Petak, 3. jun - Viši sud u Podgorici oslobodio je Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića optužbe "da su kao saizvršioci, zloupotrebom položaja, pribavili korist od 2,3 miliona eura kompaniji iz Londona na ime fiktivnog ugovora o konsultantskim uslugama, a na štetu Moneta i Telekoma”.
To je to, jednom složenom rečenicom demantovano je jedanaest godina optužbi.
I, što ćemo sad?
Nažalost, ništa. Nikad u Crnoj Gori nijedan tužilac nije završio ni pred disciplinskim, a kamoli krivičnim vijećem. Ni zbog lažne optužnice za ratne zločine, a kamoli za lopovluk.
Za Olega Obradovića znam samo iz medija, ali Miodraga Ivanovića upoznala sam prije deceniju i kusur, u vrijeme kad je - nažalost, ne dugo - bio direktor Pobjede.
Da nije zloupotrijebio položaj, pribavio korist stranoj kompaniji na štetu domaće i sklapao fiktivne ugovore znala sam i te 2011. kad je afera pokrenuta.
Zato što u Crnoj Gori lopovluk na veliko nije akutni nego hronični poremećaj morala, kome jednom upali taj se ne zaustavlja. Da je Ivanović imao takvih sklonosti, Pobjeda je bila idealna destinacija. Već je bila u buli dvadesetak miliona eura - taman koliko i Plantaže prošle godine - mogao je komotno da "skrajne" 2-3, ne bi se ni osjetilo.
Uradio je suprotno, pokušao da je spasi finansijskog kraha. I moralnog, što je meni bilo mnogo važnije.
Nije uspio da zaustavi rječnik mržnje, podvala i laži u zloglasnom feljtonu o vlasnicima i novinarima Vijesti i Monitora, ali jeste bar pokušao. Šteta što su ovlašćenja direktora Pobjede u uređivanju novina još nakon "rata za mir" izjednačena sa mojim.
Slučajno ili ne, tek nakon tog sukoba rodila se fiktivna afera kojoj je danas presudio Viši sud. U međuvremenu, odlično je poslužila za prikrivanje stvarne "Afere Telekom".
Koliko je još stvarnih korupcionaških afera prikriveno proizvodnjom fiktivnih, saznaćemo ako vrhovna državna tužiteljka održi riječ i preispita sve sumnjive optužnice.
Pod uslovom da - nakon upozorenja DPS-a da će u slučaju takvog scenarija odgovor partije biti nedvosmislen i jasan - uopšte bude u prilici da je održi.
A kako zaustaviti medijsko presuđivanje prije sudskog?
E, tu bih imala masu ideja, ali njihova realizacija izazvala bi i masu problema.
Za početak, provjeru zakonitosti rada ne bi prošla ni polovina medija, a provjeru profesionalnosti ni polovina novinara...
* * *
Subota, 4. jun - Vjerujete li da će Milo Đukanović, po isteku predsjedničkog mandata, otići u političku penziju - pitao je novinar Nove.
- Vjerujem da hoće - odgovorio je premijer Dritan Abazović.
Vjerovala bih i ja da isti odgovor - na isto pitanje, različit je bio samo mandat - nijesam čula još krajem prošlog vijeka.
Pa onda u novembru 2002. I novembru 2006. I junu 2009. I decembru 2010. I novembru 2016. I januaru 2018...
Od 30. avgusta 2020. odlazi na dnevnom nivou...
A još je tu. I neće otići ni 2023.
Ne bih ni ja da je uz mene skoro dvjesta hiljada depeesovaca, esdeovaca, esdepeovaca i partija manjinskih naroda...
I da za mene predsjedničku kampanju, makar indirektno, već vode evropski zvaničnici.
I da geopolitičke okolnosti od mene opet prave faktora bezbjednosti na Balkanu.
I da mi domicilni protivnici, bajkama o hapšenju u koje ni sami ne vjeruju, održavaju sabornost čak i onih pristalica koje su mi povremeno otkazivale poslušnost...
I nema više mjesta pitanju da li Đukanoviću neko sa Zapada garantuje da će biti zaštićen.
Sve neophodne garancije već mu je dao Vladimir Putin invazijom na Ukrajinu...
* * *
Nedjelja, 5. jun - Peta godišnjica učlanjenja Crne Gore u NATO. O kojem mislim isto što i prije tri decenije, kad je tokom ubijanja Sarajeva zauzeo poziciju OEBS-a i na granate uzvraćao - saopštenjima.
Da li bi tako branio i Crnu Goru, ne znam jer (još) nije napadnuta.
Dobro, jeste Dmitrij Rogozin zaprijetio interkontinentalnim balističkim projektilima, ali raspraviće on to sa komandom u Briselu jer nije zaprijetio samo Crnoj Gori nego i Rumuniji i Bugarskoj.
Ono što Crna Gora mora da raspravi sa sobom jeste "državni udar" koji je bio glavni zamajac njenog ubrzanog ulaska u NATO.
Prošlo je pet i po godina, a javnost još ne zna istinu o 16. oktobru 2016. koji je crnogorsko-srpske sporove raspalio mnogo žešće nego 21. maj 2006.
Nema odgovora čak ni na početno pitanje - da li je teroristički napad uopšte pripreman.
Ako jeste, ko ga je pripremao - ruski agenti, domaći političari ili zapadne obavještajne službe.
Kad kažem domaći političari mislim na vlast koja jedina jeste bila kapac da nam priredi onakav izborni dan.
I jedina je od onakvog dana imala koristi. I to - uh, kako volim da citiram sebe iz 18. oktobra 2016. - trostruku.
Prvo, režim je na kraju urnebesnog dana pobijedio na izborima koje bi bez tog urnebesa izgubio.
Drugo, utjerao je državu u NATO bez problema, iako je ubjedljiva većina državljana bila protiv.
Treće, pacifikovao je glavnog specijalnog državnog tužioca koji se, po ocjeni glavnog šefa DPS-a, "bio malo zanio" izjavama kako nema nedodirljivih ni iznad osuđenog glavnog partijskog ideologa...
Nešto kasnije ostvaren je i četvrti cilj - finale sunovrata sudstva koje smo gledali u direktnom prenosu.
A sunovrat je bio takav da se, ni nakon hapšenja Vesne Medenice, ne možemo nadati preispitivanju sumnjivih presuda. Sve dok i ostale sudije koje su presuđivale po željama svoje djece i svojih političara ne krenu njenim stopama...
* * *
Ponedjeljak, 6. jun - Što je ovo s Demokratama, odavno na političkoj sceni nije bilo partije koja je toliko unaviđela samu sebe.
Umjesto da se sa protivnicima perčinaju u skladu sa sopstvenim imenom i u mojim TV-dnevnicima dobiju povlašćen status kakav je evo 30 godina imala sva opozicija, oni ne patišu s govorom mržnje i uvreda.
Taman je pošlo u zaborav ono skandalozno obraćanje "dron premijeru kavačkog klana", kad evo optužnice protiv njegove partije.
Dobro, mogla se Ura uzdržati od uzvraćanja pominjanjem škaljaraca, ali to ne može biti opravdanje za kontranapad iz nadležnosti Kontraobavještajnog odjeljenja ANB-a.
- Predlažemo SNP-u da se u Pljevljima udruži sa legitimno proalbanskom URA i tako pokušaju da svoje desničarenje unovče i u ovoj opštini - poručile su Demokrate.
Naravno da rad bilo koje partije za državu Albaniju, ili bilo koju, ne može biti legitiman. Ako u tom smislu Uru nazivaju proalbanskom, onda je to optužba za teško krivično djelo zbog kojeg se dobija do 15 godina zatvora.
Ukoliko Uru optužuju da je proalbanska zato što radi za Albance u Crnoj Gori, Demokrate su se definitivno ukanalile.
Davanje negativne konotacije radu u korist (i) albanskog naroda u Crnoj Gori ne asocira na borbu protiv podjela nego na - šovinizam...
* * *
Utorak, 7. jun - Tako mi boga i talika crnogorskoga, više je u Crnoj Gori zrelih za kolektivnu psihoterapiju nego za evrointegracije. A frka zbog zabrane prelijetanja ruskog aviona više podsjeća na simptome bolesti zavisnosti nego na iskazivanje političkog stava...
Za ulazak u Evropsku uniju navodno je 85 posto građana.
Taj ulazak moguć je samo po direktivama/preporukama EU.
Jedna od tih direktiva/preporuka podrazumijeva sankcije zbog invazije Rusije na Ukrajinu.
Nije problem samo to što podrška evrointegracijama isključuje podršku ruskoj invaziji. Nego što, ako ćemo pošteno, sankcije Crne Gore protiv Rusije nijesu ni primać onima koje su - tačno prije trideset godina - Rusija i ostatak svijeta uvele (i) Crnoj Gori.
Samo zato što je bila članica SRJ! I uprkos tome što kao država nije učestvovala u invaziji na Bosnu i Hercegovinu.
Za razliku od Crne Gore danas, Rusija je tada imala pravo veta i mogla je da spriječi Rezoluciju 757 i još desetak kojima je:
- zabranjen uvoz i izvoz svih proizvoda i sirovina;
- zabranjen tranzit bilo koje robe, uključujući hranu i ljekove;
- zabranjene sve finansijske transakcije;
- zabranjeno korišćenje svih brodova - kasnije su i zaplijenjeni - i vazduhoplova;
- zabranjeno učešće svim sportistima u svim sportskim događajima;
- zabranjena saradnja ne samo sa svim naučnim, tehničkim i kulturnim institucijama, nego i svim pojedincima koji su se bavili naukom, tehnikom i kulturom.
Sve to, uključujući i gladovanje i hiperinflaciju tokom koje je hljeb dostizao cijenu od 500.000.000.000 (petsto milijardi), Rusija je mogla da spriječi.
Nije to uradila, pravo veta iskoristila je samo jednom, i to zbog jednog graničnog prelaza kod Bihaća.
* * *
Srijeda, 8. jun - Predsjednik Milo Đukanović susreo se sa vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem.
- Đukanović je izrazio zadovoljstvo time što je riječ o prvoj posjeti crnogorskog šefa države Vaseljenskoj patrijaršiji nakon 1899. godine, kada je knjaz Nikola boravio u Istanbulu - saopšteno je iz njegovog kabineta.
Utemeljivači belvederske tradicije još se ne glaskaju pitanjem je li autokefalnost Crnogorske crkve iz doba kralja Nikole prećutana samo u saopštenju ili i u razgovoru sa patrijarhom.
- Predsjednik je upoznao patrijarha sa istorijskim okolnostima u kojima je Crna Gora više puta obnavljala svoju nezavisnost i međunarodni subjektivitet - navedeno je u nastavku.
Nije navedeno je li ga upoznao i sa obnavljanjem rada CPC 1993. godine.
- S tim u vezi, osvrnuo se i na duboke istorijske veze između Majke Crkve i crnogorske države - kaže se u saopštenju.
O istorijskim vezama gorepomenute Ćerke Crkve sa Majkom Crkvom i sa crnogorskom državom kojom je Ćerka dugo upravljala - ne kaže se ništa.
Iz opširnog saopštenja saznajemo da je predsjednik Đukanović patrijarhu Vartolomeju govorio i o:
- aktuelnom društveno-političkom trenutku;
- planovima u vezi sa strateškim pravcem kojim se kreće naša država;
- značaju učlanjenja Crne Gore u NATO;
- evropskim i evroatlantskim integracijama koje su sinonim stabilnosti za naš region...
Masu je toga još pomenuo, ali o Crnogorskoj crkvi nema ni pomena.
Nemoguće, pa zbog nje je i pošao u Vaseljensku patrijaršiju?!
Nije, nego da u njoj krsti Mila Đukanovića mlađeg, nazdravlje mu bilo.
A starijem neka je na čast što je time konačno priznao što stvarno misli o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi...
I kao đed.
I kao Predsjednik...
* * *
Četvrtak, 9. jun - Iskreno se izvinjavam Demokratama, ali moram još jednom da ih pomenem.
Opučih se tražeći po portalima odgovor Moma Koprivice vaseljenskom patrijarhu.
Kako na šta?
Pa na izjavu Vartolomeja da mu je "veće zadovoljstvo i radost" što je ugostio Mila Đukanovića nego Aleksu Bečića...
Bonus video:
