Inicijativa za izgradnju Palate pravde na prostoru bivše kasarne “Morača”
Za razliku od većine evropskih država koje su u svojim prestonicama još krajem XIX vijeka izgradile velelepne palate pravde, Crna Gora do danas nije uspjela da obezbijedi valjan krov nad glavom za svoje pravosuđe. Objekti u kojima su smješteni najviši organi sudske i tužilačke vlasti asociraju na sve samo ne na pravno uređenu državu i dostojanstven društveni položaj onih od kojih se očekuje da dijele pravdu.
Privredni sud Crne Gore smješten je u neuslovnim prostorijama predratne zgrade carinarnice; Apelacioni i Vrhovni sud Crne Gore i Viši sud u Podgorici u objektu sagrađenom prije 70 godina za potrebe Ministarstva poljoprivrede i šumarstva NRCG, a Vrhovno i Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore i Više državno tužilaštvo u Podgorici u zgradi nekadašnje Jugobanke u Ulici slobode. U Osnovnom sudu u Podgorici, jedinom objektu namjenski građenom za potrebe sudstva, umjesto predviđenih 12 radi preko 40 sudija, a u njega su naknadno smješteni Sud za prekršaje i Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, koje je, u nedostatku prostora, zaposjelo i prostorije vrtića u obližnjoj stambenoj zgradi. Upravni sud, od svog osnivanja, radi u iznajmljenim prostorijama u vlasništvu privatne firme. Ustavni sud Crne Gore koristi prostorije nekadašnjeg Leksikografskog zavoda, od nedavno potpuno nefunkcionalne zbog prokišnjavanja i isključenja struje, dok je Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa CG smješten u iznajmljenim prostorijama u sklopu privatnog hotela.
Sve ovo slikovito svjedoči o višedecenijskom neredu u kojem funkcioniše crnogorsko pravosuđe i o njegovom tragičnom zaostajanju za pravosuđem uređenih država. Dimenzije tog zaostajanja najbolje ilustruje podatak da sudije sudova viših stepena radni dan nerijetko počinju uz kafu sa kolegama iz sudova nižih stepena, čije odluke preispituju po redovnim i vanrednim pravnim ljekovima. Razumljivo je da u takvim okolnostima nije moguće osigurati sudijsku nezavisnost, čak i u slučaju da su sve druge njene garancije obezbijeđene. Stoga je jasno da ukoliko crnogorsko društvo zaista želi da zaštiti dostojanstvo i podigne ugled svoga pravosuđa, mora hitno stvoriti odgovarajuće prostorne uslove za njegov rad.
Sudovi, međutim, nisu ni fabrički pogoni ni tržni centri, da bi se gradili na periferiji grada. U tom smislu, krajnje bizarno i nedržavnički djeluje predlog Ministarstva pravde da se za potrebe Osnovnog i Višeg suda u Podgorici i Privrednog i Upravnog suda Crne Gore sagrade dvije zgrade na prostoru između naselja Stari aerodrom i Vrela ribnička. Ovaj predlog jednako je nepromišljen kao i inicijativa Vrhovnog suda iz 2020. da se palata pravde gradi u prigradskom naselju Donja Gorica i nedavno usvojena odluka Vlade CG da se tužilaštva i Specijalno policijsko odjeljenje premjeste u zgradu nekadašnjeg CKSKCG. Apsurdnost ovih ideja nije potrebno posebno elaborirati iz prostog razloga što bi izgradnja sudova na periferiji, u ambijentu kojim dominiraju objekti jednoporodičnog stanovanja, bila nedvosmislena poruka o tome koliko država mari za njihov društveni ugled i dostojanstvo i što bi jedno izuzetno arhitektonsko djelo bilo krajnje neumjesno prekrajati za namjenu za koju nije projektovano, bez obzira na to što su evropski partneri voljni da to prekrajanje finansiraju.
Vlada CG i Glavni grad Podgorica o ovim pitanjima ne bi smjeli da odlučuju ad hoc, u maniru visprenih malih preduzetnika kojima se ukazala prilika da dograde kiosk, već krajnje savjesno i ozbiljno, svjesni dugoročnih posljedica svojih odluka i uvažavajući činjenicu da sudovi, kao hramovi pravde, osim izuzetnog arhitektonskog izraza, zaslužuju i najprominentnije lokacije u gradu, primjerene značaju sudske vlasti.
Rješenje postoji. Na prostoru bivše kasarne „Morača“, na uzanom pojasu duž Ulice Vaka Đurovića, koji se proteže od mosta Milenijum do spomenika Ivanu Crnojeviću, moguće je izgraditi palatu pravde. Na ovom prostoru, orijentacionih dimenzija 40x270m, koji je u vlasništvu države Crne Gore, bez sječe višedecenijskih stabala čempresa, mogao bi se izgraditi ansambl objekata u kojima bi, kao sedam nezavisnih programskih jedinica, bili smješteni: Privredni, Upravni, Apelacioni, Vrhovni i Ustavni sud CG, Osnovni sud u Podgorici i Viši sud u Podgorici. Svaki od sudova imao bi zaseban ulaz, sopstvene kancelarije, sudnice, pisarnice i druge neophodne sadržaje. Spratnost nadzemnog dijela kompleksa trebalo bi ograničiti na max 4 etaže (visoko prizemlje + 3 sprata), kako bi se sačuvale vizure ka brdu Gorica iz pravca desne obale Morače, dok bi na dvije podzemne etaže bilo moguće projektovati garažu kapaciteta oko 650 parking mjesta. U zavisnosti od raspoloživih finansijskih sredstava, pojedinačni objekti sudova bi se mogli izvoditi fazno.
Izgradnjom palate pravde ne samo da bi se u potpunosti zadovoljile prostorne potrebe sudova, već bi se oslobodio neophodan prostor za rad drugih organa pravosuđa. Za Više državno tužilaštvo u Podgorici i Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore oslobodio bi se objekat u kojem su sada smješteni Viši, Apelacioni i Vrhovni sud. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici i Sud za prekršaje bi nastavili da rade u postojećoj zgradi Osnovnog suda, ali u znatno komfornijim uslovima, dok bi se za Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa CG oslobodile prostorije u kojima je trenutno smješten Privredni sud. Na ovaj način država više ne bi izdvajala milionske godišnje iznose na ime zakupa prostora za potrebe Upravnog suda i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa CG.
Ideja o izgradnji palate pravde na prostoru bivše kasarne „Morača“ ima višestruko opravdanje sa aspekta urbanističkog planiranja. U pitanju je jedini preostali prostor u Glavnom gradu čija pozicija odgovara značaju sudske vlasti, a koji bi izgradnjom palate bio dugoročno sačuvan od svakog pokušaja komercijalne gradnje. Sam kompleks bi funkcionisao kao svojevrstan urbani konektor između centra grada i naselja Zagorič, dok bi njegova podzemna garaža, imajući u vidu mogućnost dvosmjenskog režima rada, u značajnoj mjeri doprinijela rješenju problema saobraćaja u mirovanju u najužem gradskom jezgru. Dodatno, bilo bi veoma poželjno kada bi se čitav kompleks, uklopljen u humani ambijent novog gradskog parka, povezao sa desnom obalom Morače novim pješačkim mostom, koji bi bio postavljen po pravcu TC „Palada“ - Gimnazija „Slobodan Škerović“. Ove ideje morale bi se razmatrati integralno, kroz raspisivanje međunarodnog urbanističko-arhitektonskog konkursa, za koji bi prethodno trebalo sastaviti precizan projektni program. Takav pristup bi mogao da nagovijesti ne samo bolje dane za crnogorsko pravosuđe, već i početak odgovornijeg promišljanja prostora Glavnog grada.
Konačno, i Evropska unija bi dobila pravu priliku da, nakon dugogodišnjih napora, ostavi opipljiv kulturni trag u Crnoj Gori.
A. Ašanin je arhitekta, M. Knežević je advokat
Bonus video:
