Nijeste, nadam se, prošle sedmice propuštili premijerni nastup svjedoka saradnika Aleksandra Sinđelića. Lika sa impresivnom kriminalnom, medicinskom i političkom biografijom. Posljednje uzdanice naše sudske, izvršne i zakonodavne vlasti. Režim koji se osloni na ovakvo kadrovsko pojačanje ozbiljno treba da se zabrine za svoju budućnost. Nakon što je našu temeljno urnisao...
***
Sve je lijepo počelo. Dugo reklamirana šesnaesta epizoda serijala o udaru na državu najavljivala je dramatičan zaplet. Sinđelić je govorio nevjerovatno nadahnuto skoro pet sati. Efektno u prostoproširenim rečenicama. U složenim se povremeno gubio. Ništa strašno, ni sudijinica ne stoji baš najbolje sa gramatikom.
Iznenađujuće za naturščika, vrlo profesionalno držao se scenarija namijenjenog glavnim junacima... Od kojih je samo on došao na set. Ostali su blagovremeno raskinuli ugovor sa producentom...
Prepričavao je, maštovito i do najsitnijih detalja, čak i razgovore vođene godinu i po prije izlaska pred kamere. Tečno, bez zadrške, kao da se sve događalo dan ranije...
***
Kakvo pamćenje... Tačno zna kad je izvjesni Edi prvi put pomenuo Crnu Goru. U martu prošle godine, i to esemesom... Kad su se jednog sunčanog dana sreli na Kalemegdanu, gdje je bilo mnogo šetača, zapazio je da ih čudno gledaju neka trojica. Jedan je bio krupan, u odijelu, držao je nešto u ruci...
Aerodroma Šeremetjevo sjeća se još preciznije. Sišli su niz stepenice, lijevo od pasoške kontrole. Ušli su u hodnik sa mnogo vrata. Edi je otvorio posljednja sa desne strane... I sve to prije samo petnaestak mjeseci...
Poslije se sreo sa Pajom. Ne zna mu prezime. Ali je siguran da su razgovarali pored mosta. Sa Ristićem se našao kod benzinske pumpe. Dvadesetak rečenica pamti duže od godinu... Doslovce, sa pauzama za zarez. Iako mu ne vjeruje ništa...
I tako, od riječi do riječi, skoro pedeset razgovora i esemesova od marta do oktobra 2016. Uz povremeni opis klimatskih prilika, ukrštanja ulica, izgleda objekata i boje parkiranih automobila...
***
Cijeli finansijski izvještaj deponovao je u glavi. Pošto je papire uništio, žao mu da nastradaju saradnici. U nastavku besjede ocinkario ih je sve do jednog.
Saldo je 200.000, za sada. Najviše je inkasirala BIA. Svaki euro je rasknjižen usmeno. Jednom liku, kojeg inače nije poznavao, dao je prvo 1.500. Pa još 500, a onda dvije hiljade... Zna mjesec, naselje, zaselak i opis okućnice.... Drugome 10.000, pa dvije, pa još 15.000... Pouzdano se sjeća u kojoj je mjenjačnici razmijenio eure u dinare... Ima neđe i priznanicu... Nije je teško naći...
Još nije zaboravio pet cifara iz broja mobilnog koji je posljedni put okrenuo u oktobru prošle godine. Ni registarske tablice automobila koji je pet mjeseci prije toga vidio u Beogradu...
Dan po dan, kalendarskim redom, više od četiri sata o pripremanju terena da lideri Fronta dođu na vlast. Nipošto nijesu htjeli izborima, strašno su se bojali odmazde. Oružjem je to manje opasno. Objasnio mu je Edi. Preziva se na š, šiš ili tako nekako...
***
Taman kad je sve logično posložio i objasnio kako su lideri Fronta dobijali velike pare od Rusije da bi špijali za Zapad, odlučio je da prelomi:
- Da su ljudi iz Demokratskog fronta htjeli da izvrše prevrat, oni bi ga izveli!
Potpuno mirno, samouvjereno i bez ikakvih simptoma kolebanja, svjedok i saradnik tužilaštva oborio je optužnicu iz temelja.
Tri puta sam vraćala snimak... Nijesu htjeli! Ogroman novac iz Rusije bio je na raspolaganju. I 50 specijalaca, plus 500 statista iz Srbije. Kupljeno je i oružje... Sve im je to obezbijeđeno, ali - kaže Sinđelić - nijesu htjeli da izvrše prevrat...
Sudijinica nije imala dopunsko pitanje... Nije se glasnuo ni jedan od tužilaca... A svjedok i saradnik nastavio je mirno još pola sata... Kao da se ništa nije dogodilo...
Što se mene tiče, i nije... Ne pamtim detalje tako dobro kao on, ali sve mi je bilo jasno u oktobru prošle godine. Za one kojima još nije, nastavak od utorka. Ako Aleksandra Sinđelića ne izruče Hrvatskoj po ubrzanoj proceduri. Za spas sudske, izvršne i zakonodavne vlasti... Nema im druge...
P.S. Zaboravih još jedno kadrovsko pojačanje režima. Zlosrećnog Miloša Nikolića. Koji takođe misli da se 16. oktobra 2016. godine ništa naročito nije događalo. - Te noći između subote i nedjelje neko je pohapsio 20 osoba - objasnio je Načisto. U posljednjem gostovanju kod bilo koje televizije... Ako iko iz partijske centrale odgleda cijeli snimak...
Bonus video:
