Među najmanje optimističnim zaključcima najnovijeg izvještaja UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) je onaj da će klimatski otporan razvoj biti sve više izvan domašaja u nekim regijama ako globalne temperature porastu za više od dva stepena Celzija. Ovaj izazov će biti sve teže prevazići sa svakim sljedećim povećanjem temperature.
Topliji svijet bi pojačao klimatsku nepravdu koja već postoji u najmanje razvijenim i ugroženim državama globalnog juga. Ove države i zajednice historijski gledano, najmanje su doprinijele emisiji stakleničkih plinova, koji su već povećali temperaturu za do 1,1 stepen, a ipak su na udaru utjecaja klimatskih promjena.
Povećanje temperature za dva stepena značilo bi da bi se primarni sektori, kao što je poljoprivreda, sve teže mogli nositi s ekstremnim vremenskim prilikama kao što su suše i poplave, podrivajući dugoročnu opskrbu hranom, ishranu i ekonomsku sigurnost u mnogim dijelovima svijeta. Posljedice toga bi mogle dovesti 80 miliona ljudi širom subsaharske Afrike, južne Azije i centralne Amerike u opasnost od gladi do 2050, povećavajući time i rizik od raseljavanja.
Oštro upozorenje IPCC-a bi stoga, trebalo biti hitni poziv za ubrzanje sa poljoprivrednim inovacijama po dvije osnove.
Poljoprivreda najviše izložena klimatskim promjenama
Države koje su na prvoj liniji istovremeno trebaju više boljih načina da se prilagode novim klimatskim realnostima kako bi imale dovoljno hrane i čista, održiva rješenja koja ograničavaju emisije i osiguravaju da takva prilagodba ostane moguća. I jedno i drugo je ključno da održi u životu mogućnost ostvarivanja klimatske pravde i mora biti implementirano kroz politike specifične za kontekste u pitanju.
Novi izvještaj je objavljen u vrijeme globalne analize i klimatskih mjera i prehrambenih sistema. To je dopuna statusa koliko i upozorenje za budućnost. Klimatske promjene već utječu na farmere širom svijeta. Blizu polovine svjetske populacije suočava se sa ozbiljnom nestašicom vode barem u nekom dijelu godine, dijelom zbog klimatskih faktora.
Ali najjače pogađa one koji su najmanje zagadili okolinu i koji su najslabije opremljeni za prilagodbu - posebno male farmere na globalnom jugu. Kao sektor koji je najviše izložen klimatskim promjenama, poljoprivreda, posebno u zemljama u razvoju, hitno treba integrisana rješenja koja mogu minimizirati utjecaj na okolinu, podržati adaptaciju i reducirati nejednakost.
Pa ipak, samo je 1,7 posto sredstava za borbu protiv klimatskih promjena u 2020. podržalo stotine miliona malih farmera svijeta. Ako međunarodna zajednica ne poveća sredstva za prehrambene sisteme kako bi ispravila ovu neravnotežu, veći broj ljudi će gladovati.
Dobra vijest je da vlade, donatori za razvoj i filantropske fondacije ne moraju čekati na revolucionarna rješenja kako bi investirali u ovaj sektor. Mnoga već postoje ili su u procesu razvoja.
Poljoprivredne inovacije nude prilike prilagodbe na ekstreme kao što su suše, poplave i toplotni talasi dok istovremeno ostvaruju do 30 posto hitnih smanjenja emisija potrebnih da se ograniči rast temperature na 1,5 stepen, što je prag koji će svijet vjerovatno dostići u toku naredne decenije.
Klimatski otporne sorte
Naprimjer, naučnici testiraju klimatski otporne sorte osnovnih žitarica kao što je riža koje mogu i dobro uspijevati u ekstremnim uslovima i smanjiti poljoprivredne emisije. Dokazi sugerišu da direktna sjetva riže zahtijeva do trećinu manje vode i da emituje do 90 posto manje metana, dok istovremeno osigurava isti prinos.
Slično tome, istraživanje je pokazalo da poboljšana sorta trave može povećati skladištenje ugljika u tlu, dok smanjuje emisije azotnog oksida kako bi se ublažio klimatski utjecaj stoke. Trava koronivia, porijeklom iz Afrike, može rasti i na marginalnom zemljištu, što znači da farmeri mogu iskoristiti degradirana tla kako bi održali proizvodnju stoke na lokacijama na kojima ne može rasti hrana.
A tehnologije kao što su pumpe za navodnjavanje na solarni pogon omogućavaju farmerima da prodaju višak solarne energije elektroenergetskoj mreži i mogu zamijeniti dizel pume sa visokim emisijama dok istovremeno destimuliraju pretjeranu potrošnju podzemne vode. Veliki i rastući paket poljoprivrednih inovacija postoji kako bi dao zemljama u razvoju najbolju šansu da očuvaju sigurnost hrane suočene sa klimatskim ekstremima.
Iako takve tehnološke inovacije predstavljaju važan dio rješenja, izvještaj IPCC-a također naglašava značaj inkluzivnih institucija i politika kako bi se osiguralo da najpogođenije zajednice imaju glas u odlukama koje utječu na njihove živote. Tehnologije primijenjene bez adekvatnog razumijevanja lokalnog konteksta i ograničenja mogu dovesti do kontraproduktivnih ishoda.
Sada je pitanje kako pojačati ove inovacije dovoljno brzo da podnesu klimatske ekstreme koji su već neizbježni dok drži još lošije ishode pod kontrolom smanjenjem emisija širom svijeta.
Bez brzog, dubokog i održivog ublažavanja od strane ekonomija sa najvećom emisijom, sama adaptacija neće biti dovoljna.
Najnoviji izvještaj IPCC-a trebao bi biti polazna tačka za hitno, sveobuhvatno djelovanje na globalnom nivou. Uspjeh u činjenju prehrambenih sistema otpornih na klimu ne samo da bi pomogao cijelom čovječanstvu da se nosi sa utjecajima porasta temperatura, već bi stvorio i uslove za veću jednakost, ostvarujući klimatsku pravdu kroz otpornost na klimu.
Autorka je članica tima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) i direktorica Platforme za utjecaj klimatskih promjena pri CGIAR-u
Bonus video:
