Dragi moj!
Ukrali su nam jezik. Razgovarali smo i dopisivali se na jeziku velike ruske književnosti. Sada je ruski za cijeli svijet jezik onih koji bombarduju ukrajinske gradove i ubijaju djecu, jezik ratnih zločinaca, jezik ubica. Za zločine protiv čovječnosti će im suditi. Želim da vjerujem da će na optuženičku klupu sjesti svi koji su pripremali ovaj rat i u njemu učestvovali, svi koji su ga na ovaj ili onaj način podržali. Ali kako suditi za zločin protiv jezika?
Moj otac je sa 17 godina otišao na front da bi osvetio brata kojeg su ubili Njemci. Poslije rata čitavog života je mrzio Njemce i sve njemačko. Pokušavao sam da mu objasnim: “Ali, tata, postoji velika njemačka književnost! Njemački jezik je prekrasan!” Te riječi nisu uticale na njega. Šta mi nakon rata možemo reći Ukrajincima kojima su Rusi bombardovali ili opljačkali kuće, ubili porodice? Da je velika ruska književnost prekrasna? I da je ruski jezik divan?
Da li diktatori i diktature rađaju robovsko stanovništvo ili robovsko stanovništvo rađa diktatore? Ukrajina je uspjela da izađe iz tog paklenog kruga, iz naše zajedničke monstruozne krvave prošlosti. Zbog toga je mrzi ruski samozvanac. Jer slobodna demokratska Ukrajina može poslužiti kao primjer umrtvljenom ruskom stanovništvu, zato mu je tako važno da vas uništi.
Mi u Rusiji nismo imali destaljinizaciju ni nirnberški proces za KPSS. Rezultate vidimo: nova diktatura. Diktatura po svojoj prirodi ne može postojati bez neprijatelja, a to znači i bez rata.
U planu Generalštaba bilo je odbijanje NATO-a da vas brani svojim oružanih snagama, a NATO je taj Putinov plan u prvim danima rata ispunio. Ali s Putinovim planovima niste se saglasili vi, Ukrajinci. Niste se predali, niste dočekali njegove tenkove sa cvijećem. Vi ne branite samo svoju slobodu i ljudsko dostojanstvo, vi sada branite slobodu i ljudsko dostojanstvo cijelog čovječanstva. Vas je nemoguće pobijediti zato što rat ne odlučuje količina tenkova i raketa već snaga ljubavi prema slobodi. Vi ste slobodni ljudi, a oni koji izvršavaju zločinačke naredbe ruskih generala su - robovi.
Prije godinu dana, kada su se ruski tenkovi već kretali ka Kijevu, cijeli svijet se pitao zašto u Rusiji nema masovnih antiratnih protesta, zašto na ulicu izlaze samo usamljeni pojedinci. Objašnjavao sam to strahom. Ćutanje je ruska strategija preživljavanja. Oni koji su tada protestovali, sada su u zatvoru. Tako su - ćutanjem - Rusi opstali kroz generacije. Puškin je formulisao taj ruski način života u posljednjoj rečenici svoje istorijske drame “Boris Godunov”: “Narod ćuti”. I kada je počela agresija na Ukrajinu, narod je ”ćutao”. Ali jesenas je krenula masovna mobilizacija i sad je već nemoguće strahom objasniti to što su stotine hiljada Rusa poslušno otišle da ubijaju Ukrajince i da budu ubijene. To je nešto drugo, dublje, strašnije.
Vidim samo jedno objašnjenje: moja je zemlja van ovog vremena. U 21. vijeku savremeni čovjek sam snosi odgovornost za odluku šta je dobro a šta je zlo. I ako vidi da njegova zemlja i njegov narod vode podli sramni rat, on će biti protiv svoje zemlje i protiv svog naroda. Ali većina Rusa mentalno još živi u prošlosti, kada su se ljudi poistovjećivali sa svojim plemenom. Naše je pleme uvijek u pravu, a ostala plemena su naši neprijatelji i hoće da nas unište. Mi ne snosimo nikakvu odgovornost, ni o čemu ne odlučujemo, za nas o svemu odlučuje vožd/kan/car. Ako neprijatelji - fašisti iz Ukrajine i NATO-a - napadaju našu zemlju, onda idemo da je branimo, kako su je od njemačkih fašista branili naši djedovi. Osjećaj ljubavi prema domovini, divno osjećanje patriotizma za svoje su ciljeve koristili svi diktatori. Moj otac je mislio da brani svoju otadžbinu od Hitlerovog režima, a branio je isto tako fašistički Staljinov režim. Rusi sada idu u rat, kako im je objasnila Putinova propaganda, da brane svoju domovinu od “evropskog i američkog nacizma”, a ne shvataju da brane vlast kriminalne bande u Kremlju, koja čitavu zemlju drži kao taoca.
Izlaz je samo jedan - nanijeti Putinovom režimu vojni poraz. Zato demokratske zemlje moraju da pomognu Ukrajincima čime je god moguće, a prije svega oružjem. Poslije rata čitav svijet će vam priteći u pomoć da se obnovi porušeno, i zemlja će uspjeti da se oporavi. A Rusija će ležati u ruševinama ekonomije i u ruševinama zdravog razuma. Novo rođenje moje zemlje moguće je samo kroz potpuno uništenje Putinovog režima. Imperiju treba amputirati iz ruskog čovjeka, kao zloćudni tumor. Taj “nulti sat” životno je potreban Rusiji. Moja će zemlja imati budućnost samo ako prođe kroz totalni poraz, kao što je to učinila Njemačka.
Slava Ukrajini!
Autor je savremeni ruski pisac; knjige su mu prevedene na 35 jezika
Prevod: N. Radoičić
Bonus video:
