Petak, 9. jun - Dobro je, dočekali smo i to čudo... Prve parlamentarne izbore bez podizanja spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru i uzdizanja crnogorskog nacionalnog identiteta na Belvederu.
Bila je to jedna relativno pristojna i apsolutno dosadna kampanja, skoro pa po evropskim standardima...
Ima nade, biće nešto od nas uprkos naopakoj odluci da tzv. evropski/ građanski/ demokratski blok ide u dvije kolone...
Tako mi se činilo sve do početka ove sedmice...
A onda je izvjesni Kwon Do-Hyung napisao pismo...
O tom pismu, njegovom pošiljaocu i sadržaju javnost su - prije primalaca - obavijestili novinari.
Prvi put u pisanoj formi, na jednom portalu u ponedjeljak, 5. juna.
Drugi put, 6. juna, forma je bila usmena a lokacija - Željezara u Nikšiću.
- Šta je tačno Do Kvon naveo u pismu koje je uputio Vama, ministru pravde i SDT-u i što za Vas znače navodi čovjeka kojega zbog višemilionske prevare traže SAD i Južna Koreja - tako je glasilo novinarsko pitanje upućeno premijeru Dritanu Abazoviću.
Odgovor premijera prenijeli svi relevantni mediji u Crnoj Gori i regionu.
Pitanje sam uspjela da nađem samo na https://www.dan.co.me.
Toliko o zavjeri odlazećeg premijera i zaustavljanju svijetle budućnosti koju donosi dolazeći nasljednik...
* * *
Subota, 10. jun - O tome da li je i koliki značaj trebalo dati pismu čovjeka koji je pod istragom, već su se izjasnili političari, analitičari, novinari i - naročito masovno - "komentatori" na društvenim mrežama...
Ćutali su samo oni koji nijesu smjeli da ćute - Vrhovno i Specijalno državno tužilaštvo.
Ja smijem, ali živa nijesam a da se ne vratim na početak i prelistam “činjenični opis”.
Sedam dana prije izbora premijeru jedne države, njenom ministru i glavnom specijalnom tužiocu stiže pismo/ informacija/ dojava.
Gotovo istovremeno - sat-dva ranije ili kasnije, nije greda - dio sadržaja pisma/ informacije/ dojave stavljen je na uvid javnosti.
Taj dio sadržaja teško sumnjiči jednog nosioca izborne liste i mogućeg kandidata za mandatara za - umiješanost u krivična djela i kršenje izbornog zakonodavstva.
Pošiljalac pisma/ informacije/ dojave, ako je vjerovati objavljenim odlomcima, tvrdi da ima dokaze za svoje navode.
Voljan je da ih saopšti.
Dostupan je državnim organima 24 sata svakog dana.
Ekstradicioni pritvor je na 15 minuta vožnje od oba tužilaštva.
Prvo i najlogičnije moguće pitanje glasi: zašto i pošiljalac pisma/ informacije/ dojave i onaj o kome je pisano nijesu saslušani odmah, u ponedjeljak, kad su optužbe objavljene na portalu već uznemirile javnost...
Ili najkasnije u utorak, premijer je na pitanje novinara o pismu potvrdno odgovorio oko 13 sati...
Nijesu htjeli da dižu tenzije u finišu izborne kampanje?
Nije hitno, neće Do Kvon uteć'?
Možda to mogu biti motivi ćutanja, ali opravdanje sigurno ne mogu.
Sjeća li se ko još, bio je finiš izborne kampanje i kad je stiglo pismo/ informacija/ dojava o Radu Miloševiću...
Nije ni on htio da bježi, ali mu je ipak priređen hitan prijem kod tužioca.
Nije bio ni nosilac liste, ni pretendent na mjesto mandatara...
Uprkos tome, ne da su iz tužilaštva saopšteni ili procurili detalji sa saslušanja, nego su na svakom portalu zauzimali bar pola metra uske širine...
Kamo sreće da su tužioci bili tako revnosni i ovoga puta, ne bi tada bilo potrebe za onom zlosrećnom sjednicom Vijeća za nacionalnu bezbjednost...
Za hajkom na Dritana Abazovića sigurno bi...
Da je odgovor na pitanje odgodio do kraja glasanja, bila bi još surovija...
Zašto nije rekao na vrijeme... Mora da je i on umiješan... Je li ga Spajić podmitio da ćuti... Koliko je ovoga puta dobio u kripto-valuti...
Tako je to otkako je ušao u Vladu...
Tako će, izgleda, biti i ako iz nje izađe...
* * *
Nedjelja, 11. jun - Izbori su završeni, glasači su rekli svoje, počinje noć analitičara.
I to uglavnom onih koji su još od prošlog proljeća, a naročito nakon Preobraženja, tražili vanredne izbore.
Isti zahtjev imala je, u isto vrijeme, i većina partija.
Za ponovni izlazak na birališta bile su i najjače nevladine organizacije.
Svi su navodili stotine različitih motiva, od izdaje nacionalnih interesa, preko bankrota budžeta, do imena trajekata.
Evo, njihov zahtjev je danas ispunjen...
I, što ćemo sad?
Ništa, opet ćemo dobiti nestabilnu Vladu, bila ona manjinska ili većinska.
Ko kaže?
Pa, isti oni političari, analitičari i civilni aktivisti koji su nas i izveli na još jedne zaludnje izbore.
Da ćemo zaludu glasati, bilo je jasno i prošle godine u ovo doba, prije rušenja manjinske Vlade...
Ali, ovog juna pobijedile su evropske, demokratske i reformske partije?
Jesu, ali njih predvode i u njima su isti oni pobjednici od prije tri godine, samo je četvrtina sad nastupila pod drugim imenom.
Nema tog evropejstva, te demokratičnosti i tih reformi kojima se od rogova u vreći može sastaviti Vlada stabilnija od dvije prethodne...
Da je moglo, bila bi sastavljena...
* * *
Ponedjeljak, 12. jun - Sve partije koje su prošle cenzus šalju biračima istovjetnu poruke.
Da su pobijedile.
Da bez njih nema stabilne Vlade.
Da je svaka posvećena putu ka Evropskoj uniji.
Ali i da se među sobom, uprkos tom navodno istom cilju, očima gledat' ne mogu...
Da je Crna Gora opet na gubitku - ne pominje nijedna.
A na gubitku jeste, i to velikom, zbog toga što s nepodnošljivom lakoćom gubi upravo ono čega najmanje ima - vrijeme.
Jasno je da tri godine nijesu dovoljne za saniranje posljedica trodecenijske autokratije i neslobode, korupcije i kriminala, neobrazovanosti i nekulture, nepravde i siromaštva...
Jasno je i da će oporavak teško posrnulog društva trajati najmanje tri decenije...
Ali, posrtala je Crna Gora i prije devedesetih, pa je uvijek nekako uspijevala da se vrati na fabrička podešavanja.
Zašto? Brojni su razlozi, ali jedan je vazda bio presudan.
Zato što je između slobode, pravde i jednakosti, sa jedne strane i punog stomaka i buđelara sa druge - birala ovo prvo.
Tako to biva kad se odlučuje glavom, a ne...
* * *
Utorak, 13. jun - Kako god da su birači ovoga puta prelomili, niko nema pravo da preispituje ničiji izbor, pa ni ove četvrtine birača zahvaljujući kojima kreiranje i sprovođenje državne politike može biti povjereno lideru PES-a Milojku Spajiću.
Izabranika, uključujući i njegovo djelo, imaju pravo da preispituju svi.
Da počnem s kraja, od izborne noći:
- Neću praviti Vladu sa onima koji zloupotrebljavaju državne institucije, DPS-om i Urom - reče onaj koji je pretendent na mjesto mandatara postao zloupotrebom državnih resursa.
Prvo zloupotrebom državne funkcije i državnog prostora za reklamiranje imena buduće partije. Tako je marketing bio žestok da se pola godine nije znalo rade li u Karađorđevoj 9 i dalje službenici Vlade ili samo utemeljivači nove stranke Evropa sad.
Drugo, zloupotrebom istoimenog državnog programa koji su, i to u Spajićevom odsustvu, realizovale Vlada i Skupština.
Treće, zloupotrebom tog državnog posla u izbornoj kampanji partije koja nije ni postojala u vrijeme sprovođenja programa "Evropa sad".
Još malo unazad, dva dana prije parlamentarnih izbora:
Poznajete li Do Kvona?... Upoznao sam ga 2018, oštetio je firmu u kojoj sam radio za 75.000 eura, to je jedan prevarant... Jeste li ga kasnije vidjeli?... Jesam 2022. godine, ali tada nijesam znao je li firma hakovana ili je neka greška...
Nešto ranije, uoči predsjedničkih:
Imate li prebivalište u Srbiji?... Nemam, nikad ga nisam imao... Imao sam ali sam ga odjavio... Nijesam ga odjavio, advokat je zaboravio... Mene ta administracija ne zanima...
Imate li srpsko državljanstvo?... Nemam, uvijek sam imao crnogorsko... Dobro, imam, ali podnio sam zahtjev za otpust iz srpskog državljanstva...
I dobio ga je...
A mi?
Mi smo, umjesto četvorogodišnjeg programa za kulturno, obrazovno, zdravstveno, ekološko, privredno, industrijsko, poljoprivredno, turističko i ostalo uzdizanje dobili jedan hešteg, tri brojke i dvije kose crte:
#1.000/700/450?!
Čemu služi ovaj znak uzvika?
Ničemu, ali neka ga tu...
Da nam ne ostane samo znak pitanja...
Bonus video:
