Treba li ga čitati doslovno ili pretpostaviti da govori u šiframa? Ako govori u šiframa, znači li to da su različite šifre namijenjene različitim adresatima? Mogu li se “između redova” zamijetiti znaci psihološke bolesti? Vjeruje li u sve što govori ili je posrijedi pragmatika premazana ideologijom? Daju li se prepoznati neki povijesni uzori koji bi nam omogućili preciznije razumijevanje namjera? Sve su to pitanja koja čine okosnicu najraširenijeg žanra egzegeze danas: tumačenja tekstova i govora predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina. U posljednjoj epizodi na tapeti je govor koji je Putin održao ministrima i drugima relevantnim dužnosnicima na sastanku prije dva dana. Sastanak je održan u obliku videokonferencije, a službeni naziv mu je bio “Sastanak na temu socioekonomske pomoći konstitutivnim entitetima Ruske Federacije”.
U uvodnom govoru Putin je suradnicima predočio stanje u Ukrajini i dalje inzistirajući na tome da je posrijedi obrambeni rat i da je cilj “denacifikacija” Ukrajine. Ništa se važno u eksplikaciji motiva invazije, dakle, nije promijenilo. Centralni dio govora činile su političko-ekonomske mjere kojima se vlast u suradnji s poduzetnicima namjerava nositi sa zahtjevnom ekonomskom situacijom izazvanom sankcijama. No, sama činjenica da se za problematičnu ekonomsku situaciju može izravno okriviti Zapad pridonijela je i refleksiji o samom tom Zapadu i njegovim namjerama. Više je aspekata u toj refleksiji Putin pokrio, ali zadržat ćemo se na najzanimljivijem. A to je onaj klasni. Naime, glavni uzrok “propasti Zapada” Putin više ne vidi u kulturnoj i seksualnoj dekadenciji kojoj se valja suprotstaviti tradicionalnim kršćanskim vrijednostima. Glavni uzrok je nejednakost.
U nastojanju da bude što uvjerljiviji Putin se u govoru obratio i običnim ljudima na Zapadu te im poručio: “Problemi s kojima se suočavaju milijuni ljudi na Zapadu rezultat su višegodišnjih politika vaših vladajućih elita, njihovih pogrešaka i kratkovidnih poteza i ambicija. Te elite ne razmišljaju o tome kako poboljšati živote građana zapadnih zemalja. One su opsjednute svojim interesima i superprofitima. To se sve može vidjeti u podacima međunarodnih organizacija koji jasno pokazuju da su se socijalni problemi, čak i u vodećim zemljama, pogoršali posljednjih godina, da je narasla nejednakost i da se proširio jaz između bogatih i siromašnih.” Svrha uvođenja klasne analize zapadnih društava je vrlo jasna: Putin želi poručiti da su sankcije prema Rusiji zapravo samo nastavak tih bezobzirnih politika zapadnih elita. A to dokazuje tako što upozorava da će zbog učinaka sankcija – viših cijena energenata i hrane – najviše patiti obični ljudi na Zapadu. Kao što pate već niz godina zbog poteza svojih elita.
Naravno, buđenje klasne svijesti među europskom radničkom klasom nije Putinov cilj. Pravi cilj je “konsolidacija” ruske nacije i ideološko pripremanje terena za jačanje represije. Pored apela običnim ljudima sa Zapada koje smatra žrtvama poteza svojih elita, Putin je poslao i prijetnju ruskoj višoj klasi koja navodno želi postati dio tih elita. I tu je napravio zanimljivu distinkciju. Nije osudio one koji “imaju vile u Miamiju i na Francuskoj rivijeri i ne mogu živjeti bez guščje jetre, kamenica i rodnih sloboda kako ih zovu”. Oni koji žive tamo uopće nisu problem. Problem su oni koji zarađuju u Rusiji, a mentalno “žive” na Zapadu. Oni ne žive sa svojim narodom, već žele postati dio zapadne superkaste koju smatraju i nadmoćnom rasom. Kao što bi rekli srpski desničari koji misle da su ljevičari: oni su autošovinisti. Ili da parafraziramo hrvatske desničare koji misle da su liberali: oni su mentalni kapitalisti. Oni su, Putinovim riječima, peta kolona, ološ i izdajnici.
U maniri prepoznatljivih tradicija fašističke ideologije Putin je njihovo odstranjenje autsorsao “prirodnim” procesima. Nakon što je utvrdio da će ruski narod lako odvojiti izdajnike i ološ od pravih patriota naglasio je automatizam tog procesa: “Uvjeren sam da će prirodna i nužna samodetoksikacija društva ojačati našu zemlju, solidarnost, koheziju i spremnost da odgovorimo na izazove.” Zaobilazna klasna analiza kojoj nije cilj eliminacija klasa ili barem smanjivanje klasnih nejednakosti cilja na to da odijeli dobre od loših elita i da proces odstranjivanja loših prepusti “prirodnom” djelovanju naroda. Dosluh između patriotske elite i naroda je ono što će navodno spasiti zemlju i naciju. Ignoriranje bilo kakvih ekonomskih uzroka razlika između naroda i elita prožima cijeli Putinov govor, a povremeno se ti uzroci i eksplicitno negiraju. Tako na jednom mjestu tvrdi da za razliku od Zapada koji je posegnuo za sankcijama, Rusija nijednom nije ugrozila slobodu privatnog vlasništva.
Da rezimiramo geografsku putanju Putinove klasne analize: zapadne su elite proizvele ogromne nejednakosti u svojim zemljama koje će sankcije Rusiji samo produbiti, a dio ruske elite koji mentalno “živi” na zapadu i želi postati dio tih elita je peta kolona koju će ruski narod u procesu “prirodne” klasne osvete odstraniti da bi nastavio živjeti u simbiozi sa svojom patriotskom elitom na čelu s Putinom. I zato bi obični ljudi na Zapadu trebali podržati invaziju na Ukrajinu jer je to borba protiv njihovih elita koje ih čine siromašnima. Da parafraziramo lunatike ekstremno desne kritičke teorije: postmoderni neofašizam.
Bonus video:
