Već dva tjedna Hrvatska je u eurozoni. Uvedena je zajednička europska valuta - euro, a dosadašnja nacionalna valuta - hrvatska kuna, u noći sa 14. na 15. siječnja, točno u ponoć, nakon 29 godina odslužila je svoj rok i definitivno otišla u povijest. Više od 500 milijuna novčanica otići će u rezalište, a oko 5.200 tona kovanica u talionice.
Do ove subote je, naime, bilo omogućeno dvojno plaćanje, prijelazni period u kojemu je građanima, radi lakše prilagodbe, bilo omogućeno da osim eura za plaćanje još koriste i kune. Ta dva tjedna prijelaznog roka rezultirala su povećom histerijom među građanima koja se, naravno, prelila i u medije, a otamo onda u još većoj mjeri vratila nazad među građane.
Stresno iskustvo
Uredno se bilježila svaka nevolja građana s novom valutom: od nesnalaženja s “eurositnišem” i preračunavanja iz kuna u eure pa do nerijetko drskih poskupljenja koja su uslijedila nakon Nove godine kada su mnogi trgovci, ugostitelji i razni obrtnici iskoristili priliku da zaokruživanjem cijena u eurima tobože olakšaju građanima plaćanje, a u stvari da iskoriste priliku za poskupljenje svojih roba i usluga. Spominjao se slučaj nekog frizerskog salona gdje je šišanje s dotadašnjih 40 kuna iliti 5,30 eura poskupjelo na 10 eura iliti 75 kuna uz objašnjenje vlasnika da je to zbog lakšeg računanja.
Naravno, prelazak čitave nacije na novu valutu možemo usporediti s najstresnijim životnim iskustvima pojedinca kao što su preseljenje u drugi grad ili državu, promjena posla, dobivanje otkaza, razvod pa i smrt bližnjega jer, na neki način - kuna je “preminula”.
Ovih dana uvođenjem eura i napuštanjem kune najviše se, zapravo, bave psiholozi tumačeći kako će u čitavoj valutnoj tranziciji najstresniji trenutak za građane Hrvatske biti suočavanje s iznosom prve plaće ili mirovine koja će im na račune sjesti u eurima. Mnogima će, kažu, šokantna biti spoznaja da im je plaća sada troznamenkasta, jer prema posljednjim statističkim podacima tek 40 posto zaposlenih u Hrvatskoj ima plaću veću od 1.000 eura, a samo 12 posto veću od 1.500 eura. Euro je preko noći posve vidljivo razotkrio siromaštvo ili barem nizak standard Hrvata (u okvirima relativno bogate Europske unije) kojih su i dosad bili svjesni, ali su donekle bili uvijeni i potisnuti iluzijom većih brojki.
Siromaštvo postalo još opipljivije
Mnogi kao da su tek sada, s eurom, postali svjesni koliko im ono malo novca brzo klizi iz ruku te koliko malo si zapravo mogu priuštiti za zarađeno. Onaj tko je, recimo, zarađivao ispodprosječnih 5.000 kuna, sada će dobiti “tek” 660 eura. Iako su i prije prelaska na euro svi dobro znali kolika su im primanja u eurima i što mogu očekivati, sada je ta spoznaja postala posve opipljiva. A na sve to se još nakalemila i nikad veća inflacija i visoki troškovi života neviđeni još od ranih poratnih godina druge polovice devedesetih.
Naravno da naspram trijumfalističkog zanosa vladajućih koji novogodišnji ulazak Hrvatske u eurozonu, a istodobno i u prostor Schengena slave kao ogroman uspjeh (što formalno i jest), s druge strane stoji fatalistički pesimizam: od značajnog dijela političke oporbe pa do ekonomskih kritičara koji smatraju da se s uvođenjem eura nije smjelo žuriti iz niza razloga, a ponajprije zbog visoke inflacije. Neki su oporbeni političari, poput Ivana Vilibora Sinčića, euroskeptika ali i zastupnika u Europskom parlamentu (koji je tamo na “masnoj” plaći u eurima), požurili prvih dana ove godine već konverzijom valute dovoljno traumatizirane građane dodatno istraumatizirati.
Sinčić i slični odlučili su građanima “otvoriti oči” govoreći im - kao da to sami ne znaju - da će pravi šok doživjeti kad vide svoju prvu plaću u eurima. No, isto tako su mogli barem malo detraumatizirati građane i reći im da će im istodobno računi i režije nominalno biti niži. Tko je, na primjer, mjesečnu ratu za struju plaćao 500 kuna, sada će platiti 66 eura. Ako se već govori u kategorijama psiholoških šokova - a to je dominantan govor ovih dana u friško euriziranoj Hrvatskoj - onda je “pozitivan šok” platiti 66 umjesto 500 eura, kuna ili ičega drugog.
Kafa se sada plaća novčićem
Većina ljudi se teško snalazi s onime što sad imaju u novčanicima. Valja pregurati još jednu psihološku barijeru - da 20 eura zapravo nije malo i da ćemo u novčanicima rijetko viđati novčanice veće od 50 eura. I da će se sada mnogo više baratati kovanicama, naročito centima koji nisu sitniš kakav su bile lipe koje su opterećivale džepove. Nekidan sam u dućanu zamalo rekao prodavačici da zadrži kusur, kad sam shvatio da je u pitanju 50 centi iliti gotovo četiri kune koje bi do jučer samo jako bogati ili jako rastreseni ostavljali na blagajni. Sada se traže i oni mali novčanici, samo za kovanice, kakvi su odavno izašli iz mode. Papirnati novac slabo će se opipavati, a za novčanice od 200 eura obični ljudi s prosječnim plaćama uzbuđeno će pričati kada ih budu imali u rukama. Prosječna plaća moći će se, teoretski, isplatiti na ruke s dvije ljubičaste novčanice od 500 eura, a mnoge, nažalost, samo s jednom takvom. S druge strane, kava u kafiću nakon dugo vremena moći će se platiti jednim novčićem. Onime od dva eura, jer toliko sada otprilike košta na većini mjesta.
Prvi dani eura u Hrvatskoj protječu s nekim novim navikama. Netko reče kako je primijetio da ljudi više stavljaju naočale na nos u trgovinama i na pijacama dok “šacuju” cijene ili prebiru po sitnim kovanicama. Neki kažu da im je neugodno prebirati po kovanicama koje još ne poznaju dovoljno, pa plaćaju karticama čak i posve male iznose. Ponegdje im se već podvaljuju - što namjerno, a što slučajno - kovanice jedne turske lire (jako sliči kovanici od jednog eura, ali vrijedi 20 puta manje) ili jedne bh. konvertibilne marke (tu je gubitak znatno manji). Prvih su dana s uvedenim eurom ljudi naokolo hodali s uključenim kalkulatorima na mobitelima ili s posebnim “šalabahterima” na kojima su bili točno ispisani iznosi u kunama preračunati u eure ili obrnuto.
Neke “porođajne” muke s eurom zvuče krajnje djetinjasto. Primjerice, žalopojke nekih građana da im bankomati izbacuju izgužvane novčanice (prvi veliki kontingent novčanica eura posuđen je od drugih članica eurozone da bi monetarni sustav funkcionirao u trenutku prelaska), pa čak i pitanja zašto nema novčanica s hrvatskim motivima, kao što je slučaj s kovanicama. Kako se čini, trebat će još dosta vremena da se euro udomaći u Hrvatskoj, a žalovanje za kunom prođe.
Bonus video:
