U novembru 2018. Evropski parlament usvojio je Rezoluciju o Crnoj Gori i preporučio Vladi da preduzme konkretne korake i zaustavi devastaciju rijeke Tare, kao posljedicu izvođenja radova na autoputu. Brojni aktivisti, eksperti za životnu sredinu i nevladine organizacije javno su istakli da “uništena” Tara više nikada ne može biti ista. Jedino se mogu kompenzovati i donekle sanirati štete koje su učinjene. Tada je MANS protiv nadležnih podnio i krivičnu prijavu Tužilaštvu, a sa grupom NVO tražio pomoć od Evropske komisije. Tri godine kasnije, pod okriljem Berlinskog procesa, u oktobru 2021, EU je na samitu s liderima zemalja Zapadnog Balkana potvrdila da će zemlje bespovratno dobiti 9 milijardi eura i 20 milijardi eura investicija. Usvojena je Sofijska deklaracija i postignut sporazum o Akcionom planu za Zelenu agendu. Zahtijevane se reforme povodom klimatskih akcija, kontrole zagađivanja, zaštite prirode i biodiverziteta, regionalne integracije i harmonizacije sa EU sistemom za trgovanje emisijama do 2024. (EU ETS).
Zemlje Z. Balkana, pored ostalog, pristale su tada da među prioritete uvrste mjere energetske efikasnosti i programe za borbu protiv energetskog siromaštva. Predviđeno je, da najkasnije do 2023. razviju segmente cirkularne ekonomije, tj. strategije koje će razmotriti cjelovit životni ciklus proizvoda. Crna Gora se obavezala i da će podići svijest stanovništva o sprečavanju nastanka i razdvajanja otpada, ali i o održivoj potrošnji. Danas, implementacija zakonskih odredbi je i dalje upitna. Zakon o otpadu se ne sprovodi. Ne postoji odgovarajući tretman i prostorne mogućnosti za skladištenje opasnog otpada. Ne postoji infrastruktura za odlaganje opasnog otpada, a da je tehnički i tehnološki opremljena u skladu sa standardima. Nacionalni plan upravljanja otpadom sadrži brojne nedostatke i nedosljednosti. Na primjer, uključuje spaljivanje otpada. Na lokalnim nivoima ne postoji kompletiran set planova upravljanja, niti su usklađeni sa nacionalnim. Nikšić i Kotor još nemaju planove upravljanja. Nizak je i nivo saradnje između opština. Nema podataka o komunalnom otpadu ili su nepouzdani i nedosljedni. Nedostaju podaci o industrijskom otpadu. Zbog svega toga, opseg mjerenja performansi u upravljanju otpadom je vrlo ograničen. Stope recikliranja i dalje su na niskom nivou, tamo gdje se uopšte mogu prepoznati. U izvještaju o recikliranom i kompostiranom komunalnom otpadu po državama, objavljenom krajem 2018, ukazuje se na stopu reciklaže od oko 4,5% za 2016. Nema podataka za 2017-2021. Međutim, sve to nije predstavljao problem da Vlada, u Srednjeročnom programu 2022-2024, procijeni da će stepen reciklaže u 2024. iznositi 25%. Ostaje upitno i nejasno kako će to uopšte biti moguće? Po kojoj metodologiji je isto procijenjeno? Da li je to ista metodologija po kojoj je 7% uprave obučeno da razumije rodnu perspektivu u odbrambenim snagama? Međutim, i dalje niko ne zna koliko iznosi tih 7%, jer je podatak o broju odbrambenih snaga tajna. Dalje, javne finansije za usluge upravljanja otpadom na lokalnom nivou suočavaju se sa poteškoćama u upravljanju troškovima (povraćaj troškova). Uočljiv je nedostatak javnog učešća u razdvajanju otpada. Domaće tržište za reciklažne proizvode je slabo, a većinu sekundarnih sirovina treba izvoziti, smanjujući profit od njihove prodaje. Uočljiv je nedostatak aktivnog angažovanja zainteresovanih strana (uključujući poslodavce) u preuzimanju zadataka i njihove odgovornosti. Uočljiv je i nedostatak političke volje, ali i nizak nivo koordinacije. Konačno, ali ne manje važno, jasno je i da je u stvarnosti napredak na ispunjavanju ciljeva Zelene agende i pravne tekovine EU veoma spor.
Zelenom agendom Crna Gora preuzela je i odgovornost da do 2024. izradi planove za obnovu šumovitog pejzaža, uključujući finansijsku komponentu. Respektibilna evropska organizacija, Alijansa za zdravlje i životnu sredinu (eng. skraćenica HEAL), u pismu koje je uputila liderima Z. Balkana ističe da će ozelenjavanje regiona i rješavanje neprihvatljivo visokog zagađenja iz zdravstvene perspektive donijeti mnoge koristi zemljama, kao što su smanjenje broja oboljelih od raka, smanjenje srčanih i plućnih bolesti, i obezbjeđenje zdravog razvoja za djecu. Naglasili su i da preduzete aktivnosti i mjere ne smiju da izazivaju bilo kakvo zagađenje, dok standardi za kvalitet vazduha moraju biti usklađeni sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Danas, prema posljednjim podacima WHO 486 građana Crne Gore godišnje umire prevremeno od posljedica zagađenosti vazduha (izmjereno vrijednostima koncentracije PM2.5 čestica). Od tog broja, u prosjeku, njih 229 godišnje umre prevremeno od ishemijskih bolesti srca, 175 od srčanog udara, 41 od raka dušnika, bronhija i pluća, 31 od hronične opstruktivne bolesti pluća, a 10 od infekcije donjih respiratornih organa (WHO, 2022). Ranije procjene Evropske agencije za životnu sredinu ukazuju da 513 ljudi u CG godišnje umire prevremeno od posljedica zagađivanja vazduha (izazvano PM2.5 i PM10 česticama).
U razgovoru sa evropskim komesarom za životnu sredinu, okeane i ribarstvo, u martu 2021, tadašnji potpredsjednik a danas predsjednik Vlade Dritan Abazović, potvrdio je opredjeljenje da će Vlada posvećeno raditi na reformama koje se tiču pregovaračkog poglavlja 27 (životna sredina). Naglašeno je da će poseban fokus u aktivnostima biti na zaštiti i unapređenju životne sredine i borbi protiv klimatskih promjena (Saopštenje Vlade, 18.03.2021). Godinu dana nakon važnog susreta, 05. marta 2022, uvažena poslanica Božena Jelušić izjavila je za agenciju MINA da su crnogorski građani mnogo bolje informisani o energetskoj efikasnosti, ali da zbog nepovoljne ekonomske situacije zadržavaju stare navike. Istakla je i da smatra da se prostor CG nepovratno destruira. Povodom legislative u ovoj oblasti kaže da se i dalje sve zadržalo na deklarativnim načelima (MINA News, 05.03.2022). Tih dana Kancelarija za evropske integracije Vlade promovisala je električni automobil, električna bicikla i trotinete. Stavili su ih na raspolaganje službenicima za potrebe svakodnevnog rada (Saopštenje Kancelarije, 23. 03.2022). Jedino se niko nije sjetio da kaže da takva zalaganja, osim deklarativno, još ne postoje (niti kao mjere, niti kao aktivnosti) u Programu rada Vlade 2022-2024. Postavlja se onda za logično, na koji način će se postići Zelena agenda ako se prethodno ne pristupi reviziji usvojenog Programa (tzv. "planova o planovima") - ako se politike ne usklade, povežu i uspostavi stvarna i funkcionalna gravitacija sa stvarnim "zelenim" problemima i potrebama građana?
Stoga nije čudno što danas ekološki aktivisti, planinari i ljubitelji prirode protestuju u Potprisoju tražeći spas za rijeku Komarnicu. Zahtijevaju od predsjednika Vlade da utiče da se povuče sva planska dokumentacija o naumima Elektroprivrede da gradi hidroelektranu i spriječi se potpuno uništenje kanjona Komarnice (ND Vijesti, 02.05.2022). Ništa od toga ne postoji u Vladinim „planovima o planovima“. Niti postoji zabrinutost za Komarnicu, a niti postoji išta što bi ličilo na mjere i stvarnu brigu povodom zagađenja vazduha i prevremenog umiranja ljudi s tim u vezi. I još mnogo toga ne postoji. Kreatori takvih politika udarili su štrikove da su navodno zadovoljili učešće javnosti, jer smo učestvovali. Vjerovatno su pod time razumijeli i inkluziju. Međutim, pošto se proces konsultacija povodom Programa rada 2022-2024. završio, više se niko nikada nije javljao da ostvari komunikaciju sa učesnicima tog procesa i predstavi argumente, ali i objasni njihova rješenja (planova o planovima) u usvojenom Programu. Ako se tako razumije inkluzija ali i reforma javne uprave, onda je već sada doktrinarno jasno da se Zelena agenda i rješavanje stvarnih i „zelenih“ problema građana nikada neće desiti.
Nefunkcionalnost u upravljanju, nedostatak vizije i nepotizam učinili su da aktuelne politike u svim oblastima ostanu zarobljene u starim navikama i matricama. Kao što je uvažena poslanica Jelušić u razgovoru za agenciju MINA istakla, ona je prije desetak godina iskoristila beskamatni kredit za energetski efikasno grijanje i adaptaciju kuće. Već danas u tome bilježi rezultate u sopstvenom domaćinstvu. Jednako tako od nje se očekuje da iskoristi poluge moći i utiče na Vladu da uspostavi jasne vizije, politike i aktivnosti, kako bi i građani isto (to) mogli da ostvare u njihovim životima i domaćinstvima. Za 155.000 građana, koji prema podacima Monstata žive ispod granice siromaštva dobijanje kredita od banke za energetsku efikasnost je naučna fantastika. Međutim, skupštinski Odbor za rodnu ravnospravnost ostvaruje vezu sa politikama. Na primjer, ako bi pitali Vladu koliko žena i djece, lica s invaliditetom, žena koje su žrtve porodičnog nasilja, starijih lica, LGBTI osoba i pripadnika manjinskih naroda danas živi u siromaštvu? Ili ako bi pitali, na koji način spaljivanje otpada ili povećane koncentracije PM2.5 i PM10 čestica utiču na zdravlje pomenutih osjetljivih i ugroženih grupa? Nepostojanje odgovora jasno bi ukazalo na (ne)funkcionalnost politika i (ne)planiranje. Stoga, rezultati povodom energetske efikasnosti nijesu uslovljeni činjenicom siromaštva, već su prevashodno uslovljeni i zavise od (ne)funkcionalnih politika, koje će pored ostalog razmotriti i siromaštvo kao bitnu komponentu u upravljanju i uspostavljanju (zelenih) planova. Sve to danas ne postoji. Čak ni kao slova na papiru.
Autor je profesor prava i stručnjak za analizu i kreiranje javnih politika
Bonus video:
