Na prijevremenim parlamentarnim izborima konkurencija od 15 stranačkih lista djeluje neobično, ali “prihvatljivo” za naše prilike. Crnogorski građani vole politiku kao zanimanje. Na listama je 1.215 kandidata, za koje oni kažu da su najobrazovaniji, najsposobniji, sa vizijama, veliki rodoljubi i evropejci..., jednostavno prava ponuda za birače.
Političkim partijama i pokretima nije bilo teško napisati izborne programe, jer su se ugledali na Pokret Evropa sad, koji je kao vanparlamentarna stranka, programom “Evropa sad” privukao birače i osvojio vlast u nekoliko gradova, uključujući Podgoricu. Njihov uspjeh na parlamentarnim izborima se podrazumijeva, jer su najavili program “Evropa sad 2”, koji, između ostalog, predviđa povećanje prosječne plate na 1.000, minimalne na 700, najniže penzije na 450 eura, radni dan od 7 časova i punu zaposlenost.
Pokret za promjene je, u nastojanju da, kao “povratnici” na političku scenu, izbore dobar rezultat, “ponudio” prosječnu platu veću od 1.000 eura i prosječnu penziju od 700 eura, kao i nacionalizaciju preduzeća. Koalicija “Zajedno” sa DPS-om na čelu, obećava infrastrukturne projekte, povećanje zarade od 50 odsto i minimalne penzije na 350 eura. Tu su i subvencije za podstanare i fond za socijalno stanovanje... Sada bi se rado posvetili kvalitetu života građana, što su, kako sami priznaju, kontinuirano odlagali zbog drugih prioriteta. Iako tada nijesam bila penzionerka, sjećam se onog neregularnog usklađivanja penzija i naknadne isplate na rate, prema sudskoj presudi. Sa naglim porastom broja penzionera, požurili su da staru formulu usklađivanja penzija zamijene “švajcarskom”, pa nam ni najavljeno “Evropa sad 2” povećanje ne može život vratiti u normalu. Dobro pamtimo zamrzavanje penzija i sramnu “euro rekviziciju” 2012. godine.
Penzionerima, stanovima i podstanarima se bave skoro svi. Neki podstanarima obećavaju subvencije, neki će se boriti za niske kamatne stope i duge rokove za otplatu stambenih kredita, a Demokrate i URA, između ostalog, nude program “Stan za sve”, koji je izvodljiv, čak i u našim uslovima. Da li bi razne veze uticale na pravednost u ostvarivanju tog prava, kao što smo imali slučaj sa penzionerskim stanovima, to je poseban, teško rješiv, problem? Predstavnici Udruženja “Podstanari” sva ta obećanja smatraju klasičnim predizbornim pričama.
Imamo obećanja za “vraćanje” toplog obroka, zimnice i regresa za zaposlene, dok neki najavljuju povećanje iznosa za dječje dodatke i dužine trajanja porodiljskog odsustva (u cilju povećanja nataliteta). Propagira se i besplatan boravak djece u vrtićima (u trenutku kada se cijena po djetetu povećava sa 40 na 50 eura)... i još mnogo toga što bi život građana učinio “kvalitetnijim”.
Iako “obrazovanje nije potrošnja nego visoko isplativa investicija, koja se nalazi u vrhu nacionalnih prioriteta razvijenih zemalja”, o reformi obrazovanja nijesam čula mnogo!
O zdravstvu se priča malo i sporadično, uglavnom u okvirima funkcionerske kampanje i verbalnih čarki između Ministarstva zdravlja i doktora medicine, koje su kulminirale protestima izabranih doktora. Žrtva su pacijenti! Građanima, od kojih je oko 100.000 starije od 65 godina (svi su birači), ne nudi se kvalitetnija zdravstvena zaštita, koja podrazumijeva blagovremenu dijagnostiku, što više ljekova na teret Fonda za zdravstvo i sve ono što “pacijente stavlja u centar zdravstvenog sistema”. Gerijatriju i palijativnu njegu niko ne spominje, ni zdravstveni poslenici ni političari! “Svijet se mora pripremiti za sljedeću pandemiju, koja bi mogla biti smrtonosnija od korona virusa”, upozorio je šef Svjetsje zdravstvene organizacije, dr Tedros Adhanom Gebrejesus (atvbl.rs, 24.05.2023).
Niko od političara se ne dotiče racionalizacije državne administracije, ušteda na pojedinim stavkama u budžetu, izmjene Zakona o funkcionerskim naknadama, niti bilo čega što bi remetilo komfor i privilegije funkcionera!...
Roditeljska ljubav je jača i veća od ljubavi partijskih lidera prema biračima, ali kada ljudi prosječnog imovnog stanja djeci ispunjavaju potrebe i želje znaju da kažu “kad primim platu” ili “dok se otarasim dugova”. (Moja generacija na selu čekala je sezonu otkupa stoke, koja se, srećom, podudarala sa početkom školske godine.) Niko u tekućoj predizbornoj kampanji ne saopštava činjenicu da država Crna Gora, u narednih pet godina, treba da vrati 2,8 milijardi eura duga, kao što ne govore kako će obezbijediti novac za ispunjenje građanima datih obećanja.
Prema nedavnim istraživanju CGO i agencije Damar, 60 odsto ispitanika je bilo mišljenja “da partije ne drže do predizbornih obećanja”. Ipak, građani disciplinovano izlaze na izbore, koliko god da se nadaju boljem životu i vjeruju u priče političara!
Bonus video:
