Ljudi starije životne dobi su prije svega nekoliko desetljeća biti malobrojna manjina, ali pod utjecajem sve dužeg očekivanog trajanja života i niskih stopa fertiliteta, njihov udio u stanovništvu se u značajnoj mjeri povećava. Danas je jedan od pet Evropljana u dobi od 65 ili više godina. A do 2050. godine će toj dobnoj skupini pripadati gotovo 30 posto građana Evrope.
Brzo starenje stanovništva s kojim se Evropa suočava predstavlja poticajne demografske promjene koje praktično utječu na sve društvene sfere. Ono pokreće pitanja koja zabrinjavaju mnoge ljude. Kako će socijalni sistemi preživjeti kada se od sve manjeg udjela radno sposobnog stanovništva očekuje da osigura sredstva za sve veći udio starijih ljudi? Da li su razne vrste infrastrukture spremne udovoljiti potrebama društva koje brzo stari? Šta porast birača starije životne dobi znači za budućnost demokratije i političkih odluka o klimatskim promjenama i drugim izazovima koji utječu na buduće generacije i zahtijevaju hitno rješavanje?
Na starenje društava se još uvijek svuda gleda kroz negativnu prizmu: smatra se da je ono prijetnja socijalnoj državi i teret na mladima. Ali, kao što je Stuart Gietel-Basten, vodeći demograf, nedavno izjavio pred grupom lidera UN-a, ne postoji ništa što bi bilo samo po sebi negativno u vezi sa starenjem stanovništva. Ono postaje problem tek kada se institucije ne pripremaju i ne prilagođavaju.
Razlog za slavlje
Uistinu, činjenica da ljudi žive duže i da generalno vode zdraviji život jest prvi i najbitniji razlog za slavlje. Ona je rezultat napretka u medicini, boljih životnih i radnih uvjeta, većeg blagostanja i unapređenja javnog zdravlja.
Osim toga i u velikoj mjeri zahvaljujući tom napretku, biti star danas nije isto kao prije. Kako se prosječno očekivano trajanje života polako približava ili čak prelazi 80 godina, biti star može značiti još mnogo godina dobrog života. S obzirom na to da je veća vjerovatnoća da su stariji ljudi dobrog zdravlja i obrazovani, biti star može značiti dugi niz godina kontinuiranog aktivnog angažmana na poslu, u porodici i zajednici, kao i u javnom životu.
Dobna skupina koju tradicionalno nazivamo „starom“ nije nikad prije bila raznovrsnija. To nas je iznova potaklo da razmislimo kako definiramo i mjerimo „starost“. A jasno je da u ovom novom, raznolikijem i dinamičnijem svijetu ljudi starije životne dobi nema mjesta za striktno određene dobne kategorije ni za dobne granice za umirovljenje niti ima mjesta za stereotipe i diskriminaciju na osnovu ageizma.
Starenje stanovništva će se nastaviti, barem u doglednoj budućnosti, i vlade u Evropi općenito shvataju koliko je važno provesti neophodne reforme da bi se stvorila društva sa većom inkluzijom osoba svih životnih dobi. Vlade zemalja će se ove sedmice okupiti u Rimu kako bi izvršile pregled napretka koji su postigle u provedbi Madridskog međunarodnog akcionog plana o starenju, koji su usvojile prije 20 godina i koji je označio prekretnicu, ali je istovremeno važno priznati da je uprkos velikom napretku još uvijek potrebno puno toga uraditi kako bi se postigao cilj izgradnje društva za sve životne dobi.
Demografske promjene
Pandemija bolesti COVID-19 je stavila u središte pažnje nejednakosti s kojima se starije generacije još suočavaju. Mnoge starije osobe su zanemarene i suočavaju se sa siromaštvom, društvenom isključenošću i izoliranošću – prema nalazima istraživanja koje je Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA) nedavno proveo u Istočnoj Evropi, osam od deset starijih osoba, odnosno njih 79 posto, izjavilo je da se osjećaju umjereno do krajnje usamljeno. Jednako zabrinjava način na koji se kroz javni diskurs govori ljudima starije životne dobi, manje-više suptilno i kroz bezbroj kulturoloških objašnjenja, da su zbog svoje životne dobi opterećenje, da su manje vrijedni, čak potrošni. U nedavnom izvještaju UN-a je zaključeno da rasprostranjen ageizam milionima starijih ljudi u Evropi oduzima mogućnosti ostvarenja njihovog potencijala. A rat u Ukrajini je pokazao da su stariji ljudi, uglavnom žene, naročito teško pogođeni humanitarnim krizama.
Isključenost starijih ljudi nije samo ljudska tragedija, kriza ljudskih prava i moralni neuspjeh. Ona također pogađa zemlje i ekonomski i socijalno. U Evropi koja brzo stari, zemlje jednostavno ne mogu sebi priuštiti da četvrtinu svog stanovništva, sa svim njenim vještinama, talentima i svim drugim čime im mogu doprinijeti, gurnu na marginu društva.
Da bi zemlje bile u mogućnosti općenitije povećati svoju otpornost na demografske promjene, od izuzetne važnosti je voditi računa da stariji ljudi i dalje budu zdravi, aktivni i uključeni.
Mi, u UNFPA, podržavamo zemlje u upravljanju demografskim promjenama s kojima se suočavaju. Također im pomažemo da donesu politike i programe koji će omogućiti društvima da iskoriste sve prednosti starenja stanovništva.
Pokretači ‘srebrne ekonomije’
Ogromni su potencijalni dobici kada ljudi imaju pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti cijeli svoj život i kada ulaze u staro doba s korisnim vještinama i dobrog zdravlja; kada stariji ljudi nisu odbačeni kada dosegnu dobnu granicu za umirovljenje nego kada ostanu aktivni sudionici ekonomije i društva; kada stariji ljudi postanu pokretači rastuće „srebrne ekonomije“ koja je usmjerena na njihove potrebe i izbor.
Na osnovu našeg iskustva, tri su koraka koje bi vlade trebale poduzeti da bi se to desilo:
- Čuti glas starijih ljudi. Dok poduzimamo mjere u borbi protiv krize izazvane pandemijom bolesti COVID-19 i izrađujemo politike za budućnost, moramo čuti šta stariji ljudi imaju reći. Uključivanje predstavnika zajednice je izuzetno važno da bi se izbjegla pristranost i da bi se došlo do rješenja kojima će se zadovoljiti stvarne potrebe.
- Boriti se protiv ageizma u javnom diskursu i praksi. Ne smije se tolerirati rasprostranjena diskriminacija na osnovu dobi ni negativni stereotipi koji su čak više isplivali na površinu u toku pandemije. Promoviranje kontra-narativa usmjerenog na međugeneracijsku solidarnost i sposobnost i dragocjeni doprinos starijih ljudi bit će ključni za promjenu društvenih normi i stavova.
- Preispitati zakonske i političke okvire i budžete kroz prizmu dobi. Sada je vrijeme sagledati šta je potrebno promijeniti u sektorima, kao što su zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje i socijalna politika, kako bi zemlje bile u boljoj poziciji suočiti se s efektima demografskih promjena, a pritom osigurati prava i izbor stanovništva koje stari tokom cijelog životnog vijeka.
Stariji ljudi su bitni stubovi naših društava. Oni su lideri i kreatori, učitelji i mentori, njegovatelji i volonteri, pripovjedači i prijenosnici kultura, kao i borci za prava koja ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Njegovati takav doprinos starijih ljudi i voditi računa da se njihova prava i dostojanstvo uvijek poštuju nije samo moralni imperativ. Time se također pomaže zemljama da se prilagode budućnosti, grade otpornost i napreduju u svijetu brzih demografskih promjena.
Autorka je v.d. direktora Regionalne kancelarije Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju
Bonus video:
