Kada su me mlade koleginice Sara i Jelena anketirale za svoju video priču oko Dana slobode medija, prvo pitanje im je bilo - na šta vas prvo asocira novinarstvo? Na Sizifa, rekoh. A zašto baš novinarstvo kao profesija, odgovorio sam - zbog strasti prema pisanju i zbog ludila za pravdom i slobodom.
Stari Grci su imali bogove za sve prilike i situacije. Tako je najmlađi Zevsov sin Kairos bio bog srećnog trenutka. Zamišljali su ga kao krilatog dječaka obrijane glave sa samo jednim pramenom kose iznad čela. Kretao se kao duh oko ljudi, neprimijećen, dajući svakom jednu šansu da ga prepozna. Samo rijetki koji su bili budni duhom, odlučni i hrabri, mogli su uhvatiti taj Kairosov pramen i napraviti pregnuće. Neki to zovu uspjeh, možda je adekvatnije reći - misija.
Prije 25 godina nekoliko takvih pojedinaca uhvatilo je taj trenutak i pokrenulo prvi nezavisni i prvi privatni list u Crnoj Gori. U to vrijeme društvo je ekonomski i vrijednosno funkcionisalo kao Miloševićeva provincija, da bi na vrhuncu te agonije pukao čir, odnosno jedinstveni DPS, monopolista i nemilosrdni gospodar Crne Gore.
Ako se film vrati 25 godina, nemoguće je i zamisliti kako bi CG izgledala danas da nije bilo Vijesti i Monitora. Bez našeg doprinosa teško da bi bilo istorijskog otklona 1999. od Miloševićevog rata sa svijetom. Ili, ko bi mogao da garantuje da Đukanović 2002, nakon Solaninog savijanja ruke, ne bi odustao od referenduma, vraćajući se tako na fabrička podešavanja i srpski svet s početka 90-ih?! Bez pregnuća Vijesti i Monitora teško je zamisliti pobjedu na referendumu i dosezanje visoko postavljenje ljestvice od 55 odsto glasova za DA. Bez Vijesti i Monitora suverena Crna Gora bi danas ličila na Putinovu Rusiju. Bez Vijesti moćni glas par nezavisnih NVO bio bi nečujni cvrkut vrapca u gradskoj vrevi. Bez naših medija Marović bi još bio šeik budvanskog emirata, Dragan Brković strateški investitor, Miomir Mugoša vječni šerif Podgorice, Ivica Stanković bio bi pljunuti Falkone, a Vesna Medenica boginja pravde.
Tokom proteklih 25 godina Vijesti su se trudile da ispune ono što su obećale čitaocima 1. septembra 1997. godine - da budu nezavisne ali ne i neutralne, da se drže pouzdanih izvora i provjerenih informacija. Uz moto uređivačke politike koji je davno definisao Mihailo Jovović, jedan od glavnih urednika - nema tu ništa lično! Što je bila najizazovnija zadaća jer se trebalo izboriti sa lošim navikama i mentalitetom crnogorskih građana. U zemlji serdara i vojvoda, gdje se sve šminka ili sakriva, gdje se sve prebacuje na lično, Vijesti su uspjele da se odbrane i sačuvaju od bilo čijeg ličnog interesa, uključujući i onaj samih osnivača i suvlasnika.
Kada su Vijesti krenule u život 1997. mnogo su predviđali kratak dah i putovanje. Najduže do narednih izbora koji su bili za 6 mjeseci. Kada je referendumom dobijena država, jedan DPS ministar mi je rekao - nama bi sad najbolje bilo da se Vijesti ugase. Naša misija se tada pretvorila u našu golgotu. Golgota je bila moguća zbog toga što su naši dželati bili naši bivši saborci: pjesnici, etičari, novinari, slikari, svi iz naših redova, pisao je tih godina profesor Miodrag Perović. Ali i to se završilo avgusta 2020. Kada je svemoćni DPS pao, toliko jako da se više nikad u dotadašnjoj formi i snazi ne povrati.
Da smo odustali, ostvarilo bi se ono što svaki silnik želi - da njegova oskudna misao bude opšteprihvaćena istina o stvarnosti koju u horu ponavljaju “prijatelji otadžbine”.
Tako smo dočekali 25. rođendan, privikavamo se na novu, demokratsku stvarnost, u kojoj se vlade smjenjuju skoro kao godišnja doba i u kojoj krupne ribe napokon počinju da završavaju tamo gdje im je mjesto. Mašala. Da samo podrži.
Vijesti i Monitor nastavljaju da prate sve te promjene i podržavaju one procese koji vode ka evropeizaciji društva, slobodi pojedinca, pravdi, najvećim pravima za sve naše raznovrsne manjinske grupe i održivoj ekonomiji ekološke države. To je naša (ne)moguća misija od koje nijesmo odustali i nećemo odustati.
A kako su udareni temelji na kojima će se podići najveća i nauticajnija medijska grupacija regiona, a ne samo CG, uskoro ćete čitati u nesvakidašnjem i autentičnom svjedočenju profesora Perovića, koji je kroz knjigu Sjećanja, filigranski precizno, opisao trnoviti put koji je pređen na etabliranju nezavisnih medija u CG. Lična i opštedruštvena drama jednog vremena i jedne zemlje predstavlja uzbudljivo štivo koje će biti naš najljepši poklon za 25. rođendan svim čitaocima zbog kojih i postojimo.
Živjeli!
Autor je jedan od osnivača Vijesti
Bonus video:
