Na Svjetski dan zdravlja, 7. aprila 2023. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obilježava 75. godišnjicu od osnivanja, pod sloganom “Zdravlje za sve”. Jubilej SZO i Svjetski dan zdravlja povod su da se sve države svijeta osvrnu na postignute rezultate i da se podstaknu aktivnosti za suočavanjem sa današnjim i budućim izazovima. Izraz “zdravlje za sve” predviđa da svi ljudi imaju dobro zdravlje za ispunjen život u mirnom, prosperitetnom i održivom svijetu.
Pravo na zdravlje kao osnovno ljudsko pravo podrazumijeva da svaki čovjek mora imati pristup neophodnim zdravstvenim uslugama, na vrijeme i na mjestu kada su nam potrebne, bez finansijskih poteškoća, što se naziva univerzalnom pokrivenošću. Da bi “zdravlje za sve” postalo stvarnost, potrebni su nam kvalifikovani zdravstveni radnici, koji pružaju kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, usredsređenu na ljude, kao i kreatori politike, posvećeni ulaganju u univerzalnu pokrivenost zdravstvenom zaštitom.
U okviru društvene brige za zdravlje građana, obezbjeđuje se zdravstvena zaštita, koja obuhvata: suzbijanje faktora rizika za nastanak oboljenja, sticanje znanja i navika o zdravom načinu života, sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, pravovremenu dijagnostiku, blagovremeno liječenje i rehabilitaciju... te informacije, koje su stanovništvu i pojedincu potrebne za odgovorno postupanje i ostvarivanje prava na zdravlje. SZO svim državama preporučuje da što više ulažu u jake zdravstvene sisteme i zdravo životno okruženje. U periodu 2023-2030. godine predviđa se manjak oko 10 miliona zdravstvenih radnika širom svijeta, pa se akcenat stavlja na ulaganje u obrazobanje radnika za zdravstveni sektor. (izjzv.org.rs)
Pandemija korona virusa je razorila ili oslabila i najrazvijenije zdravstvene sisteme u svijetu, nakon čega je nužan njihov oporavak i dalji razvoj. Države EU su, uglavnom, redovno izdvajale velika sredstva za zdravstvo, koja su, prema podacima za 2018. godinu, u prosjeku iznosila 9,9 odsto bruto društvenog proizvoda. Kao odgovor na pandemiju bolesti kovid-19, Evropski parlament je, u martu 2021. godine, usvojio program “EU za zdravlje.” Proračunom od 5,3 milijarde eura za period 2021-2027. godine, ovaj Program pruža do sada nezabilježenu finansijsku podršku EU u oblasti zdravstva, što je jasna poruka da je javno zdravlje prioritet EU i jedan od glavnih instrumenata za izgradnju evropske zdravstvene unije. (europarl.europa.eu)
Države Zapadnog Balkana prema zdravstvu su se odnosile i odnose u skladu sa svojom razvijenošću, veličinom i društvenim (ne)uređenjem. Kod nas, u Crnoj Gori, najmlađi bolnički objekat, KCCG, sagrađen je 1974. godine. Ambulantni i smještajni kapaciteti u zdravstvenim ustanovama su nedovoljni, neuslovni i/ili neprilagođeni namjeni. Bolnički kapaciteti su nedovoljni za hospitalizaciju ogromnog broja pacijenata, koji je, svakodnevno, u porastu. Zdravstvene ustanove ili nemaju dijagnostičke aparate, ili su opremljene zastarjelom opremom, koja je često izvan funkcije. Domovi zdravlja kubure sa deficitom izabranih doktora, pa je primarna zdravstvena zaštita teško dostupna, što ima za posljedice neblagovremene ljekarske intervencije. Liste čekanja za specijalističke i subspecijalističke preglede, iz godine u godinu, sve su duže, pa kašnjenje dijagnostike često ima posljedice po pacijente. Na neuređenom javnom zdravstvu i nevoljama ogromnog broja pacijenata profitiraju privatne zdravstvene ustanove, koje nemilosrdno podižu cijene svojih usluga. U PZU, bilo da su poliklinike, apoteke ili stomatološke ordinacije, uvijek vlada inflacija.
Psihijatrijske pacijente iz Podgorice transportuju u OB Nikšić i Specijalnu bolnicu “Dobrota” u Kotoru, koja je uvijek opterećena sa najmanje 80 sudskih pacijenata i velikim brojem onih koji, nakon završenog liječenja, nemaju gdje da odu. Decenijama slušamo prazne price o izgradnji sudske bolnice. Broj ljekara u Crnoj Gori na 1.000 stanovnika, u 2019. godini, iznosio je 2,8, a sada ih je mnogo manje.
O palijativnoj njezi, koju tretira Zakon o zdravstvenoj zaštiti, populistički se pričalo, a nikada nije ni eksperimentalno zaživjela u zdravstvenom sistemu. O tim pacijentima brinu članovi porodice, ili plaćena lica, a niko od njih nije edukovan za te teške i odgovorne poslove. Mnogi bez ikakave njege umiru u samoći…
Bonus video:
