Petak, 27. januar - Savindan, još jedan od onih dana kad crkveni poslovi imaju pravo na mjesto u svjetovnim medijima.
Ne zbog sveca koji je u kalendaru SPC označen crvenim slovima, jer se onda ova crkva ne bi skidala sa ekrana i novinskih stubaca. Nego zbog javnih okupljanja građana bilo kojim povodom, uključujući i vjerske praznike.
Ove godine mediji su zabilježili da se srpskom svetitelju organizovano (us)klicalo u desetak gradova. I to je sasvim u redu, pod uslovom da su organizatori crkvene uprave a ne državna ili lokalne samouprave.
Nije, međutim, u redu kad prvaci SPC čim se završi posljednji refren "pojte mu, Srbi, pesmu i utrojte" u svoju crkvu utroje i ono što se utrojiti ne smije.
A ne smije se, i tu su božji zakoni stroži od zemaljskih, čak ni poželjeti a kamoli oteti nešto što je tuđe.
Ne poželi ništa što pripada drugome, tako glasi jedan od prevoda desete božje zapovijesti koju jednako razumije cijeli vjerujući svijet, liše mitropolita Joanikija.
Nije u pitanju samo razumijevanje, titula koju ima upravo njega obavezuje i na razrađivanje te zapovijesti. Onako kako je to učinio Mojsije u dvadesetom poglavlju Druge knjige.
"Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene..., ni sluge njegova, ... ni magarca njegova, niti išta što je njegovo..."
Dobro, za ovo oko "kuće" je malo kasno. Želja pokojnog mitropolita Amfilohija o vlasništvu dostigla je viši level još u prošlom vijeku. Kad je šef države Milo Đukanović na ime njegove crkve uknjižio ne samo srpske nego i sve crnogorske hramove.
Ali, to što su u te hramove Crnogorci jedno vrijeme uvodili magarce ne daje recentnom mitropolitu pravo da crnogorsku istoriju podvodi pod srpsku.
Što je sad uradio? Ništa novo, samo mi je dosadilo da mu gledam kroz prste u ime pomirenja za koje on očigledno nije oran.
Raspisivanje đačkog konkursa pod nazivom "Čuvari svetosavlja u njegoševskoj Crnoj Gori" bilo je prst u oko ne samo pravoslavnim Crnogorcima, nego još više ateističkoj/agnostičkoj većini crnogorskih građana.
Na to je trebalo crkvu da upozori sekularno ustrojena država. Jer u crkvene poslove nije prikladno miješati sve srednjoškolce, zato što među njima ima najmanje tri četvrtine maloljetnika.
Prvo zbog toga što u državi koja je odvojena od crkve moraju biti odvojene državne i crkvene škole. Tako da Mitropolija crnogorsko-primorska može biti kapac da na bavljenje crkvenim temama poziva isključivo đake Bogoslovije "Sveti Petar Cetinjski" i Gimnazije "Sveti Sava".
Drugi ali ne manje važan problem je sama tema, zbunjujuća ne samo za maloljetnike nego i za sve punoljetne koji su ikada pohađali srednju školu.
Otkud svetosavlje u Njegoševo doba kad sama Srpska crkva kaže da se "svetosavlje kao usmerenje u srpskoj teološkoj misli razvilo od tridesetih godina 20. veka, na osnovu lika i dela Svetog Save".
Upravo zbog utemeljivanja svetosavlja, SPC veliča svog episkopa Nikolaja (Velimirovića). Koji je 1935. na Kolarčevom narodnom univerzitetu održao predavanje pod nazivom “Nacionalizam Svetog Save“.
Taj skup srpski teolozi smatraju rodnim mjestom svetosavlja, a svjetovni istoričari redovno ih podsjećaju na činjenicu da je tog dana episkop Nikolaj hvalio i Adolfa Hitlera zbog toga što je "slijedio ideje Svetoga Save":
- Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je došao na ideju Svetoga Save, i kao laik preduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju. A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u našoj istoriji - rekao je utemeljivač svetosavlja.
Kako je episkop Nikolaj, kojeg je SPC 2003. proglasila svecem, utvrdio da je nacionalizam postojao 600 godina prije nastanka nacija, o tome još raspravljaju srpski i ostali sociolozi, istoričari i teolozi.
Njihove kolege u Crnoj Gori, nažalost, žive se ne čuju po pitanju koje otvara crkveni konkurs (i) za svjetovne srednjoškolce.
Naročito povodom jednog: otkud svetosavlje u njegošev(sk)oj Crnoj Gori kad je Njegoš preminuo 80 godina prije nastanka svetosavlja i 30 godina prije rođenja njegovog tvorca episkopa Nikolaja...
A što je (još) uradio gorepomenuti domicilni episkop po pitanju desete božje zapovijesti tokom proslave Savindana? U jednoj od besjeda, ničim izazvan, ne samo da je poželio "nešto što pripada drugome", nego i - prisvojio.
I to ne nešto, nego nekoga - dukljanskog kralja Vladimira, nakon smrti poznatijeg pod imenom Sveti Jovan Vladimir. Koji je umro ne samo mnogo prije rođenja Srpske crkve, nego i prije nastanka - pravoslavlja...
* * *
Subota, 28. januar - Velika šizma, to jest raskol između države i građevinske mafije, počela je tek prošle godine.
I to zahvaljujući Vuku Vujisiću... Zamalo - ponešena gorepomenutom njegoševskom Crnom Gorom - napisah Mandušiću...
I da jesam ne bih pogriješila, razlika je samo u tome što drugo vrijeme i drugačiji problemi traže i drugačije "puške ubojite"...
Pejzaži sa opustošenih ležišta šljunka i pijeska koje je Vuk učinio javnim prošlog septembra izgledali su kao snimak poslije apokalipse...
Tako to biva kad građani decenijama biraju jednog vođu a on svojoj partiji dodijeli koncesije na državu. I to na trideset godina, besplatno.
Sve po zakonu i odlukama institucija sistema, projektovanim da traju samo dok je na vlasti ta partija.
Zbog toga je, uprkos upozorenjima, zabranama i kaznama, tek ovih dana vađenje šljunka počelo da posustaje iz prave.
I to tek kad je ugroženo izvorište vode Bolje sestre.
Pokušavala je Vlada da zaustavi mafiju još od septembra prošle godine, ali izgleda da su od depeesovih zakona veći problem bili depeesovi činovnici kojima se očigledno ne može ništa zbog toga što ih štiti depeesovo zakonodavstvo...
Vuk Vujisić je na teren izlazio češće od svih inspektora zajedno, podnosio prijave i nakon svake zabrane zaticao istu ili drugu građevinsku operativu... Đe ja stadoh, ti produži, smjenjivali su još nekažnjeni građevinari one koji su već bili uhvaćeni na nedjelu...
Nije bilo druge, na kraju je ministar Filip Adžić odlučio da na njih pošalje - Vojsku.
- Mislim da su svi shvatili poruku, vidjeli su da nema više šale, da je država ozbiljna da se pozabavi ovim problemom i konačno zaustavi eksploataciju šljunka. Nastavićemo i u narednim danima, nelegalne aktivnosti biće sankcionisane na pravi način - najavio je v.d. ministra odbrane.
Dan kasnije, na terenu je sve bilo po pe-esu...
Budući ministar ekologije Vuk Vujisić, za svaki slučaj, i dalje provjerava da nije promakla koja mašina.
A onda će, kaže, ka rijekama na sjeveru.
Za početak, obradovala bi me provjera u kakvom je stanju Tara... Odnosno onaj stariji i ljepši reljef koji su nam kineski i domaći građevinski operateri izgradili pored auto-puta...
* * *
Nedjelja, 29. januar - Hoće li Crna Gora 19. marta dobiti ljepšeg i starijeg Predsjednika još nije izvjesno. Ako se u međuvremenu ne kandiduje Andrija Pura Popović, uslove ispunjavamo samo Miodrag Lekić i ja.
On je u drastičnoj prednosti, ali ne samo zato što ispunjava oba uslova a ja ne stojim baš dobro sa ljepotom. Nego više zbog toga što iza sebe već ima podršku jedne partije iako joj ne pripada, a iza mene ne stoji čak ni koalicija čiju sam listu podržala.
Tek što prelomih u mozak da odustajem, pojavi se vijest da Evropa sad ima svog kandidata, Milojka Spajića.
Lijep momak, prošao svijeta.
Lijepa mu je priča o platama od hiljadu eura i penzijama od ne zapamtih koliko. Problem je samo što nije usklađena sa Ustavom.
A nije lijepo pridobijati birače obećavanjem prekoračenja ustavnih ovlašćenja Predsjednika... Imali smo toga preko vrh glave punih trideset godina.
Sad nam treba samo jedan najobičniji, iz drugog stava sedmog člana Ustava - odgovoran, častan, savjestan, pravedan i nepristrasan.
Jesam li takva? Vjerujem da jesam, ali bolje da provjerim kod čitalaca.
- Ako se ovoga puta stvarno traži Predsjednik svih građana najbolji kandidat sam ja, pa, ne no je li - pitala sam na fejsbuku, uz kampanji prilagođenu sugestivnost.
I u formi pitanja dala na uvid najkraći mogući si-vi.
Jesam li dokazala da su mi svi ljudi i narodi jednaki?
Jesam li se borila protiv nacionalnih i vjerskih podjela i svađa?
Jesam li bila protiv rata, pljačke, prifatizacije, progona i diktature?
Je li mi Crna Gora jedina država?
Branim li manje brojne narode više nego svoj?
Držim li se Ustava evo četrdeset i kusur godina?
Je li red da nakon stotina i stotina godina na čelu Crne Gore bude žena?
Da ne pitam dalje, malo li je...
Nije malo, naprotiv, za uru i po dobila sam oko hiljadu glasova.
Kako, kad tamo piše da je lajkova i komentara ispod 250? Fino, svaki četvrti mi je garantovao sigurne glasove familije i prijatelja...
Ali, to je zabranjeno? Ništa strašno, 1992. je baš takvim glasanjem napravljena nova velika država, a ja sam pravila samo jednu malu anketu...
A hoću li stvarno da se kandidujem?
E, to još ne znam. Čekam da se izjasne partije koje imaju više glasova nego ja čitalaca...
Do tada, sačuvaj nam bože pamet... Inače ćemo morati masovno za Puru...
Bonus video:
