Riječ je o frazi koja se ponavlja u Putinovim govorima: agresivni Zapad želi da uništi Rusiju, da, prosto sve što je rusko. Od čega Rusija mora da se brani. Zemlja je sada u ratu sa „kolektivnim Zapadom“ jer NATO koristi Ukrajinu kao sredstvo za uništavanje Rusije, njene civilizacije i same njene egzistencije.
Namjera iza ovakvog tumačenja je očigledna: agresor Rusija želi da se stilizuje kao žrtva i da iz te uloge žrtve postane vođa potlačenih. Paralelno se defanzivno reinterpretiraju ciljevi denacifikacije i demilitarizacije Ukrajine, koji se više ne mogu vojno sprovesti, tako da se onaj prvi narativ - kojim se opravdavao napad na Ukrajinu - pretvara u drugi: Rusija u Ukrajini brani svoje postojanje kao takvo.
Kamuflaža realne degradacije Rusije
Ko ne zanemaruje ratne činjenice taj zna da je to pogrešno i da ne podnosi ozbiljno ispitivanje razvoja događaja. Ipak, formula je značajna u dva smisla. Kao prvo: djeluje kao isprobana i testirana propagandna formula koja se koristi kao oblanda za stvarni cilj Rusije: uništenje svega ukrajinskog. I kao takva ona i utiče na rusko društvo. A drugo: kao kamuflaža za realnu degradaciju Rusije. Ali problem je u tome što degradaciju ne sprovodi Zapad, već onaj koji je umislio da Rusiju mora ponovo da uzdigne u imperijalističku državu: Vladimir Putin.
Putin djeluje na štetu Ruske Federacije. To je evidentno u mnogim oblastima. Primjer ruske ekonomije: BDP Rusije iznosio je 2013, dakle godinu dana prije početka rata protiv Ukrajine, 2,29 biliona US dolara ali je do 2021. pao na 1,77 biliona dolara. Ove godine pašće najmanje na 1,6 biliona i nastavlja da pada u narednoj godini.
Sva ekonomska mjerila - od industrijske proizvodnje do trgovine na veliko - pokazuju negativne trendove razvoja. Dalji paketi sankcija će izazvati dodatne negativne efekte, a mušterije Rusije, kojima ona želi da proda svoje energente, iskoristiće ovu situaciju da izvrše pritisak da dobiju značajne popuste. Moguće je da će rabat biti i veći nego ove godine jer su ruske energetske kompanije pod pritiskom da moraju da prodaju. Ruska ekonomska proizvodnja će stoga biti na nivou 10% kineske, zemlje sa kojom Putin želi da bude ravnopravan partner.
S druge strane, proizvodnja naoružanja mora biti paralelno i povećana i plaćena da bi se moglo obezbijediti dovoljno vojnih vozila, municije, raketa i drugog naoružanja. Sa mobilizacijom će se nastaviti sljedeće godine i, kako stvari trenutno stoje, najmanje još pola miliona ljudi gurnuti u rat. A na tržištu rada nedostaje već oko milion muškaraca koji su već ili regrutovani ili su pobjegli.
Mobilizacija pojačava pad proizvodnje i ograničenu distribuciju. Ekonomska racionalnost se u političkim odlukama Kremlja dugo smatrala manje važnom. Međutim, ako prihod više nije dovoljan za održavanje sposobnosti koje se smatraju neophodno potrebnim, politički sistem Rusije će biti izložen pritisku.
Demografske posljedice će biti ogromne
To su kratkoročni efekti koji su se već vidjeli ove godine, a nastaviće se i sljedeće godine - ako se rat nastavi. Međutim, rat ima i srednjoročne efekte. Oni očigledno utiču na demografsku situaciju u zemlji, koju državni vrh godinama prepoznaje kao problem.
Rusija je prije rata imala 143 miliona stanovnika, što je spektakularno malo s obzirom na površinu države. Rusija ima 10% kineskog stanovništva, to je odnos koji je već vidljiv na istoku zemlje: kineske kompanije tamo naveliko zakupljuju zemljište za poljoprivrednu proizvodnju i same ga obrađuju.
Prognoza demografskog razvoja Rusije je negativna. Očekivalo se da će se do 2050. godine broj stanovnika smanjiti na 133 miliona. Ta cifra je već sada posve zastarjela jer je na stotine hiljada ljudi pobjeglo iz zemlje i, ako Rusija nastavi rat, najmanje sto hiljada će poginuti. Ako se tome dodaju povrijeđeni i uzme se u obzir da je veliki broj onih koji su umrli ili emigrirali mladi ljudi, efekat se pojačava.
Rusija ide putem SSSR-a
Ovo utiče na socijalnu situaciju starijih, čija je opskrba još ranije bila izazov. Pošto je Rusija zemlja starih, prosječna starost će 2040. godine sa sadašnjih 38 porasti na 44 godine. Naravno, ovaj problem u drugim evropskim zemljama je još veći. Tamo se, međutim, ova asimetrija može više kompenzovati kroz automatizaciju i povećanu produktivnost.
Drugi srednjoročni efekat na rusko društvo: ono je sve više odsječeno od tehnološkog razvoja i za samo nekoliko godina više neće moći da premosti jaz sa naprednim, visokoproduktivnim centrima SAD i Kine (možda i sa EU takođe, ali to je već druga tema).
Rusija ide putem SSSR-a, koji je bio vojni kolos na glinenim nogama. Sa tom razlikom što su međunarodno relevantne sposobnosti Rusije fokusirane na nuklearno oružje. U ostalim oblastima proizvodnje naoružanja ovoj državi će biti potrebne godine da nadoknadi gubitke: a tada će imati vojsku na potpuno zastarjelom nivou tehnologije. Relativna superiornost zapadne tehnologije naoružanja je već očigledna u borbama u Ukrajini. Rusija stoga neće više biti u potpunosti sposobna za globalnu projekciju svoje vojne moći.
Putin bio mogao da uništi sopstvenu državu
Politički se postavlja pitanje: kako očuvati jedinstvo RF u ovakvim okolnostima - kada centrala vlasti više nije u mogućnosti da djeluje, a legitimni monopol na upotrebu sile pokazuje duboke pukotine. Drugačije rečeno: da li će iz imperijalističkog rata proizaći još jedan postimperijalistički raspad, analogno SSSR-u: ovoga puta Ruske Federacije. Putin je htio da uništi Ukrajinu agresorskim ratom. Na kraju, on bi mogao da nanese kudikamo puno više štete samoj Rusiji.
Autor je šef katedre za međunarodnu i spoljnu politiku na Univerzitetu Keln
(focus.de)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
