Evo nam još jedne „zanimljive” medijske teme u svakodnevici svake vrste oskudnosti, naraslih međuljudskih tenzija (ne samo kod nas) i sve pesimističnije sjutrašnjice (ne samo zahvaljujući našoj političkoj eliti nego i šire).
Dva lidera partija u nastajanju (ili nestajanju) u svom ličnom javnom promišljanju iskazali su stav da bi u Crnoj Gori bilo dobro da na predsjedničkim izborima kandidat bude žena (kaže jedan), dama (kaže drugi). Ne smije se previdjeti različitost ovih pojmova koju pune vjekovi borbe žena za ravnopravnost, ne sa „gospodom“ nego sa muškarcima. Svako ko čita ovaj tekst zna dobro koja je razlika u Crnoj Gori između „žene“ i „dame“ i nepotrebno je objašnjavati. Onaj ko ne razumije ovu razliku ili je ozbiljno „slijep po potrebi“ ili oziljno glup. Plašim se da je tako i sa onima koji ozbiljno uzimaju u razmatranje izjave ovog tipa, a da politički lideri nisu personalizovali osobe koje su iza njihovih stavova.
Ali eto, da uslovno prihvatimo tu mogućnost, što znači da isključimo analizu političkog konteksta i poziciju žena u tom procesu, kao i analizu vrijednosnog okvira koji je afirmisan u dugom periodu „kuvanja žaba“ od strane političkih elita što režira naše svakodnevne živote... Dakle, racionalno, ništa ne bi trebalo da bude sporno u tome da kandidat bude žena jer je sigurno da u Crnoj Gori u javnom djelovanju postoje žene (nema ih mnogo, ali postoje) kojima svakako ta pozicija po kvalitetu njihovog djelovanja više pripada nego muškarcima koji su na javnoj sceni. Lično sumnjam da bi se i jedna od njih prihvatila te odgovornosti uz dodatan „mali” zahtjev lidera da bude „ujediniteljka“, prevedeno na realno stanje - da političari „imaju konsenzus“ oko nje (možda je lakše postići konsenzus oko „dame“ nego oko „žene“?). Što se nje same tiče izgleda da se ona „nema oko čega pitati“ jer su zadaci za nju definisani. Ne treba ona da predstavlja (vodi) državu nego da bude „majka spasiteljica“ (žena koja ujedinjuje) ili „ukras“ (dama) opozicije, što znači da bude u funkciji neinventivne opozicije, intrumentalizovana od strane onih koji „podržavaju“. Ona ne treba da ima integritet već samo formalitet da bi dobila podršku. Njihova podrška ženama provjerena je ne samo po njihovoj volji izostanka žena sa mjesta odlučivanja nego i po njihovom ponašanju - izostanku sa pločnika ispred Skupštine (ne zna se kako bi bilo da su na pločniku bile dame, tako da ćemo morati sačekati da one legnu). Oni znaju sokoliti žene! Njihova ovjereno poštovanje i priznanje ženama - majkama u parlamentu je „prizor“ bez konkurencije - rješavanje nataliteta i socijalnih problema „naknadama” u osvit izbora. Znamo kako se sprovodi. U osvit novih izbora žene Crne Gore treba da ponovo budu zavedene „ponudom koja se ne odbija“ to jest svilenim gajtanom koji će ih pridaviti jer se na to računa (kod nas, a i šire).
Znamo da će naredne izbore rješavati mali broj ljudi i da ni jednoj političkoj partiji nije sigurno. Makar mali broj, makar samo one koje su u prethodnoj odluci (zakonu) zahvalno vidjele „malo sigurnosti i mira u svom životu“ (najmanje 15 hiljada, nije malo!) i koje su izigrane političkim marifetlucima, dobro će misliti kome će (ili neće) dati povjerenje. Ponude i garancije moraju biti mnogo ozbiljnije nego ono što smo gledali/e do sada. Dobro bi bilo da partije to jest lideri opozicije (o liderima se radi - nema liderki) nađu konsenzus o tome koji su interesi ljudi i što je opšte dobro u Crnoj Gori, kojim smjerom se razvijati, kako dovesti ravnopravnost i blagosatnje u sve sfvere života žena, pa će lako biti sa kanidatom/kinjom jer će taj/ta biti izraz vlastitog kredibiliteta i njihove volje. U Crnoj Gori ljudi su to na izborima prepoznavali i podržavali, pa će to i naredni put. Sigurno je da mašinerija vladajuće elite više ne funkcioniše na način koji je to ranije činila što daje dosta prostora ozbiljnoj opoziciji. Ne treba „dizati prašinu“ ako nema sigurnog zajedničkog predloga, nije fer.
Bonus video:
