Činilo se da je, nakon više od 20 godina vladavine Redžepa T. Erdogana i vlade njegove Stranke pravde i razvoja (AKP), promjena vlasti izglednija nego ikad. Ali, ispalo je drugačije nego što se očekivalo. Drugi krug glasanja odlučiće ko će biti sljedeći predsjednik Republike Turske.
Erdogan vlada sve autokratskije, ali njegov imidž je klimav. Razlog je loša ekonomska situacija koja izaziva razumljivo nezadovoljstvo stanovništva. Opozicija, međutim, nije uspjela da osvoji većinu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Za desetak dana slijedi obračun između Erdogana i njegovog protivkandidata Kemala Kiličdaroglua.
„Gubitnik izbora je Kiličdaroglu“
Pristalice Erdogana okupile su se u večeri nakon izbora ispred sjedišta stranke AKP u Ankari kako bi proslavile izbornu pobjedu. Morale su ipak da sačekaju, još nije bilo validnih rezultata. Ko je u prednosti? Ko će biti novi predsjednik? pitaju se dok se sa ogromnih zvučnika čuje pjesma: „Redžep Tajib Erdogan, Redžep Tajip Erdogan - naš predsjednik!“
Prema istraživanjima javnog mnjenja uoči izbora, protivkandidat Kemal Kiličdaroglu trebalo je u nedjelju da pobijedi Erdogana. „Ne vjerujte nijednoj agenciji za istraživanje javnog mnjenja“, kaže mi naš vozač Sedat, koji nas oko jedan iza ponoći vozi od sjedišta AKP do hotela. „Tamo niko ne govori istinu. Erdogan će vjerovatno ponovo da pobijedi u drugom krugu. Gubitnik izbora je Kiličdaroglu“, kaže vidljivo razočaran. „Naši ljudi se plaše da kažu za koga će da glasaju, jer bi policija sjutradan mogla da im zakuca na vrata.“
Sve je ispalo drugačije
Naravno, sada se svi pitaju kako je došlo do ovakvog rezultata. To što je nacionalistički orijentisana „Dobra partija“ (IYI) osvojila mali procenat glasova nije pomoglo Kiličdarogluu. Pored toga, i prokurdska Demokratska partija naroda (HDP) ostala je ispod 10%.
Razlog je možda to što ta stranka, za razliku od prethodnih izbora, nije imala svog predsjedničkog kandidata. Zbog toga možda njihovi simpatizeri nisu u dovoljnoj mjeri izašli na izbore, ali ni otvorena podrška HDP Kiličdarogluu nije se baš svidjela mnogim Kurdima.
Izborna kampanja, koja je između ostalog vođena i „preko leđa“ izbjeglica u Turskoj, donijela je glasove nacionalističkom taboru. A prethodno su svi, bez izuzetka, očekivali da će oni osvojiti mali procenat. Međim, Sinan Ogan, predsjednički kandidat nacionalista, ima više od 5% glasova. Ultranacionalistička Partija nacionalističkog pokreta (MHP), kojoj su u anketama davali 7, osvojila je više od 10%.
Njihove poruke biračkom tijelu da bi što je moguće više izbjeglica trebalo vratiti u matične zemlje, naišle su na dobar prijem kod glasača u Turskoj. I to nije sve: tokom predizborne kampanje iz tabora predsjednika Erdogana veoma često se mogao prepoznati jezik nasilja, prijetnji i napada. A ako postoji nešto što Erdogan umije, onda je to kako da demonizuje svoje političke protivnike. Kiličdaroglu, poručivao je Erdogan, dobija naredbe od Radničke partije Kurdistana (PKK). A on je, kaže, drugačiji: „Mi primamo naređenja samo od Boga i našeg naroda“, vikao je Erdogan u mikrofon u dva sata ujutru sa balkona zgrade u kojoj je sjedište njegove stranke. Pa i na predizbornim skupovima od predsjednika se moglo čuti na primjer ovo: „Prije treba vjerovati čovjeku koji se boji Boga, nego pijanici.“
Zemljotres i ekonomska situacija nisu uticali na izbore
Nedugo nakon razornog zemljotresa u februaru ove godine, u kojem je samo u Turskoj život izgubilo više od 51.000 ljudi, svi su mislili da će Erdogan biti kažnjen na izborima zbog lošeg kriznog menadžmenta u uporištima njegove AKP. Stvari su međutim i tu ispale drugačije.
Stranka pravde i razvoja i Erdogan nisu zabilježili gubitke vrijedne pomena u tim područjima: jedva nešto oko 2%. Istovremeno, ni ti gubici ne idu u korist opozicionom kandidatu Kiličdarogluu - jer tamo je profitirao nacionalista Ogan.
Erdoganu nije naškodila čak ni katastrofalna ekonomska situacija s izuzetno visokom inflacijom, još većom nezaposlenošću i ogromnim odlivom mozgova mladih obrazovanih ljudi. Čini se da mnogi vjeruju da aktuelni predsjednik može da preokrene stvari i da Tursku ekonomski vrati na pravi put.
U narednim danima sve oči će biti uperene u Sinana Ogana. Taj bivši poslanik desničarsko-nacionalističke MHP vjerovatnije će biti više okrenut Erdoganovoj koaliciji „Republikanski savez“. Ogan sada drži sve karte u svojim rukama. S više od pet odsto osvojenih glasova on sada mirno može da sačeka da vidi šta će mu ponuditi vlast, a šta opozicija. I jedni i drugi znaju da se Ogan sada ne može zaobići.
I iako je desničarski nacionalista Ogan u prošlosti često napadao Erdogana, to ne znači da Kiličdaroglu može da bude siguran u Oganovu podršku. Kao što rekoh, ispalo je drugačije nego što se očekivalo.
Bonus video:
