskog prilagođavanja i rezilijencije. Njemačka je u ovom smislu već pokrenula bitne inicijative poput globalnog NDC partnerstva kao i partnerstvo za osiguranje od klimatskih rizika.
Industrijske nacije su bile obećale da će do 2020. godišnje mobilisati 100 milijardi USD javnih i privatnih sredstava za finansiranje klime. Dogovorilo smo se i oko toga da ćemo nastaviti ovaj program do 2025. No, iz posljednjih izvještaja OECD-a vidimo da je već u 2018. moralo puno toga više da se uradi da bi se naša obećanja i ostvarila.
Njemačka je svoj dio obećanja, da će iz javnih sredstava do 2020. godišnje izdvajati 4 milijarde, već 2019. i prebacila: izdvojili smo 4,3 milijarde. Dodatno smo izdvojili još ogromna sredstva za razvojne i kredite podrške. Njemački doprinos iz svih izvora - i javnih i privatnih - je 2019. dosegao skoro 7,6 milijardi eura, a za 2020. skoro isto toliko. Uvjerena sam da je to jedan vrlo fer doprinos Njemačke.
Sada moramo da pogled usmjerimo ka budućnosti, jer moramo da nastavimo međunarodne napore. Potreba za finansijama, posebno u zemljama razvoju, je ogromna. Zato podržavam ono što hoće i Boris Džonson: na narednom COP u Glazgovu moramo da raspravimo novi cilj finansiranja, za vrijeme nakon 2025. Sa time onda treba povezati i jasne signale: umjesto termoelektrana na ugalj finansiraćemo obnovljive energije i to svuda po svijetu. Njemačka je spremna da da svoj fer doprinos i za ostvarenje ovih ciljeva finansiranja za period poslije 2025.
Prije neki dan sam razgovarala sa Borisom Džonsonom. Bili smo istog mišljenja: zajednički ćemo uraditi sve da ove planove podržimo i da COP u Glazgovu učinimo uspješnim. U to spada i da svuda na svijetu privatni investitori ulažu u zaštitu klime. Bez ikakve sumnje treba angažovati više privatnog kapitala da bi se došlo bliže klimatskoj neutralnosti. Naravno da nam u različitim sektorima treba jasni napredak, koji ćemo prije svega onda realizovati ako se zaštita klime posve jasno ekonomski isplati. Električni automobili, fotovoltaik ili zeleni vodonik su primjeri modernih tehnologija, koje su od sve većeg značaja.
Britansko COP predsjedništvo je već iniciralo odgovarajuće kampanje. I za to sam premijeru Džonsonu izvanredno zahvalna. Izričito podržavam to što je on zaštitu klime proglasio za težišnu tačku predsjedavanja i grupom G7. Samit G7 u junu, u britanskom Kornvolu, treba da pošalje moćni signal za zaštitu klime i biodiverziteta.
A kad smo već kod teme biodiverzitet: želimo da i ovogodišnji COP u Kunmingu bude uspješan. Glavne teme će biti pojačana zaštita mora i okeana kao i tropskih prašuma. Zaštita biodiverziteta finalno pomaže da poraste vjerovatnoća reduciranja budućih pandemija. Njemačka ovu ideju pomaže sa 500 miliona eura godišnje.
Tačno je da je zaštita klime, kao i biodiverzitet, povezana sa velikim troškovima. Ali tačno je i to da ćemo bez zaštite klime biti suočeni sa dramatično većim troškovima - i finansijskim ali i troškovima vezanim za gubitak životnih prostora, životnih fundamenata i ljudskih života. Stoga smo se svi i bili okupili na 12. Petersberškom klimatskom dijalogu: jer nas sve ujedinjuje cilj da ispunimo obećanja iz Pariza i da klimatske promjene tako ograničimo da budućim generacijama ostavimo normalne životne uslove - uz sloborska prava na vođenje i osmišljavanje života na ovoj našoj planeti Zemlji. Zato danas i sada moramo da budemo aktivni i to ambiciozno. Zato moramo da djelujemo zajednički i solidarno. Hvala vam svima na tome - već sada.
Autorka je savezna kancelarka SR Njemačke
(bundesregierung.de)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
