U maju ove godine, prvi put od rata 1990-ih, jedan ministar je izrazio podršku podizanju spomen-obilježja za 66 žrtava, uglavnom Bošnjaka, koji su 1992. deportovani iz Crne Gore i predati vojsci bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini. Većina ih je ubijena odmah nakon toga. Direktor policije uputio je izvinjenje porodicama žrtava.
Ovo nisu prvi koraci Crne Gore u suočavanju sa prošlošću. Predsjednik Crne Gore izvinio se 2000. godine Dubrovčanima za napade na grad 1991-1992. Porodice žrtava nekih ratnih zločina primile su finansijsku odštetu. Sudbina nekih nestalih lica je rasvijetljena dok se za više od pedeset osoba iz Crne Gore i dalje traga.
U skorije vrijeme, u oktobru 2021, ministri vanjskih poslova Crne Gore i Hrvatske zajedno su posjetili kamp Morinj u kom su 1990-ih bili zatočeni hrvatski ratni zarobljenici i civili. Takođe, prije samo par dana, visoka delegacija iz Crne Gore, zajedno sa svojim hrvatskim kolegama, obilježila je sjećanje na Vladimira Barovića, admirala Jugoslovenske vojske, koji je odbio vojno naređenje da granatira gradove u Dalmaciji i koji je 1991. odlučio da žrtvuje svoj život umjesto da, kako je sam napisao, "ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda".
Ali ostaje još toga što treba uraditi.
Zašto je suočavanje s prošlošću važno?
Suočavanje s prošlošću od ključnog je značaja za zemlje na koje su u skorijoj istoriji uticali sukobi, ratni zločini i teški oblici kršenja ljudskih prava. Proces je složen i potrebno je dodatno djelovati kako bi imao efekta. Ujedinjene nacije utvrdile su četiri procesa i mehanizma koji pomažu društvima da se suoče sa sukobima i kršenjem ljudskih prava iz prošlosti: (1) traganje za istinom; (2) odgovornost kroz krivično gonjenje; (3) reparacija za žrtve; i (4) uspostavljanje 'garancije neponavljanja zločina' tj. procesa koji će obezbijediti da se kršenja prava iz prošlosti ne mogu ponoviti. Za tako nešto potrebni su, između ostalog, jačanje građanskog društva, izgradnja snažnih i nezavisnih institucija koje mogu da promovišu socijalnu koheziju, čuvanje sjećanja na prošlost (putem arhiva, muzeja) kao i nastava istorije u školama.
Ako se ide tim putem, suočavanje s prošlošću može da dovede do održivog razvoja i trajnog mira. U tom procesu, lideri imaju važnu odgovornost i u jedinstvenoj su poziciji da se bave prošlošću u korist svih građana i budućih generacija.
Negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca
Suočavanje s prošlošću i izgradnja mirne budućnosti nisu mogući kada se činjenice koje je utvrdio pravosudni sistem negiraju, izvrću i relativizuju, a osuđeni ratni zločinci veličaju. Nažalost, svjedočimo tome širom svijeta, u našem regionu, a ima primjera i u Crnoj Gori. S druge strane, pozitivno je to što je Parlament Crne Gore usvojio Rezoluciju Savjeta Evrope o Srebrenici u julu 2009, te učvrstio svoj stav usvajanjem u julu 2021. još jedne rezolucije kojom se snažno osuđuje genocid u Srebrenici i svi zločini počinjeni u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Rezolucijom se vlasti pozivaju da upotrijebe postojeće zakonske mjere u odgovoru na negiranje i relativizovanje genocida. Njome se takođe osuđuje svaki pokušaj pripisivanja kolektivne odgovornosti ili krivice narodu ili naciji za takve zločine. Specijalna savjetnica Generalnog sekretara UN za prevenciju genocida pohvalila je Parlament i označila ovu rezoluciju kao model za region.
Dalji koraci u suočavanju s prošlošću
Crna Gora treba da uloži veće napore na suočavanju sa nedavnom prošlošću u četiri konkretne oblasti:
1. Ubrzanje reforme tužilaštva i sudstva kako bi osigurala nezavisnost i nepristrasnost sudskih postupaka i ostvarivanje pravde. Ovim će se pokazati da niko nije iznad zakona, povećati povjerenje u institucije i podstaći jača kohezija u društvu.
2. Kao što je i rečeno u preporukama Komiteta UN za borbu protiv torture koji je sa Vladom imao razgovore u aprilu ove godine, Crna Gora treba da intenzivira rad na istragama u slučajevima ratnih zločina, istraži sve navode o međunarodnim zločinima, privede počinioce pravdi i osigura da sve žrtve dobiju pravnu zaštitu i naknadu. Do današnjeg dana, nikome nije suđeno pred crnogorskim sudovima po osnovu komandne odgovornosti, saizvršilaštva, pomaganja ili podsticanja za zločine 1990-ih. Evropska komisija dosljedno ističe ovu činjenicu tokom proteklih deset godina prilikom ocjenjivanja napretka ostvarenog u Poglavlju 23 pravne tekovine EU koji se tiče postupanja u predmetima ratnih zločina.
3. Crna Gora treba brzo da izradi izmjene i dopune krivičnog postupka kako bi omogućila da se dokazi koji su prethodno izvedeni pred Krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju mogu koristiti u pravosudnom sistemu ove zemlje. Time bi se olakšalo vođenje postupaka na osnovu spisa koje je Crna Gora dobila od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale u Hagu krajem 2020. godine o osobama u Crnoj Gori koje su eventualno bile uključene u ratne zločine 1990-ih.
4. Parlament treba da ispuni svoju obavezu i osigura održivost Centra za informacije i dokumentaciju (koji sada vodi Inicijativa mladih za ljudska prava), koji je formalno predat Parlamentu 2021. godine. Centar predstavlja ključno mjesto na kom se u Crnoj Gori čuvaju i dijele sjećanja na prošlost iz ratova 90-ih i važno mjesto za obrazovanje. Kao što je rekao Specijalni izvjestilac UN za promovisanje istine, pravde, reparacije i garancije neponavljanja zločina, "bez sjećanja na prošlost, nema istine, pravde, reparacije, niti garancije neponavljanja zločina".
Pozicija Ujedinjenih nacija
Ujedinjene nacije su svjesne da svaki proces tranzicione pravde, bilo u Crnoj Gori ili negdje drugo, treba da bude prilagođen nacionalnom kontekstu, da je u rukama države u pogledu odgovornosti, kao i da žrtve moraju biti u središtu tog procesa. Treba obezbijediti potpunu uključenost i značajno učešće svih relevantnih aktera, naročito žena, mladih i manjina, u ovim procesima.
Na dan obilježavanja Međunarodnog dana mira, Ujedinjene nacije u Crnoj Gori iznova izražavaju snažnu opredijeljenost da pruže podršku Crnoj Gori u ostvarivanju Agende 2030.
Autor je rezidentni koordinator Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori
Bonus video:
