Petak, 7. april - Auu, kakav dan! Akrepu jedan bolesni, tovljena krmačo, smradu debeli, kravetino olinjala, gaduro četnička... dio je učtivijih reagovanja Predsjednikovih obožavalaca na Moj oproštaj s njim.
Ona manje učtiva ne mogu da citiram iz objektivnih razloga.
I, kome sad da se žalim?
Sa odlazećim Predsjednikom sam se pozdravila za vazda. Sve i da nijesam, on je sad u tehničkom mandatu i nije kapac da me zaštiti.
Dolazećem Predsjedniku mandat nije ni počeo, pa nema svrhe da mu se obraćam. Čak i ako nosioci belvederske tradicije prelome u glavu da je Jakov Milatović axios, inauguracija je tek za 40 dana...
Šteta, a baš bi mi dobro došao jedan ukaz.
Kao pojedinačni pravni akt, to se podrazumijeva...
* * *
Subota, 8. april - A čime sam to obožavaoce bivšeg režima izazvala da zamalo nadmaše same sebe iz doba litija? Kad su mi "bez anestezije odsijecali prste da ne bi pisala, pa jezik da ne bi vrištala, a na kraju i noge da ne bi bježala"?
Ne znam, samo sam konstatovala da je dobro što Crna Gora 2. aprila nije izabrala gospodara nego državnog službenika koji će raditi samo svoj posao:
- predstavljati državu u zemlji i inostranstvu;
- komandovati Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost;
- ukazom proglašavati zakone;
- raspisivati izbore i predlagati mandatara;
- postavljati i opozivati ambasadore na predlog Vlade;
- dodjeljivati odlikovanja i priznanja i davati pomilovanja.
Nije ta agenda ustavnih ovlašćenja prebukirana, zato sam - po cijenu da prekoračim svoja - dodala i ono gorepomenuto. Donošenje ukaza o zabrani upotrebe nepristojnih riječi na svakom javnom mjestu i u svakom javnom prostoru, od ulice preko društvenih mreža do parlamenta.
Kakav bi bio učinak tog ukaza nema smisla procjenjivati unaprijed, ali i te kako ima smisla svaki pokušaj da se zaustavi masovno širenje laži, uvreda, kleveta i prijetnji...
Prije nego što se virtuelno masakriranje pod pseudonimom pretvori u realno pod kapuljačom...
Ne zbog mene, bezbjedna sam u samoizolaciji još od protesta Odupri se prije četiri godine.
Nego zbog ono malo hrabrih, znavenih i časnih ljudi koji su i dalje spremni da se žrtvuju za opšte dobro, ali ne i da njih i njihove porodice javno linčuje dokoni bašibozuk sa društvenih mreža...
* * *
Nedjelja, 9. april - Rekoh li ja da će nam za oporavak od tekovina bivšeg režima biti neophodno taman onoliko koliko nam je trebalo za njihovo sticanje - tri decenije, i to najmanje.
Jedna od tih tekovina ukazala se na posljednjoj sjednici Ustavnog suda, kao danajski dar koji je DPS uspio da uvali Crnoj Gori čak tri godine poslije odlaska sa vlasti.
Ne dvoje-troje sudija nego svih četvoro, na vrijeme je upozoravao premijer Abazović. Nažalost, većina - prije svega novinara koji postoje zbog prava javnosti da zna punu istinu - imala je tada prečega posla.
Bilo je tada važno u svakom tekstu po nekoliko puta naglasiti kako je premijer u tehničkom mandatu, koga briga za blagovremeno predočavanje posljedica tehničke blokade Ustavnog suda nakon njegovog političkog popunjavanja.
A bilo je dovoljno razloga da mu se vjeruje, premijer je na svojoj koži iskusio kako se u recentnoj njegoševskoj Crnoj Gori praktikuje ona stara Njegoševa "spuštavah se ja na vaše uže, umalo se uže ne pretrže"...
* * *
Ponedjeljak, 10. april - E, pa, pretrglo se...
I tek će. Zato što sedmi sudija Ustavnog suda - jedini kandidat je Faruk Resulbegović - ne može biti izabran prije kraja ljeta i novog saziva Skupštine.
Do tada nećemo znati ne samo da li je Skupština regularno raspuštena, nego ni da li su zakonito razgraničene izborne jedinice.
Ako Resulbegović prođe i ako njegov glas presudi da je ukaz o raspuštanju parlamenta bio neustavan, ispostaviće se da su i izbori bili neustavni...
A onda? Onda ostajemo bez Skupštine, jer nema tog suda koji sa raspusta može u klupe vratiti prvobitni saziv.
Ukoliko ne bude izabran? E, onda opet nemamo Skupštinu jer nemamo funkcionalan Ustavni sud koji može da, makar sa 4:3, prelomi da li je izbor novog saziva obavljen u skladu sa Ustavom ili nije.
Imaćemo, u najboljem sučaju, petomjesečnu reprizu performansa iz podgoričke skupštine. Ukoliko se DPS ne dosjeti kakvog marifetluka u produženijem trajanju...
Što ako Resulbegović ne bude izabran ni krajem ljeta?
E, onda će bestežinsko stanje najviše zakonodavne vlasti biti produženo do zime. Dok se Ustavni odbor nakani da raspiše konkurs.
Potom slijedi rok za prijavljivanje, organizovanje onog iživljavanja nad kandidatima koje se, ne znam zašto, još zove saslušanje, pa zatim odabir najboljih, zakazivanje plenuma i - eto nama Nove godine. Sekularne i pravoslavne...
Ko zna, možda i Vaskrsa, proljećno zasijedanje počinje 1. marta češće na papiru nego u prijestonici...
Do tada nekoj od priručnih partija - neće matični DPS sebi dozvoliti da se još jednom ofira pred evropskim partnerima - može pasti na pamet da pokrene pitanje ustavnosti Ustavnog odbora...
Velike su i šanse, s obzirom na ažurnost Ustavnog suda, da do tada ne budu razmotrene ni izborne žalbe...
Baš ispade komplikovano?
Jeste, ali nije do mene. Nijesu jednostavnija ni tumačenja desetak pravnika, pratila sam sedmicama njihovu raspravu na mrežama.
Nakon tog opuča, pitanja za pravnu struku više nemam.
Ali, glede onog pojedinačnog pravnog akta s početka ove priče, imam jedno za lingvističku: jesu li 542.154 stanovnika jednina ili množina...
* * *
Utorak, 11. april - Problema sa lingvistikom ima i lider najjače vanparlamentarne stranke u istoriji crnogorskog parlamentarizma. Nažalost, ne po formi nego po sadržini.
Strah od invazije susjedne države - koji nam je DPS utjerivao uoči lokalnih izbora - mala je maca pri ovom koji predsjednik PES-a širi uoči parlamentarnih.
- Sumnjamo da je stanje u trezoru jako loše, da imamao čak i nulu - bio je samo uvod u prepadanje.
Uslijedilo je proricanje perspektive:
- Cijena obveznica u Argentini kada je zvanično bankrotirala iznosila je oko 60 centi, a crnogorske obveznice sada koštaju 50 centi - ilustrativna je bila druga premisa.
A onda je Milojko Spajić izveo logičan zaključak:
- To znači da je Crna Gora, iz perspektive investitora, bankrotirala!
Jednako logično, ponudio je i spasonosno rješenje.
- Program "Evropa sad 2", koji podrazumijeva prosječne plate od 1.000 eura i minimalne penzije od 450 eura - samouvjeren je bio Spajić.
O tome da nas je već prvi nastavak njegove evropske sapunice, sa prosjekom plata od 700 eura i najnižim penzijama od 250, prošle godine zamalo doveo do bankrota - nije rekao ništa.
Da objasni otkud novac državi za koju tvrdi da je već bankrotirala - jeste pokušao, samo nijesam uspjela da ga razumijem...
Ali, nije problem u meni, nego u onima koji i dalje vjeruju političaru nakon što je bar desetak puta javno uhvaćen u... neistini...
Kad je, na kraju neslavno - istina, i neustavno - okončane kandidature za Predsjednika države odlučio da bude istinit, ušao je u sukob sa tradicijom te države.
Kako ono bi...
- Prodao sam stan osobi sa kojom sam bio u vanbračnoj zajednici, imamo i zajedničko dijete...
* * *
Srijeda, 12. april - Zajedničku djecu dobile su u svoje pero crnogorska država i crnogorska mafija. I zajedno ih podizale još od početka devedesetih.
U osnovnoj školi, ta djeca su vaspitavana na primjerima čojstva i junaštva iz doba oslobađanja Konavala.
U srednjoj su za teorijsku nastavu bili zaduženi domaći eksperti prifatizacije, tako se skraćeno zvao nastavni predmet čije je puno ime u školskim dnevnicima bilo - Pljačka državne imovine.
Spisak sa imenima nekih od najuglednijih predavača nalazi se u Specijalnom državnom tužilaštvu, dopune tek slijede.
Spisak stranih eksperata, koji su već poodrasloj zajedničkoj djeci države i mafije povremeno držali očiglednu nastavu, odavno je dostupan javnosti - Franko de la Tore, Đerardo Kuomo, Benedeto Stano, Mateo Mesina Denaro...
Školu u prirodi držao je uvaženi predavač Frančesko Prudentino, kojega su đaci od milošte zvali Don Ćićo...
Kad su zajednička đeca stasala za fakultet, država i mafija riješile su da se vjenčaju. Nažalost, istopolni brakovi u Crnoj Gori tada nijesu bili legalizovani.
Nesuđenim mladenkama nije preostalo ništa drugo nego da, zajedno sa đecom, uđu u jedini dopušteni oblik zajednice koji je javnosti već deceniju i kusur dobro poznat pod imenom organizovane kriminalne grupe...
Kako kriminal ne priznaje granice, te grupe su vrlo brzo počele da ulaze u međunarodne veze.
Nastavak priče o toj ljubavi kakva se na ovim prostorima ne pamti već znate...
Ali, ne znate zašto sam ovo baš danas ispričala?
Zbog toga što mi se na glavu popela kolektivna aMNEzija recentne crnogorske vlasti, zakonodavne prije svih. Kao da drugih briga nemamo, poslanici državnog parlamenta organizovali su saslušanje o dvojici kriminalaca iz Srbije.
U odsustvu onih koji su te kriminalce ugostili u Crnoj Gori uprkos zabrani ulaska, na optuženičkoj klupi našli su se Dritan Abazović, Filip Adžić i Vladimir Novović.
Da gledam neću, već su mi digle pritisak bombastične najave koje iskaču iz telefona.
Kao da su premijer, ministar i tužilac suorganizatori kriminalne grupe iz susjedne države, a ne borci protiv organizovanog kriminala u svojoj.
Dokoni popovi i jariće krste, kaže stara narodna...
Ja na ovu temu nemam da kažem više ništa.
Samo da pitam - ima li ko da mu još nije jasno zašto se, uoči treće godišnjice pada režima, djeca glavnog specijalnog tužioca igraju samo u svojoj sobi...
Bonus video:
