1.
Rade Petrović iz sela Njeguši kod Cetinja imao je sudbinu da pjesničkim aparatom sažme vrhove do tad izgovorenog na jeziku predaka koji su mahom bili bistrooki čobani i rječite prznice. Oko toga teško može biti spora, što znači da se baš to mora uporno osporavati.
Samo razbijanjem kamenih gusala koje daju besmislene fraze o Njegošu pjesnik se može pretvoriti u iskru, a iskra u požar, a požar u ozbiljnu elementarnu nepogodu u kojoj ćemo dobiti Njegoša, a izgubiti njegoševsku Crnu Goru.
Jedino se iz pepela njegoševske Crne Gore može podići divni vladika. Samo ako ga izokrenemo naopako, božemeoprosti, možemo saznati ima li mu spasa, ili je stvarno poginuo kod Čepikuća, kako neki učenjaci tvrde.
2.
Apsolutnim dogovorom Njegoš je pohvaljen kao genije, izliven u bronzu i olovni slog, zauvijek na čast političkim elitama koje će se bakćati njegovom ostavštinom kroz citat i neradne dane. Činiće to lingvistička nauka i tzv. teorija književnosti, ali kako su ove bizarne aktivnosti svedene na svoj tržišni leš i odstranjene iz vidokruga pristojnog svijeta, Njegoš je ostao za sprdnju, da ga raskubaju zavičajni pjesnici uz oval kastradine i prepečenu šljivu nasred kripte hrama.
Prepoznaćete ih po kožnim jaknama i aoristu.
3.
Ono što se zove narod Njegoša uči napamet i čuva ga u malom mozgu za slučaj rata i logorovanja. Taj mali Njegoš, spakovan kao pokusna žaba u tegli, pokazuje se đeci i bode se iglama u određene tačke iz kojih uvijek reaguje na isti način. Tako se utvrđuje gradivo, biološki precizira poezija i otvaraju vrata fašizmu. Ubodi Njegoša u kosovsko koljeno, nožicom će se đipnuti u pravcu Prizrena. Pritisni mu vrhom igle pasoš, uskliknuće E viva i zadaviti tri guvernadura!
4.
Koristim Njegošdan da predstavim svoj projekat Hiperrade 2.0. kao način da se valorizuje pjesnik i softverskim putem procijeni uticaj novih tehnologija na narodni jezik.
Prva faza je da se djelovi Luče mikrokozma prepuste dubinama guglovog prevodioca. Unosom stihova i stalnim mijenjanjem kroz jezičke filtere (primjerice samoanski-mađarski-buntu-korzikanski) dobijaju se stihovna odstupanja koja mijenjaju ne samo jezičku suštinu nego uvode novog artificijelnog stvaraoca.
Novi generator poezije biće čitljiv jer za polaznu osnovu uzima dobro poznati tekst. Paradoksalno, mane u prevodu, izazvane nesavršenošću softvera stvaraju očuđenje i oblikuju poetiku novog programskog jezika koji nam je blizak, budući je dijelom sačuvao strukturu importovane lektire. Riječju, ono za šta nemamo petlju, a to je novo čitanje Njegoša - neka umjesto nas učini mašina.
Svi znamo onu staru Njegoševu da je poezija ono što se izgubi u prevodu. E pa, ovdje bi poezija bila ono što se dobije u prevodu.
Primjer: azerbejdžanski-kinjaruanda-svahili-katalonsko-bosanski prevod stihova 20-30, posvete Luče mikrokozma:
Čovjek se pojavljuje pod tamnim nebom -
da li je ovdje premium u oba smjera?
Imate li ovdje kolijevku?
Da, svijet je kreativno mjesto
za tebe
uzmite nagradu svog nosa i svog vremena
Bu, dijete duhovne radosti?
Ah, veliki gospodaru
nema strašnog vjetra -
voda teče iz rijeke u rijeku.
5.
Kroz predloženu praksu Njegoš dobija androidnog pandana, kompjuterski generisanog dvojnika, što je ledeni vrh promjene koja se već duže vrijeme dešava u našem jeziku.
Ako bismo, na primjer, dosljedno prevodili engleska imena podgoričkih kvartova dobili bismo jezik vrlo čudnog izraza. Na stranu što svi ti „siti kvartovi“ i „central pointi“ više liče na zakavkaske eksperimente sindikalnog stanovanja i što ničim ne odražavaju suštinu onoga što se na zapadu naziva luksuzom, oni jezički imitiraju Zapad i uvode novu jezičku realnost oslonjenu na nasilnom prodoru kapitala i engleskog. Avaj, kasno je za prevode unazad, strana imena kvartova već su postala dio govorne polifonije, a svako jezičko čistunstvo ličilo bi na guglove prevode Njegoša.
(Ne znam tačno čemu ovo gore služi, ali ne brinem, jer ne znam ni čemu je služila tribina CANU povodom 175 godina od štampanja Njegoševog djela.)
6.
Pređimo najzad na vedrije teme. Pokojnik je bio veliki pjesnik ljubavnih stihova među kojima izdvajamo:
Igram joj se s jabukama - dva svijeta srećna važe,
k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže;
Zaboravimo voshišćenje i lišenika sreće, nema potrebe da dubimo kao crvi kroz mlitavo tkivo dijahronije kad već imamo jedri delišes pjesničke slike. Jabukama pjesnik odaje počast! Čini to sa vladičanskog trona, glasno zagovara raspust tijela, a ne vajne porodične vrijednosti kao povod za porod i litiju.
Njegoš u pjesmi „Noć skuplja vijeka“ prvi u Južnih Slovena pjeva one-night stand kombinaciju. Neodgovorno prepuštanje strastima ovaj monah čini nekako ontološki važnim. Bira fetiš jabuke za trezvenu mjeru, dakle brus broj 2, što znači da je osobio small tits, rekli bi Englezi, te pokazao cijelom svijetu kako bogougodnik smije i može erotskom fantazijom učiniti svijet ljepšim.
7.
Zaključak neka bude pomalo dosadan, jer tako to biva sa lektirskom građom. Dakle, najmanje dvije frakcije parazitiraju na Njegošu, jedna koja ga pretvara u crkvenog idola i druga koja pukom blasfemijom zauzima kontrarnu ideološku poziciju i ubira plodove povremenih paraknjiževnih skandala.
Zapravo, oba pristupa su prevaziđena, Njegoš mora biti oslobođen bilo kakve plemenske i društveno političke odgovornosti za svoje pjesničke i švalerske postupke. Radivoje nije što mu zbore, ni mumija ni sarkofag, pravi čitaoci nisu podanici, nego vuci gorski i ljute feministice koje će mu goniti oca očina do sudnjega dana.
Ko zna, možda nove čitateljke i čitaoci u taj svijetli poduhvat treba da krenu od besmrtne istine koju je genije iznio kroz lik popa Mića u Gorskom vijencu, a koja glasi:
... um ... dam ... am ...
... bi ... nu ... no ...
... na ... ša ... ra ...
Bonus video:
