Ko god je gledao specijalnog agenta FBI Dejla Kupera kako se primiče Tvin Piksu mogao je vidjeti da je riječ o čovjeku naročitog fokusa. Isto se moglo reći i za kapetana župsko-lukovskog, znamenitog Jevta Nikolića koji je godine 1899. jahao prema Šavniku, gdje je trebalo da ispita neke čudne pojave.
Specijalni agent Kuper krijepio se jakom crnom kavom, toliko znamo, dok je kapetan Jevto, istorija sad već nagađa, put kratio kojom čašicom ljute prepečenice.
Šavnik se kapetanu ukazao najednom, Drobnjak je odasvud buknuo ljepotom, pa je Jevto morao pripaziti da ga divotni krajolik ne omekša. Svako bukovo stablo i svaki kamen na putu govorili su mu, opusti se Jevto, sve je to obična zafrkancija, ali naređenje je krenulo od ministra unutrašnjih djela Boža Petrovića Njegoša i moralo se ispuniti.
Vojvodu Boža je izgleda pritisnuo mitropolit Mitrofan Ban koji je tražio da se đavolje rabote u Šavniku jednom zasvagda ispitaju. Pošto se šavnički kapetan Gruban Cerović nije pretrgao od posla, niti je koga uhapsio po nalogu nikšićkog kolege Obrena Nikolića, stvar se počela širiti do razine skandala. Tako se negdje na relaciji Nikšić-Cetinje rodila ideja da pošalju iskusnog kapetana Jevta Nikolića, člana Velikog suda na Cetinju, koji je sigurno i mitropolitu bio po volji, budući potomak igumana župskog manastira odlikovanog od ruskog cara.
Ljudi u Šavniku, moramo reći otvoreno, bili su počeli koristiti stolove, stolice, kazaljke i vrpce da prizivaju duhove i nečastive sile koje su bile u sukobu sa državnim i crkvenim regulama onog doba. Država Crna Gora morala je da se pokaže u Šavniku. Ali mogla je i da ispadne smiješna, pa se barjaktar turskih ratova, sudija i kapetan Jevto, koji nije znao ništa o madam Blavatskoj i teozofskim kučinama, držao rezervisano prema osumnjičenima.
Nikolićev službeni izvještaj svjedoči koliko su država i crkva tijesno sarađivale, pa ga ovdje prenosimo uz zahvalnost istoričaru Vukoti Vukotiću koji ga je uvrstio u svoj naučni rad:
Kad sam pošao na ove krajeve naredio mi je Nj. Visokopreosvještensvto G. Mitropolit da ispitam o „spiritizmu“ ovdje u Šavniku. Ja sam prema naredbi izvršio istragu i odkazalo se četvoro momčadi, koji su se tim bavili, od kojih dvojica - Ljubo Karov i Mihailo Ćutilo - priznali su, da su oni to iz Nikšića… prenijeli ovdje i pokušaje činili pomoću astala. Isti vele, da na sjednicima, koje su oni držali, nije ničega ozbiljnog niti bilo niti rađeno, a što su se pronijeli glasovi o nekakvoj ozbiljnosti, to, vele, oni su sami smišljali. Više nijesu ništa htjeli priznati, niti još kog člana društva, ako ga je zaista bilo, kao što se pričaše, otkazati“.
Po kojoj knjizi su duhovi u Šavniku prizivani to se ne zna pouzdano, zapravo se može nagađati je li sporna knjiga stigla iz Beograda, sa Cetinja ili nekog trećeg centra. Ako je iz Beograda, onda je u Nikšić došla preko Đoka Karova Bakrača koji je docnije uhapšen; ako je sa Cetinja, onda je nabavljena u knjižari Kaluđerovića, a pazario ju je nikšićki crevljar Gavro Popović. Je li postojala treća knjiga u Nikšiću i Drobnjaku, ne zna se, ali to nikog ne bi začudilo, pošto se spiritizam počeo širiti preko Šobajića dolje u Danilovgrad i druge gradove koji su hvatali korak sa modama novog vremena.
Država se u Šavniku pokazala, važno je to reći, kao i u Nikšiću gdje je ipak bilo malih kolebanja. Ostalo je zapisano da je lokalni pop Đorđije žandaru Fazlu Jaganjcu rekao kako spiritizam nije protiv crkvenih pravila, na šta je Jaganjac odgovorio: …pa fala bogu da nije ni protiv crkve ni protiv džamije, samo mi je žao što sam se lomijo i prezao.
Država se malo više pitala od mjesnog popa, pa je Jaganjac uskoro morao opet da se „lomi i preza“ prilikom hapšenja veće nikšićke grupe spiritista. A taj pop Đorđije, uzgred budi rečeno, mora da je onaj Đorđije Milanović koji je ranije tužio kapetana Jevta jer mu se nije ustao u kafani, što je sasvim peti slučaj, nevažan za ovu priču.
Ono što je bitno, Crna Gora je pobijedila duhove u Šavniku, a crnogorski Dejl Kuper, Jevto Nikolić, sigurno je do smrti pamtio šavničku misiju, budući je koji mjesec kasnije umro.
Jevtov duh prizovimo u vrijeme izbornih iskušenja u Šavniku gdje bi dobro došla čvrsta ruka starog kapetana.
Bonus video:
