Baš mi se neće s ovim konkursima za funkcije, definitivno sam po tom pitanju baksuz u produženom trajanju. Prijavljivala sam se dva puta za šefa državne Pobjede, ispunjavala sve zakonske i novinarske uslove ali ne i one najvažnije - političke.
Depeesovska vlast nije me smatrala politički podobnom čak ni kad se, makar djelimično, i sama odrekla vlastitih političkih ciljeva i preuzela moje. Prvi put izgubila sam od kandidata koji je novinarsko iskustvo stekao kupovinom novina na kiosku, drugi put od kolege čije je iskustvo trajalo malo duže od pripravničkog.
Pobjeda odavno nije u državnom vlasništvu, Vijesti me ne mogu zapadnut zbog konflikta interesa vezanog za blisko prijateljstvo sa jednim od vlasnika, a nemam ambicija da upravljam nekim drugim privatnim medijem.
Zato sam se baš obradovala trećoj šansi, konkursu za šefa RTCG-a. Ta funkcija formalno nije urednička, ali suštinski jeste najvažnija glede slobode medija. Što je, inače, jedini motiv zbog kojeg sam bila orna da ugrozim svoj profesionalni komoditet u Vijestima - da pišem ono što hoću, kako hoću i kad hoću.
* * *
Čim je objavljen konkurs, krenula sam kod pravnika da provjere zamrzavanje moje penzije. I protumače nekoliko zakona - o PIO, o radu i o zapošljavanju - kako me Savjet RTCG-a ne bi odbio zbog neke njemu korisne nejasnoće...
Uslove iz konkursa pročitala sam, nažalost, bez stručne pomoći. Podrazumijevajući da se za mjesto prvog čovjeka javnog medijskog servisa pod decenijom iskustva podrazumijeva isključivo iskustvo u - medijima...
Bilo mi je jasno da protiv Nikole Markovića nemam nikakvih šansi. Iza njega je 16 godina uredničkog staža, iza mene ni punih 16 dana i zato sam - odustala.
Šteta, jer sam nakon kandidovanja Borisa Raonića saznala da prvi čovjek nacionalnog medijskog servisa ne da ne mora imati deset godina uredničkog iskustva, nego ni deset mjeseci novinarskog...
* * *
Kakav će uticaj na promjene u RTCG-u imati njegovo iskustvo iz NVO Građanska alijansa, shvatila sam kad je četvoro članova Savjeta javno osumnjičeno za konflikt interesa.
Da s tim Savjetom nešto debelo nije u redu, bilo je jasno još tokom konstituisanja. U normalnim prilikama to ne bi bilo od presudnog značaja, ne uređuju TV program članovi Savjeta nego profesionalni novinari.
U RTCG, međutim, stanje već decenijama nije normalno, a pravo javnosti da zna i te kako zavisi od kadrova i planova o kojima odlučuje upravo - Savjet.
Odlučivaće za koji dan i o izboru generalnog direktora. Da prepričavanjem ne bih doprinijela dodatnom sumnjičenju, prepisujem upozorenje Media centra:
”Ukoliko se preciznije ne propiše značenje sukoba interesa i postupak glasanja članova Savjeta u tim situacijama, kandidat za generalnog direktora Boris Raonić može biti izabran glasovima Amine Murić, zaposlene u Građanskoj alijansi u kojoj je Raonić direktor, kao i Bojana Baće, koji je član Savjeta RTCG-a a istovremeno i član Savjeta Građanske alijanse.
U Savjetu je i predstavnica Unije slobodnih sindikata iz Sindikata medija Crne Gore, Marijana Camović-Veličković, koja sa Građanskom alijansom realizuje zajednički projekat.
Projektno partnerstvo sa Građanskom alijansom ima i NVO LGBT Forum Progres u kojem je zaposlena članica Savjeta Milica Špajak. Njenu kandidaturu je, pored ostalih NVO, podržala upravo Građanska alijansa...”
* * *
- Ne postoji osnov da bi Boris Raonić, stupanjem na mjesto generalnog direktora RTCG-a, javni interes podredio privatnom - presudila je Agencija za spečavanje korupcije, brže i kraće nego ikad otkad je osnovana.
Da ne bih i ja na isti način presudila Agenciji, okrenula sam broj najboljeg domaćeg poznavaoca evropskih pravnih tekovina u ovoj oblasti.
- Ako je kandidat za direktora RTCG-a u poslovno-novčanim odnosima sa četiri člana Savjeta, je li to konflikt interesa?
- Jeste, i to udžbenički primjer - odgovorio je kratko i pitao - treba li Vam detaljnije objašnjenje?
- Ne, hvala, sve mi je jasno...
Sudeći po diskusijama na sjednicama, sve je makar teorijski jasno i nekim članovima Savjeta koji nijesu u konfliktu interesa. Otuda i zahtjev da se cijela procedura poništi i obnovi od početka.
U suprotnom, postoji mogućnost - nadam se samo teorijska - da generalni direktor može biti izabran prostom većinom prisutnih članova. Preciznije - sa samo tri glasa.
* * *
Ne bi to bilo nikakvo iznenađenje da podrška ovakvom epilogu nije stigla sa - novinarske strane.
- Treba da se odradi tako kao što je i sada, nije možda lijepo što bi generalni direktor bio izabran sa tri glasa, ali jeste po Zakonu - rekla je Marijana Camović-Veličković iz Sindikata medija...
Po zakonu bi izgleda moglo biti i da RTCG neko vrijeme ima dva direktora, jer je propisano da prvome mandat ističe tek kad se izabere drugi.
Zakonito je i da Božidar Šundić dobije 12 bruto zarada, dobijali su neki prethodni direktori i više od 50.000.
Samo se Andrijana Kadija, uprkos zakonitosti, odrekla otpremnine i tražila da joj se plata umanji za jednu prosječnu zaradu. Odrekle su se, nažalost, i RTCG i Crna Gora vrlo brzo i nje i Vladana Mićunovića i njihove profesije.
Ako se i sad odreknu profesionalca - Nikole Markovića - i izaberu civilnog aktivistu Borisa Raonića, biće jasno da niti RTCG želi da postane profesionalni javni servis, niti Crna Gora zaslužuje takav javni servis.
* * *
Da zakonitost nije garancija profesionalnosti, imali smo prilike da se uvjerimo svakog dana mandata bivšeg režima.
Da Boris Raonić ne stoji dobro sa pravom javnosti da zna, bez kojeg javni servis ne može ispuniti svoje obaveze, pokazalo je odbijanje da govori za TV Vijesti.
Zato se njegova “zahvalnost na profesionalnoj radoznalosti” ne može tumačiti kao učtivost. Nije predstavljanje kandidata za prvog čovjeka nacionalnog medijskog servisa posljedica radoznalosti dokonih novinara, nego je uzrokovano obavezom ozbiljnog medija da blagovremeno i istinito obavještava gledaoce o svemu što utiče na njihov život.
A RTCG ne da je tri decenije loše uticala, nego je taj teror postao bukvalno nepodnošljiv.
- Proces izbora generalnog direktora RTCG treba da bude formalan, bez javnih debata i crta rijalitija, što neki zainteresovani žele da učine. Treba da ga vodi Savjet RTCG, bez pritisaka kandidata, javnosti ili najodgovornijih u državi - ovjerio je kandidat svoju profesionalnost prije kraja procesa.
Zahvaljujem od srca kolegama iz TV Vijesti što su poštovale pravila profesije i nijesu komentarisale izjavu sagovornika.
Ja hoću, ali ne samo zbog prava kolumniste da ta pravila ne poštuje. Nego više zbog profesionalne obaveze da, nakon 31. godišnjice kolumne “Televizijske i druge igre”, javno kažem što mislim o izboru direktora javnog servisa.
* * *
Prvo, kandidat za prvog čovjeka RTCG-a koji odbije da pred javnost iznese svoje ocjene i planove u vezi sa ključnim problemima u javnom medijskog servisu - nije dostojan te funkcije.
Drugo, kandidat koji smatra da proces izbora generalnog direktora RTCG-a treba da bude formalan, iako je oslobađanje javnog servisa jedan od tri suštinska preduslova izgradnje slobodne, demokratske i prosperitetne Crne Gore - nije sposoban da shvati značaj te funkcije.
Treće, kandidat koji javne debate i pritisak javnosti smatra negativnim pojavama i u njima vidi crte rijalitija - ne zaslužuje da obavlja tu funkciju.
Četvrti razlog je navodno “miješanje najodgovornijih u državi” kojem se kandidat navodno protivi. Najodgovornija u državi je vladajuća koalicija sa najviše poslanika, ali protivljenje tog kandidata miješanju Demokratskog fronta u izbor direktora RTCG-a još nijesam čula.
* * *
Od kandidata Nikole Markovića čula sam na TV Vijesti tačno ono što treba da se čuje od budućeg generalnog direktora javnog servisa.
Prvo, što je i djelom potvrdio ne odbijajući javni dijalog, da je odgovoran pred javnošću i smatra svojom obavezom da odgovori na svako njeno pitanje.
Drugo, da ni njegov program niti njegova realizacija ne smiju biti skrivani od javnosti, da izbor na tako važnu funkciju mora biti transparentan, sa jasnim kriterijumima i bez nedozvoljenih uticaja.
Treće, ali ne po važnosti, da u RTCG-u najprije treba sprovesti kadrovske promjene i osloboditi ga uticaja političara.
Četvrto, i najvažnije, da moraju biti unaprijeđeni profesionalni standardi, posebno istinito, izbalansirano i pravovremeno informisanje građana. Uz obavezno poboljšanje kvaliteta, opsega i količine programa iz sopstvene produkcije u svim oblastima.
Povratak povjerenja građana u rad javnog servisa nije morao da obećava, meni je dovoljna garancija njegov minuli rad...
A što se gledanosti tiče, čim se novinari vrate profesiji - vratiće se i gledaoci ekranu...
P.S. Prestala sam da čitam Dan još 1999, kad su albanske izbjeglice sa Kosova spakovane u naslov “Sto hiljada terorista stiglo u Crnu Goru”. Nastavila sam, po službenoj dužnosti, 2016. i nijesam se pokajala. S Nikolom Markovićem nikad ni kafu nijesam popila, ali vjerujem da će onaj kome je pošlo za rukom da od propagandnog biltena napravi korektne novine sigurno uspjeti i da od TV Jusovača napravi - pristojan javni servis.
Bonus video:
