Prije koju godinu, tadašnja siva eminencija DPS-a, Vladu Žugiću i meni pojašnjanjavala je kako sarađuje sa političkom konkurencijom. Nakon što je u jednoj opštini desetkovao manjinske partije, pričao nam je da se to radi kao sa malom djecom. Kada deran napravi štetu ne prijetiš mu batinama jer ti tek onda ne vjeruje. Namamiš ga nepostojećom čokoladom i kažeš - neće tebe adžo. Kad dijete priđe da vidi gdje je čokolada, adžo ga uhvati i išiba prutom.
Pošto sumnjam da se DPS i u opoziciji odrekao starih metoda, čini se da Dritana sa svake strane vreba poneki adžo. Dok predlaže manjinsku vladu, čokoladu mu nude gubitnici osvježenja voljni da ga kontrolišu sa pristojnog odstojanja. Obećavaju brda i tropetinske većine dok se spremaju da mu ugase partiju prije prvih izbora i pokupe preostale glasače. Bivši ministri i komandanti komitskih brigada koji nude reforme, ali su spremni da zavrnu ruku pravde čim krene na banane. Što u parlamentu održavaju imunitet, dok se trude da ih prije ljeta ne pozove neki Rodić ili barem Medojević.
Dritan jeste dobar momak i siguran sam da misli pozitivno, ali je teško biti relaksiran kad adžo nudi pomoć na reformskom putu. Priznajem da bih i ja sa Živkovićem i Aleksandrom Vuković uz kafu rado pričao o politici i astrologiji, ali ne bih baš tražio zdravo tkivo u njihovom okruženju. Zaludu bi bile sve mape puta do sreće, kad ti njihovi stariji partijski drugovi slome vrat čim napustiš lokal. Džaba slatki snovi o reformi pravosuđa i ukidanju lovostaja na krupne ribe, kad ih nude oni koji su ih tovili tri decenije.
Bratu Dritanu sigurno neće biti lakše ni od čokolade koju nudi beogradski striko, iako je umotana u foliju očuvanja narodne volje. Možda „Otvoreni Balkan“ i crkvena podrška trenutno obećavaju dug premijerski vijek, ali iskustvo govori da se od te podrške brzo zanemoća. Istina, umije beogradski striko da pomazi saradnika kao Nebojšu Stefanovića. Ali i da pusti na njega tabloide čim nešto uradi bez pitanja. Sa takvom podrškom zaludu će manjinskoj Vladi biti svi temeljni ugovori i blagoslovi, ako potpisnici ne ostanu raspoređeni po dubini. Neće je spasiti ni Eskobar i ambasadori Kvinte, ako ostanu neispunjene želje strikove političke rodbine u Crnoj Gori. Ako ne vjeruje, Dritan o time može pitati odlazećeg premijera.
Bez svoga strika sa sakrivenom šibom nije ni profesor Zdravko, iako se čini da je zbog Dritana i Andrije već prošao golgotu. Jer krizna su vremena a „Evropu sad“ neće spasiti molitve, taman koliko ni ekspertsku Vladu. Prosječnom biraču raste nacionalni pritisak, koji neće spustiti nemušti ministri ni minimalne cijene rada. Nisu vremena za iskušenike i ekonomiste, nego za državnike i harambaše. Koji narod slušaju kao zapadnog ambasadora, a na ulici zbore jasno kao Vesna Bratić. Mladiće naredne da brane visoku fotelju i nadglasaju deset ljudi dok citiraju Ustav bez greške.
Zbog toga bi do formiranja stranke premijer mogao otkriti još ponekog Radulovića, iako za sada većinu eksperata čvrsto drži za ruku. Jer kad prestanu da nabrajaju ljubavne uspjehe i mašu kalkulatorima, japiji i Demokrate mogli bi poželjeti novu Koaliciju za 21. vijek koja traži glasove na sve četiri strane. Savez stranaka bez vjerske odrednice i bogobojaznih profesora, milu Bogu i Briselu. U kojoj su lideri spremni da beru badnjak i idu na Prajd. U takvim savezima stari profesori idu u penziju, a mladići žanju glasove sa njive državne administracije koju je premijer uzorao.
Ali pošto nisam politički analitičar već običan glasač, molio bih glavare da sebi i nama sačuvaju ovo malo dostojanstva prije nego potrče za čokoladama. Kada već nisu uspjeli da održe bračnu zajednicu koja je obećavala, red je da se razvedu kao civilizovani ljudi. Da odustanu od dilova sa komšijama i potencijalnim stanovnicima Spuža i prljav veš čuvaju za izborne kampanje. Umjesto o manjinskoj, da pregovaraju o koncentracionoj vladi i kao odrasli političari do jeseni pripreme izbore. Ako je Crna Gora i dalje demokratska država, red je da voljeni narod, građani i ostale manjine odlučuju ko je izdajnik a ko reformista. Umjesto adža i strika, da se na biralištima mi pitamo kome će prut a kome čokolada.
Bonus video:
