“Magla svuda, magla oko nas”, otpjevala je, prvi put davne 1980. godine, legendarna hrvatska pjevačica Josipa Lisac. Istini za volju, Josipa svakako nije mislila na istu vrstu magle na koju cilja ovaj tekst, ali - poenta je baš u magli, jer svaka magla nastoji da osujeti vid, i svaka je podnošljiva i jasna tek pošto ispari. Šta će sve ova aktuelna magla otkriti kada se ukloni ostaje nam da vidimo, ali budući da je u pitanju vještačka magla, ponešto je već sada jasno. Crnogorskoj javnosti, sudeći po reakcijama, jasno je da je priča bazirana oko izvjesnog južnokorejskog “kripto kralja” Do Kvona koji je, navodno, ojadio kripto zajednicu za tričavih 40 milijardi dolara, i favorita za poziciju budućeg premijera Crne Gore, Milojka Spajića, samo par dana pred parlamentarne izbore ciljano priređena i pažljivo tempirana. Cilj? Game of thrones, dakako. Dritan, u molon labe modu.
Na početku valja razdvojiti dvije stvari: pravni ishod cijele priče od načina i razloga tempiranja afere u posljednjoj sedmici kampanje.
Što se prvog tiče, rješenje je lako jer će se rezultat ticati jednog čovjeka: pustiti SDT i sve nadležne institucije da rade svoj posao. Tačka.
Glede drugog aspekta, usuđujem se reći onog važnijeg jer se tiče doslovno svih nas, stvari stoje unekoliko drugačije. Politička borba u svakom društvu, ma koliko ekonomski uspješno ili uređeno bilo, podrazumijeva čitavu lepezu ne baš etički čistih poteza, da pustimo dašak eufemizma, ali mora da postoji granica čije se prelaženje jednostavno ne toleriše. A ta granica je povreda javnog interesa, koja je u pomenutom slučaju neupitna: tretiranje ove teme na način na koji to čine vodeći ljudi izvršne vlasti - inače nepristojno dugo u tehničkom mandatu - jeste nedvosmisleno podrivanje izbornog procesa! Zašto “Afera Kvon” baš danas, dva-tri dana pred izbore, a ne prije dva mjeseca, ili za, recimo, petnaestak dana? Pravni epilog bi svakako bio isti, ali… šta bi izostalo?
Sam tajming pokretanja ove priče u očima crnogorske, političkim aferama teško traumatizovane javnosti, baca sumnju na motive ove akcije. Odatle masovne i rezignirane reakcije građana: onaj ko je htio iz ovoga politički profitirati izgleda nije naučio koliko se Crna Gora za kratko vrijeme promijenila iskusivši mogućnost izbora. Za nas, nažalost u poodmaklom XXI vijeku, to je epohalno otkriće. U ravni otkrića točka.
“Bez ikakve želje da držimo bilo kome stranu, već da branimo pravo da izbori proteknu u miru i makar minimalno normalnoj atmosferi, mora se reći ono što je očigledno: svi državni resursi, uključujući i monopol nad raspolaganjem bezbjednosnim informacijama su stavljeni u svrhu promocije jedne partije”, primjećuje Srđan Perić, nosilac izborne liste Preokret, koji - usput rečeno - na političkoj sceni Crne Gore ubrzano postaje simbol za temeljnost, odmjerenost i kulturu. I baš je u tome suština: da se nikom ne drži strana, već da se brani pravo na normalnost: da institucije neopterećene političkim ambicijama trenutno rukovodećih ljudi rade svoj posao. Dakle, pustimo SDT - kako uostalom poziva i sam Spajić - da radi ono što im je posao.
Na ovom mjestu mora doći pohvala za Spajićev pristup cijeloj priči: on nije, poput mnogih drugih političkih lidera u prethodnom periodu kada su bili suočavani sa raznim optužbama, odabrao medijsku kaljugu kao polje dokazivanja svog integriteta; nije sebe postavio iznad političke ideje i principa koje javno zastupa, već se - što se odmah pokazuje kao veoma efektno - stavio na raspolaganje nadležnim institucijama. Za ovakav pristup koji je dijametralno suprotan od prenapornih, nerijetko izrazito glupih i nikad lijepih partijskih “izliva kanalizacije” u javnost zaista mora doći zaslužena pohvala.
Međutim, poučeni “blatnjavim” iskustvima iz prethodnih par decenija, svaki pokušaj da se afera sa političkog vrati na teren prava - što je jedini mjerodavan način da se utvrdi istina - ravan je pokušaju da se istisnuta pasta za zube vrati natrag u tubu. Ergo, uzaludan posao. Ipak, upiranje prstom u eventualne loše namjere onih koji navodno stoje iza pokretanja ove afere ne daje odgovor na pitanje koje je postavljeno. Iako je opšti utisak da je priča pokrenuta sa jasnom namjerom da se pred izbore kompromituje jedan čovjek, i da sve ovo nema baš nikakve veze sa nekakvom nazovi brigom za opšti društveni interes, jer bi joj i način i tajming bili drugačiji, nikakvi motivi ne smiju u drugi plan potisnuti egzaktnost činjenica: svaka optužba samo se činjenicama može opovrgnuti.
Elem, u najnovijoj crnogorskoj kulminaciji etičkog nihilizma jedina stvarna žrtva ovog sukoba su institucije. Državu primarno čine institucije, koje su kod nas često polufunkcionalne, kadrovski uglavnom slabe, neprofesionalne i - najvažnije! - porazno zavisne od politike. I tu je suština one magle s početka. Međutim, bez obzira na odveć čestu estetsku nedostojnost političke javne izvedbe, građani više nisu žrtva. Niti to više mogu biti. Naučili smo kako iz magle, makar korak po korak. Pokazalo nam se. Ali naučili smo da se iz magle se izlazi isključivo pametnim izborima. Konkretnim pametnim izborima koji uvezuju cijelo društvo, gdje sadomazohističko recikliranje najgorih momenata naše istorije više ne smije biti ni način, a ni dominantna tema.
Bonus video:
