Dvije riječi su dovoljne da iskažu šta je pogonsko gorivo protesta u Kazahstanu: “Đede, odstupi!” Ovaj usklik se čuje stalno i iznova tokom svenarodnih demonstracija proteklih dana. Time je svima postalo jasno da su bijes i frustracija, koji trenutno izbijaju na vidjelo u toj centralnoazijskoj zemlji, samo marginalno povezani sa povećanjem cijena tečnog gasa, što je bio povod za nemire.
Za demonstrante, radi se o mnogo fundamentalnijem: riječ je o Nursultanu Nazarbajevu, “Đedu”. I radi se o onome što je ovaj 81-godišnjak počinio tokom 29 godina u fotelji predsjednika države.
„Kazahstan je pretvoren u privatnu firmu Nazarbajeva“, rekla je prije nekoliko dana u TV kamere jedna žena među demonstrantima u kazahstanskoj privrednoj metropoli Almati. I dodala: „Jedina stvar koja ovdje cvjeta je korupcija!“ Mnogi Kazahstanci, koji su posljednjih dana izašli na ulice, dijele ovaj stav.
Osjećaju se prevarenim od čovjeka koji je ostao odlučujuća figura u zemlji čak i nakon što je podnio ostavku na mjesto predsjednika 2019. I bijesni su na kleptokratski sistem, koji je stvorio ovaj dugotrajni vladar - sistem koji je vladajućem klanu donio spektakularno bogatstvo. Primjer Nazarbajeva pokazuje kako jedan lukavi autokrata, koji gospodari nad ogromnim prirodnim bogatstvima svoje zemlje, može da nađe otvorena vrata i na Zapadu: ako sa sobom ponese dovoljno veliki kofer pun dolara.
Bonanca za samobogaćenje
Jedna od tajni Nazarbajevog uspjeha videla se odmah na početku njegove karijere: njegova okretna prevrtljivost. Kada je Kazahstan stekao nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991, u zemlji se gotovo sve promijenilo. Ali jedno je ostalo isto: Nazarbajev je bio i ostao Gospodar. Bivši radnik propale željezare, sirotinjskog porijekla, već je bio napravio karijeru pod sovjetskim okriljem, pa je bio posljednji šef komunista sovjetske kazahstanske republike. Nakon pada Berlinskog zida, postao je prvi predsjednik nove nezavisne države Kazahstan.
Nazarbajev je tranziciju Kazahstana iz kamenog doba komunizma u kapitalizam odradio perfektno. Predsjednik je iskoristio činjenicu da njegova zemlja raspolaže ogromnim prirodnim resursima: nafte, gasa, uranijuma, hroma, uglja ima na pretek. Prihod ostvaren njihovom eksploatacijom pomogao je da se zemlja stabilizuje ekonomski i politički - jer je Nazarbajev bio dovoljno mudar da dopusti svom narodu da učestvuje u bar dijelu raspodjele ovog bogatstva.
Međutim, njeverovatna količina novca odmah je završavala u njegovim džepovima. Kao i u drugim bivšim sovjetskim republikama, kraj Hladnog rata stvorio je neviđene prilike za komunističku elitu da se masovno obogati. Nazarbajev je tu pljačku tolerisao - sve dok su mu pljakaši ostali lojalni. Prema procjenama eskperata, između 1995. i 2005. svake godine je više od jedne četvrtine novca iz kazahstanske ekonomije završavalo na privatnim računima u inostranstvu. Za nekoliko Kazahstanaca, skoro tri decenije vlasti Nazabrajeva su bile godine bonance za masovno samobogaćenje.
Nazarbajev od početka nije pravio razliku između svog konta i bogatstva države. Njegova porodica je posebno imala koristi od direktnog pristupa državnoj imovini. Tri ćerke Nazarbajeva i njihovi muževi su još u ranoj mladosti postavaljeni na važne pozicije u biznisu i politici Kazahstana. Time su pod kontrolu Vođine porodice došle brojne kompanije u sektoru finansija i sirovina, kao i u građevinskom i medijskom sektoru.
Izlazak na berzu, kao pokriće
Knjiga Toma Burgisa, objavljena 2020, nudi posebno živopisan uvid u sistem korupcije koji je Nazarbajev gajio. Britanski istraživački novinar u svom pedantnom radu prati kako su se trojica biznismena, koji su bili bliski sa kazahstanskim predsjednikom i koji su ga, prema pisanju medija, svojevremeno podržavali donacijama za “izbornu kampanju”, obogatila na prirodnim bogatstvima i resursima zemlje.
Kompanija za sirovine ENRC, kojom upravlja trojac, a koja je između ostalog bila aktivna u iskopavanju rude gvožđa, izlistana je na Londonskoj berzi 2008. Što je na stotine miliona dolara slilo na račune ove trojice sumnjivih biznismena. A i omogućilo kompaniji da preko Londona prebaci desetine miliona dolara u neprozirne strukture preduzeća u poreskim oazama.
ENRC je takođe ubrzo investirao u sektor sirovina u različitim afričkim zemljama: prema Burgisovom istraživanju, relevantne akvizicije u Kongo-Kinshasa su se odnosile na pronevjeru sredstava u velikim razmjerama. ENRC se povukao sa Londonske berze 2013. godine - neposredno nakon što je britanska agencija za krivične istrage SFO otvorila istragu o ovoj kompaniji: za prevaru, mito i korupciju u Africi.
Još jedno sredstvo za pronevjeru državnih fondova očigledno su bili i građevinski ugovori pod Nazarbajevom, koji su realizovani preko predsjednikovog klana. Prema istraživanju Burgisa, Nazarbajevljev zet Timur Kulibajev, inače direktor u nadzornom odboru ruske kompanije “Gasprom”, navodno je pokrao na desetine miliona dolara prilikom izgradnje kazahstanskog gasovoda do Kine. Za Kulibajeva se kaže da je bio pravi vlasnik posredničke firme koja je liferovala čelik za cijevi gasovoda i prodala ga ovlašćenoj državnoj građevinskoj kompaniji po astronomskim cijenama.
Vile na Ženevskom jezeru
Nejasan je obim bogatstva koje je Nazarbajevljeva porodica stekla godinama. Procjene se kreću do 7 milijardi dolara. Najuži krug ljudi oko ovog dugotrajnog vladara ne pokazuje ni malo nevoljnosti kada je riječ o ulaganju nagomilanih milijardi u inostranstvu. Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa iz 2020, članovi najuže porodice Nazarbajeva samo u Evropi i SAD posjeduju nekretnine ukupne vrijednosti 785 miliona dolara.
Impresivan portfolio vladajuće porodice Kazahstana uključuje i tri nekretnine u Švajcarskoj. Pored kuće u Tesenu i zamka u Belriv, tu je i impozantna vila na Ženevskom jezeru. Prema istraživanjima, druga ćerka Nazarbajeva, Dinara Kulibajeva, kupila je ovu vilu 2009. godine za skoro 75 miliona franaka. U telefonskom imeniku Švajcarske ona se i dalje vodi kao stanovnica na ovom velikom imanju. Kulibajeva se smatra najbogatijom Kazahstankom i supruga je Timura Kulibajeva, gaspromovca i navodnog posrednika čelika iz Burgisovog istraživanja.
Tu se veze Nazarbajeva sa Švajcarskom ne završavaju. Kazahstanski naftni sektor je odavno usko povezan sa trgovačkim centrom za sirovine Švajcarske. I švajcarske banke su dugo njegovali dobre odnose sa Centralnom Azijom. U Burgisovom istraživanju, filijala jedne čuvene švajcarske banke u Londonu igra važnu ulogu u pranju kazahstanskog novca. Prema izvještajima medija, švajcarska Uprava za nadzor finansijskog tržišta (FINMA) trenutno vodi istragu protiv Genfer Bank zbog navodnih nezakonitih isplata kazahstanskim oligarsima. Ostaće upamćeno i zamrzavanje više od 160 miliona franaka na računima u švajcarskim bankama 2004, što je, prema američkim istražnim organima, bila isplata reketa naftnih kompanija Nazarbajevu.
Prijatelji na Zapadu
Švajcarska i u još jednom segmentu pokazuje koliko je snažno „Sistem Nazarbajev” imao uticaj u inostranstvu. Prije oko šest godina, afera kazahstanskog lobiranja u Bundesbernu izazvala je nekoliko nedjelja crvenjenja. S jedne strane, ova epizoda je pokazala koliko je režim iz centralne Azije bio nestrpljiv da izgladi svoj imidž u inostranstvu i da se bori za sopstvene interese. S druge strane, to je bio jasan dokaz da Nazarbajev nema problema da pronađe uticajne „prijatelje” i na Zapadu - ako je “količina dolara” pri tome “dovoljna”.
Posve ilustrativna za tu vrstu “bliskosti” je bliska saradnja kazahstanskog vladara i bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, koji ga je “savjetovao” u više navrata. Bler i nebrojeni drugi lobisti, angažovani za lične interese Nazarbajeva, doprinijeli su tome da se kazahstanski režim na Zapadu godinama posmatra prvenstveno kao sidro stabilnosti i unosan poslovni partner - pa su stoga svi bili na Zapadu i više nego voljni da “previde” i kršenja ljudskih prava i represije ovog autoritarnog režima.
Za Burgisa, moderna istorija Kazahstana je stoga primjer kako „dobro plaćena globalna mreža advokata, bankara, političara i PR menadžera pomaže da se opere reputacija i novac jednog totalno kleptokratskog režima“.
Neue Zürcher Zeitung (NZZ)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
