Petak, 24. mart - Jeste li pročitali onaj dijalog Lazović - Zvicer u Libertasu...
- Ovaj mi umrije, pi!
- Dako neće...
I, što ste shvatili?... Da jedan visoki policijski službenik iz bivšeg režima referiše svom pravom šefu - ne iz policijske uprave nego iz mafijaškog klana - o stanju jednog uhapšenika nakon službenog tretmana...
I da su još neki posebni policajci iz još posebnijeg odsjeka otimali ljude, držali ih u takozvanim štek stanovima, tukli, davili kesama, stavljali im pištolj u usta, mučili strujom, gušili, prijetili...
Tako se i meni učinilo na prvo čitanje.
A onda sam obnovila proces... Kakav crni dijalog, ovo je raport visokih dužnosnika DPS-a podnesen šefu Milu Đukanoviću o stanju uhapšene Crne Gore nakon službenog tretmana.
I nju su otimali, držali u šteku, davili, tukli, gušili, prijetili joj, ali u produženom trajanju... Ne dan-dva, sedmicu ili mjesec, nego punih trideset godina...
Zato u nedjelju pažljivo pročitajte što piše na glasačkom listiću:
1. Ova nam Crna Gora umrije, pi!...
* * *
Subota, 25. mart - U sjenci prvog, ostao je drugi jučerašnji dijalog.
Novinar: Na koliko glasova računate iz dijaspore i od manjinskih naroda?
Đukanović: Veliki je taj rezervoar, sigurno ne ispod 40.000 glasova. Ne pričamo o dijaspori, domaćim građanima, već o ljudima koji su u biračkom spisku.
Kako su ti ljudi postali rezervoar - nije objasnio.
Nakon zločina države - na čijem se čelu tada nalazio i Milo Đukanović - poznatog pod nazivom Akcija Lim, taj rezervoar je popunjen sa oko 3.500 Bošnjaka.
Izuzetan doprinos punjenju rezervoara prethodno je dalo i etničko čišćenje Bošnjaka iz Bukovice i okolnih oblasti.
U međuvremenu, otmica Bošnjaka iz voza u Štrpcima punila je ne samo taj rezervoar glasova nego - na žalost Crne Gore a na dušu režima Mila Đukanovića - i rezervoare vode u hidroelektranama.
Poslije državnog zločina zvanog Deportacija, brojno stanje DPS-ovog rezervoara prešlo je 30.000.
A kako je taj rezervoar postao multietnički, dopunom sa još desetak hiljada?
Ne znam pouzdano, ali što se tiče Albanaca iz Malesije osnovano sumnjam na Orlov let...
* * *
Nedjelja, 26. mart - Da će sve one koje je režim Mila Đukanovića davno unesrećio nazvati "rezervoarom od 40.000 glasova", e to nijesam očekivala čak ni od - Mila Đukanovića.
Od takvog ponižavanja pripadnika manje brojnih naroda veće zastiđe je samo ono koje im ovih dana priređuju pripadnici najbrojnijeg.
Bruka, kako oni koji su pobjegli od terora mogu da glasaju za onoga koji ih je terorisao - sprdaju se Crnogorci masovno jednom liku koji preklinje dijasporu da glasa za Đukanovića...
- Potonja je ura, braćo i sestre, teško padaju svi ovi trenuci. Teško nam prolazi svo ovo vrijeme u iščekivanju nečega što treba da se desi 2. aprila. Ne smijemo da dozvolimo da nas išćeraju sa naših ognjišta - plače čovjek iz svega mozga...
Dobro, nije lako razumjeti zašto neko samoga sebe izlaže takvom poniženju, ali on je samo jedan pripadnik jednog malobrojnog naroda.
Što ćemo sa najbrojnijim, sa onih stotinu i kusur hiljada Crnogoraca koji su trideset godina održavali Đukanovićev režim...
Uprkos tome što je već u prvoj godini vladavine započeo dugogodišnji progon najmanje trideset hiljada Crnogoraca, polovina od njih glasa za njega već četvrt vijeka.
I ne samo to, nego izdaju nekad zajedničkih ideala pravda tako što izdajničkom proglašava onu drugu polovinu koju Đukanović nije uspio ni da porobi, ni da ucijeni, niti da kupi...
* * *
Ponedjeljak, 27. mart - Da porobe, nijesu više kapac ni Đukanović ni DPS.
Da ucijene, još mogu zahvaljujući dosijeima koje je partijska Služba bezbjednosti zaplijenila od Državne uoči referenduma.
Da kupe takođe mogu, jer je kandidovanje za Predsjednika otvoreno prije nego što su zatvoreni svi kandidati za Spuž.
Od premijernog projekta "Jedan zaposleni - četiri glasa" o trošku države došlo se do "Jedan glas - 500 eura" o trošku partijskih biznismena...
Ima li osumnjičenih?
Ne još ali biće, čim ih aktivisti drugih partija uhvate na djelu.
Ovoga puta neće biti sami, zato što tužilaštvo i policija nijesu više u većinskom vlasništvu DPS-a...
* * *
Srijeda, 29. mart - Milo Đukanovića na izborima u nedjelju neće pobijediti Jakov Milatović nego će on poraziti samog sebe.
Posljednji doprinos tom porazu bio je posljednji intervju na TVCG.
Zašto nijeste pozvali dijasporu na glasanje u prvom krugu? Smatrali smo to neracionalnim, to su ljudi koji ne žive ovdje.
A zašto oni ne žive ovdje? Zato što su u drugim zemljama pronašli bolje uslove za život.
Zbog čije politike su tamo bolji uslovi za život, Đukanović nije objasnio.
Da platu od 1.500 eura građani treba da očekuju tek nakon ulaska u EU nije morao ni da objašnjava. Znamo to i bez njega, ali problem je što se on pravi da ne zna kako mi možemo ući u EU tek kad on izađe iz vlasti.
Je li u Hanover išao po glasove iseljenika?
Ma kakvi, zvali su ga ugledni privrednici da im predoči uslove za investiranje.
Što je baš čudno, od svih crnogorskih institucija jedino Predsjednik nema ovlašćenja po pitanju tih uslova. Ima ih Vlada, ima i Skupština, imaju čak i tužilaštvo, policija i sudstvo, ali on nema baš nikakvih...
Kako je putovao u Njemačku?
Nije bitno, mogao je i pješke, važno je da nije koristio državne resurse - tako je nekako objasnio.
I ukopao samog sebe. Kad Predsjednik države ide u inostranstvo da predoči mogućnost investiranja u svoju državu, onda on mora da putuje o državnom trošku.
Sve drugo je krivično djelo i zove se - korupcija. I to na visokom nivou.
Zlehuda sudba Aman Resortsa potresla ga je taman kao da je vlasnik lično on.
Zato je i zaprijetio da onaj zbog koga je Aman napustio državu treba da ide u zatvor.
Iako je upravo obrnuto, u zatvor treba da ide onaj zbog koga je Aman Resorts došao u Crnu Goru.
- Mogu vam reći da su ljudi iz Porto Montenegra, Luštice i Portonovog došli u Crnu Goru zbog Amana. Možete da ih pitate, oni to meni govore, jer mi smo svi prijatelji između sebe - davno je to objasnio Petros Statis.
Ali, bez najvažnijeg detalja - da nijesu samo oni prijatelji između sebe, nego i svi zajedno sa Đukanovićem.
Kada zateknete zemlju u kojoj je prosječna plata 100 eura pa je dovedete do ovog nivoa, nije to došlo kao dar s neba - nastavio je, a bolje da nije.
Kad je on došao na vlast zatekao je zemlju sa prosječnom platom od 1.000 eura. Novinarski prosjek bio je duplo veći, da ne pominjem prosjek KAP-a...
Za samo dvije godine, hvala Vladi Mila Đukanovića, sveden je na 30.
- Da li smatrate neku svoju odluku pogrešnom - pitao je novinar na kraju.
- Važno je kakav je saldo vrlina i mana. Ako pretegnu vrline, onda tim ljudima treba dati povjerenje da vode javne poslove. Ako pretežu mane treba ih držati daleko od javnih poslova - odgovorio je Milo Đukanović.
Što jes' - jes'...
Amin, Predsjedniče, zlatila Vam se ova potonja...
Bonus video:
