Je li Nikola Tesla više pripadao Srbiji ili Hrvatskoj?
Nikola Tesla nije pripadao ni Srbiji, a ni Hrvatskoj, odnosno, više će pripadati euro kovanici od 50, 20 i 10 centi nego Srbiji koja se opire Hrvatskoj ili Hrvatskoj koja se opire Srbiji.
Smisao države i nacije nije da budu u tenziji prema drugima, to je smisao nacionalizma i teritorija koji nacionaliste drži na okupu. Nacionalizam nije moguće demokratizirati, nije ga moguće komunicirati jer je nacionalizam u svojoj osnovi realitet iznimno niske spoznajne vrijednosti.
On je, zapravo, alkemijski element koji glupane hrani mržnjom kako bi ih usmjerio prema oružju i držao u granicama beznačajne mase koja nije u stanju sama osmisliti vlastiti život nego to mora učiniti netko drugi. Masa ne pripada budućnosti, baš kao što Nikola Tesla ne pripada nekoj beznačajnoj kovanici.
Nikola Tesla ne pripada ni Hrvatskoj ni Srbiji jer da je pripadao Hrvatskoj ili Srbiji danas se ne bi vodile rasprave između ovih dviju država o tome čiji je više Nikola Tesla.
Naime, da je Nikola Tesla bio zadojen nacionalizmom ili kampanelizmom, u smislu da je bio ono što su njegovi bili - Srbi i da je ostao živjeti u domovini u kojoj su njegovi živjeli - Hrvatskoj, Nikola Tesla bi danas manje vrijedio od kovanice na kojoj će biti njegov lik. Za njega nitko ne bi znao jer ništa ne bi postigao.
Uopće ne čudi što oni čija svijest i danas progovara jezikom intelektualne, nacionalne, kulturne i moralne oskudice Teslu svojataju. Oni ga ne razumiju, jer da ga razumiju, shvatili bi da slobodan um istovremeno ne pripada nikome, ali i pripada svima. To je karakteristika genija.
Oni ne pripadaju nikome, a nitko su oni koji smatraju da se ljudska veličina ostvaruje u zatvaranju u neki identitet ili neku kulturu. Takvima je pravo pitanje, je li netko Srbin ili Hrvat, odnosno gdje se taj netko rodio - u Hrvatskoj ili Srbiji? Oni se bore za zatvorene identitete jer ne umiju vlastiti identitet otvoreno, putem kulture, komunicirati.
Prava je ironija što se beznačajne nacionalističke politike prepiru oko genija koji pripada svima zato što nije pripadao nikome i koji nikada nije krio da je Srbin kojemu je domovina Hrvatska.
On nikada nije bio, niti će biti, Srbin po Vučićevoj mjeri srpstva. On nikada nije bio, niti će ikada biti, čovjek koji se ponosi Plenkovićevom vizijom Hrvatske koja je potonula u pravnoj nesigurnosti i političkoj kontroli svih institucija.
Biti Srbin je nešto veliko, ali samo ako se ne zatvaraš u Vučićevo patološko poimanje srpstva. Nacionalističko srpstvo je maleno.
Živjeti u Hrvatskoj je nešto veliko, ali samo ako se ne zatvaraš u Plenkovićevu kastinsku destrukciju Hrvatske kao domovine HDZ-ovaca. Nacionalistička domovina je malena.
Onaj tko slijedi Vučićev tip srpstva i Plenkovićevo poimanje Hrvatske kao domovine, ne vrijedi niti 50 centi.
Hrvatski i srpski političari ne vode politike u prilog Hrvatske i Srbije, oni provode nacionalističke politike neprijateljstva prema drugima. No da bi netko mogao provoditi neprijateljske politike, najprije mora postati neprijatelj, a kada je postao neprijatelj, onda sve njegove politike i svo njegovo djelovanje počiva na neprijateljstvu.
Takvi nisu neprijatelji samo onima drugima, oni su ponajprije neprijatelji tamo gdje primarno jesu - oni su neprijatelji vlastitoj državi i vlastitom narodu. Nacionalizam je zato glupa i neprijateljska djelatnost.
Kada u nekoj državi raste nacionalizam, u toj državi raste neprijateljstvo i povećava se broj neprijatelja. Prividno se čini da takvi brane državu, no prava je istina da oni uništavaju državu jer je nastanjuju neprijateljima i neprijateljstvom.
Rasprava o tome čiji je i kome više pripada Nikola Tesla, odnosno je li on više Srbin ili je više iz Hrvatske, glupa je i neprijateljska rasprava. Takvu raspravu mogu voditi Vučić i Plenković jer oni provode neprijateljske politike prema vlastitim državama i vlastitim građanima. Zato su Hrvatska i Srbija zaostale i neizgrađene države.
Zadržimo se samo na jednom primjeru - istrazi Milana Bandića koja se navodno toliko pedantno, u organizacijskom i tehnološkom smislu, odvijala kao da nije riječ o hrvatskim istražiteljima nego o vrhunskim američkim istražiteljima.
Kako bi to pojačali, političari neprijateljskih politika naveli su da istražitelji imaju preko 10.000 sati snimanog materijala Milana Bandića. Kada ove sate preračunamo u dane, i ako pretpostavimo da se na snimkama nalazi i noćno hrkanje u san uronjenog Milana Bandića, dođemo do 416 dana.
Dakle, naši istražitelji su barem 416 dana snimali Milana Bandića, i tko zna koliko bi ga još dana snimali da ga smrt nije uklonila iz područja interesa istražitelja, ali i političara neprijateljskih politika kojima je Milan Bandić trebao.
Onima kojima treba višegodišnje snimanje da bi shvatili kojim modelom djeluje i kakve politike provodi Milan Bandić, sasvim je jasno da će se boriti za to da Nikola Tesla više bude iz Hrvatske, a da manje bude Srbin. Takvi razmišljaju na neprijateljski način, i to neprijateljski način prema državi.
Niti jednom prijatelju Hrvatske nisu potrebne Bandićeve politike, baš kao što niti jednom prijatelju Hrvatske nije potrebno višemjesečno ili višegodišnje snimanje da bi shvatio kakve politike je provodio Milan Bandić, kome te politike trebaju i kome te politike služe.
Te politike trebaju i te politike služe političarima neprijateljskih politika koji su, ovih dana, zahvaljujući kontroli medijskog prostora, prešutjeli podatak da je Hrvatska opet pala na ljestvici pravne sigurnosti u učinkovitosti pravosuđa. Meni je sasvim logično da država koja 416 dana snima Milana Bandića ne može kotirati visoko.
Čudi li ikoga da u neuređenoj državi svi znaju tko su neprijatelji države, ali da se njima, u pravnom smislu, ništa ne događa.
Oni slobodno, pred očima i prislušnim uređajima istražitelja koji su umislili da rade za FBI, ne skrivaju da provode neprijateljske i protuzakonite politike, jer znaju da njihova sloboda ne ovisi o tome što rade, nego isključivo o tome koliko trebaju pravim igračima neprijateljskih politika.
Zato se kod nas istrage, makar privremeno, otvore tek kada netko izgubi političku moć.
Hoće li te istrage rezultirati sudskom presudom ovisi prvenstveno o tome mogu li ti koji su ostali bez političke moći ugroziti one koji sada, s pozicije političke moći, provode neprijateljske politike i raspravljaju o srpstvu Srba i hrvatstvu Hrvata ne mareći ni za Hrvate ni za Srbe.
Takvi raspravljaju o kovanicama od 50, 20 i 10 centi. To ide Tesli. O milijunima i milijardama ne raspravljaju. To ide njima.
Bonus video:
