Dobar dan, poštovani gledaoci, u Crnoj Gori ima dovoljno svih ljekova protiv korone - saopšteno je iz...
Ne čuh odakle, odvuče mi pažnju snimak iz apoteke koji je pratio glas iz studija. A na snimku, usred gomile kutija, zumiran - "maprotilin". Vratih još jednom, jeste, baš "maprotilin". Psihoanaleptik, antidepresiv, neselektivni inhibitor preuzimanja monoamina, tako ga opisuje struka.
U prevodu za laike - lijek za poboljšanje raspoloženja, otklanjanje straha i depresivnih misli...
Ne znam može li biti učinkovit u post-kovid oporavku, ali ne bi omanuo kao preventiva uoči najavljenih sukoba na Cetinju...
Nažalost, do "maprotilina" se ne može bez psihijatra, ali da sam znala što će izjaviti predsjednik Crne Gore snašla bih se nekako bar za dvije kutije...
* * *
- Saopštio sam predsjedniku Erdoganu zadovoljstvo onim što Turska doprinosi evropskoj i evroatlantskoj perspektivi regiona Zapadnog Balkana - isprepadah se već od prve rečenice.
Je li ovo realno, Redžep Tajip Erdogan i evropska perspektiva? Pa, njegova država je kandidat za pristupanje još od 1995! Za četvrt vijeka pregovora, od 35 poglavlja otvorila je 16 a zatvorila - jedno.
A i to jedno prije nego što je pohapsio hiljade demonstranata, stotine novinara, desetine tviteraša i - cijeli internet.
Zbog čega se Erdoganovom doprinosu evropskoj perspektivi raduje Đukanović, saznaćemo kad počnu istrage o poslovanju turskih firmi u našoj zemlji.
Osim njega, razloga za radost - ali ne iz istih motiva - imaju još samo turski muževi. Da tuku žene do mile volje mogu od proljetos, otkako se Turska povukla iz Konvencije o zaštiti žena od nasilja, uprkos tome što nosi naziv - Istanbulska...
* * *
Hoće li i ko će koga da prebije 5. septembra na Cetinju, još nije izvjesno. Zna se samo da će Milo Đukanović biti "na mjestu gdje će se braniti čast i dostojanstvo naše zemlje".
- Nadam se da neću biti u toj situaciji, ali moraću da budem ukoliko se apel prijestonice ne uvaži - objasnio je na konferenciji za medije.
Zašto šefu crnogorske države smeta jednodnevno ustoličenje, ali ne i predstojeće višedecenijsko stolovanje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru - novinari su zaboravili da pitaju.
Na kojoj će tačno lokaciji "braniti čast i dostojanstvo" takođe ih nije zanimalo. Prema svjedočenju počivšeg mitropolita Amfilohija, kad je tokom prethodnog ustoličenja Đukanović branio čast i dostojanstvo Crne Gore bili su locirani - jedan pored drugog.
Nije ga tada bilo briga što "cetinjska javnost ustoličenje doživljava kao završni korak vrijeđanja prijestonice i Crne Gore". Niti mu je na um padalo da kaže kako "nije pametno insistirati, ti poslovi se ne mogu raditi na silu, pogotovo na Cetinju".
- To moraju razumjeti svi, mitropolit, patrijaršija, rukovodstva u Srbiji i Crnoj Gori, posebno u Crnoj Gori - dosjetio se tek 2021. godine, priznajući tako da početkom devedesetih ili ništa nije razumio ili je sve namjerno uradio.
Zato nema svrhe da ide na Cetinje. Osim ako ima namjeru da protestuje - protiv sebe.
* * *
- Za razliku od crnogorskog predsjednika, patrijarh srpski nije čekao tri decenije da uskoči sebi u usta.
U prvoj izjavi o protestima zbog ustoličenja, prvi put se pozvao samo na pravoslavlje bez srpskog predznaka. Iako je, upravo zbog odsustva tog predznaka, prije samo tri mjeseca ukinuo Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori.
- Na djelu je mehanizam zamjene teza... Vjekovima su se pravoslavni mitropoliti ustoličavali na Cetinju, a neko je proglasio da to ne treba tako da bude - zamijenio je teze upravo patrijarh.
Pobuna na Cetinju - ne mislim pritom na onu koju bivši šef policije organizuje ne bi li vaskrsnuo bivši režim - izazvana je, isto kao i prije trideset godina, zbog ustoličenja mitropolita Srpske a ne neke druge, nacionalno nesvrstane, pravoslavne crkve.
O vjekovima koje pominje ili ne zna ništa, što ni teoretski nije moguće, ili crnogorskom tradicijom svjesno manipuliše zbog političke prakse, što je mnogo realnije.
* * *
Tokom svih tih vjekova svi mitropoliti, kojeg god etničkog porijekla da su bili, birani su na Opštecrnogorskom zboru i njihova jedina briga bila je Crna Gora.
Može biti da su im se, otkako je crkva odvojena od države, u taj posao ponekad miješala i dva svjetovna gospodara Crne Gore, ali izvan Crne Gore nikad, ni svjetovni ni crkveni, naročito ne iz Beograda.
- Bivamo definisani kao neko ko nešto na silu nameće i kao neko ko ne razumije situaciju - poslužio se, uprkos ograđivanju od politike, srpski patrijarh upravo srpskom političkom mantrom o narodu-žrtvi.
Što se sile tiče, to nam je završio rođeni unuk prije stotinu godina.
A što se tiče razumijevanja, nijesu se proslavile ni srpska država ni njena crkva. Koliko su, nakon četiristogodišnjeg crnogorskog rata na pravoj strani istorije, bile blagonaklone - dokazale su od 1918. do 1941.
- Neka svako bude ono što po svojoj savjesti hoće, neka pripada kom hoće narodu i neka ustrojava svoj život na najbolji mogući način - poslao je patrijarh na kraju i jednu razumnu poruku.
Amin, samo još da održi riječ. I da njegovu riječ slijedi njegova crkva.
* * *
"Neću ići na Cetinje 5. septembra. Neću ići jer sam premijer koji mora da misli na javni interes i očuvanje mira, iako time gubim svoj lični mir. Prije nego što sam premijer, ja sam čovjek i vjernik, ali danas kao čovjek nosim i premijersku dužnost prema građanima Crne Gore. Kad građani ne idu na ustoličenje svog mitropolita, ne želim ići ni ja.
Ne želim i neću da ličim na Predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji se evo i danas sakriva iza gradonačelnika Podgorice najavljujući dolazak poslanika na Cetinje.
Ne želim i neću, poput poslanika Duška Markovića danas, da se bavim samo riječima i propagandnim inicijativama, a ne konkretnim djelima na smirivanju društvenih tenzija.
Ne želim i neću da budem kao predstavnici Demokratskog fronta, koji po istoj matrici podgrijavanja tenzija najavljuju dolazak na Cetinje, istog dana kad i DPS.
Ne želim i neću da Crna Gora bude dio tih i takvih politikantskih igara, na štetu smirivanja tenzija i mira.
Ne želim i neću da se igram ni sa mirom u Crnoj Gori, ni sa zvaničnom odlukom Mitropolije da na ustoličenju bude prisutno samo sveštenstvo i predstavnici crkvenih opština.
Ne želim i neću da neodgovorno potpaljujem i dolivam ne bih li zbog toga bio popularniji.
Ne želim i neću da politički profitiram jer na to nemam državničko pravo..."
Nijesam željela ni ja da prekidam ovaj citat iz autorskog teksta premijera Zdravka Krivokapića. Bez obzira na to što mu nijesam naklonjena još od pobjede na izborima, ovoga puta zaslužuje naklon zbog državnički mudre odluke.
Da je njegov prethodnik, zajedno sa svim svojim prethodnicima na premijerskoj i predsjedničkoj funkciji, uoči bilo kojeg od brojnih dramatičnih zbivanja od 1990. do danas, uputio javnosti bar trećinu ove poruke - ne bi Crna Gora danas bila ovo što jeste.
A jeste, zahvaljujući svima njima, neobrazovana, opljačkana, zaostala i zavađena mimo drugih.
* * *
Porukom koja samo u jednom dijelu, i to samo po formi, podsjeća na premijerovu obratio se javnosti dan kasnije i mitropolit Joanikije. Bogom zaklinjući sve "da se očuva mir i bratska sloga u Crnoj Gori".
- Ustoličenje mitropolita je u ovom slučaju isključivo vjerski čin i njemu ne treba pridavati nikakve političke oznake... Da se ne zapodijeva svađa i razdor među braćom, posebno ne na Cetinju - poručio je mitropolit uoči svog ustoličenja.
A onda je upravo on zapodjenuo svađu i razdor, i to upravo na Cetinju.
- Ja sam 56. episkop i mitropolit ove Svetosavske mitropolije koja je ustanovljena prije 800 godina. Nijedan kontinuitet u Crnoj Gori nije toliko jasan kao ovaj, nijedno pravo nije toliko jasno i blistavo i neporecivo kao ovo - sasuo je Cetinjanima u brk, istina posredstvom medija, upravo ono zbog čega izlaze na ulicu.
Sad mitropolitu Joanikiju ne preostaje ništa drugo nego da se, umjesto u svog boga, uzda u crnogorsku policiju.
Samo ona može spriječiti Cetinjane da mu svoju poruku o navodnom svetosavlju i još navodnijem kontinuitetu - uruče lično...
P. S. U ljepši dio svjetovne realnosti pokušala je ove sedmice da nas vrati Ura, ali zaludu. Sve dobro što je urađeno - od Valdanosa i Solane, dječjih dodataka i besplatnih udžbenika, malih elektrana i tužilačkih zakona, do rata protiv duvanske mafije i kokainskih klanova - ostalo je u sjenci crkveno-nacionalnih sukoba. Godišnji učinak vlasti zanimao je samo 6.900 čitalaca portala Vijesti, ostalih još manje. Skoro deset puta važnija im je bila čak i posjeta Erdogana - 51.000. Izjava Đukanovića o protestima privukla je rekordnih 155.000, a stav mitropolita Joanikija na istu temu - 90.000.
Bonus video:
