“Riješen prevoz za pacijente iz Pljevalja do KBC Berane. Elektroprivreda Crne Gore ustupiće kombi vozilo za prevoz pacijenata koji putuju iz Pljevalja do Berana na dijagnostiku magnetnom rezonancom. Ovaj dogovor postignut je na danas održanom sastanku u Ministarstvu zdravlja kojim je predsjedavao državni sekretar Vladimir Obradović, a prisustvovali su predstavnici Doma zdravlja Pljevalja, Elekretoprivrede Crne Gore i Rudnika uglja Pljevlja.”
Ovo je Tviter objava Ministarstva zdravlja objavljena prošlog mjeseca, a završava se emotikonom aplauza.
Godinama nema jednog člana Ministarstva zdravlja a da nije pričao/la da je digitalizacija zdravstva u njihovom fokusu. Pritom pod digitalizacijom ne misle na digitalizaciju u pravom smislu te riječi već na to da doktor može u svakom trenutku da kompjuterski pristupi i ima uvid u svu medicinsku dokumentaciju pacijenta bilo da se liječi u privatnom ili javnom zdravstvenom sistemu. Ovo je možda i najprostiji dio onoga što predstavlja digitalizacija jednog ozbiljnog zdravstvenog sistema, ali za nas je nerješiv problem već deceniju.
Neshvatljivo je da ukoliko treba da se operišete u Kliničkom centru Crne Gore i za to uradite PCR test na SARS CoV2 virus, morate da donesete negativan test, hard copy ili odštampan, jer se u informacionom sistemu Kliničkog centra ne može vidjeti. Takođe, specijalista u Kliničkom centru ne može vidjeti kroz sistem dijagnostičke procedure, laboratorijske i mikrobiološke analize, koje ste uradili po uputu izabranog doktora u domovima zdravlja. Specijalista u KC ne može da propiše terapiju koju ćete podići u apoteci, već morate da idete u dom zdravlja… Sveobuhvatnom digitalizacijom i izgradnjom elektronske baze za svakog pacijenta ne samo da bismo olakšali medicinskim radnicima, već i samim pacijentima. Prema Američkoj medicinskoj asocijaciji, 70% zdravstvenih potreba na primarnom nivou zdravstvene zaštite može biti zadovoljeno putem telemedicine. Nije ovo nikakva daleka budućnost, sve ovo se već koristi u svijetu godinama unazad, a može vrlo lako i kod nas ako reformišemo sistem tako da se bazira samo i isključivo na tome da je pacijent u centru sistema i da se nepotrebno dug i komplikovan put kroz zdravstvene institucije mora skratiti.
Kako stanovništvo Crne Gore sve više stari, a sa druge strane sve je manje zdravstvenih radnika u javnom sektoru, pa ako na sve to dodate i opterećenje nezaraznim bolestima koje je u porastu, pritisak na zdravstveni sistem biće mnogo veći nego što je sada. Zato je krajnje vrijeme da počnemo sa širom primjenom i prije svega poboljšanjem trenutno dostupnih sistema (npr. eZdravlje,eRecept, eNalaz…), ali i primjenom novih tehnoloških rješenja iz oblasti digitalnog zdravlja i informaciono-komunikacionih tehnologija.
Digitalizacija sama po sebi nije garant za bolju zdravstvenu zaštitu, već je efikasna primjena digitalnih tehnologija u skladu sa potrebama pacijenata i zdravstvenog sistema od presudnog značaja. Crna Gora posjeduje sisteme telemedicine i teleradiologije u KCCG i tri opšte bolnice, u Baru, Beranama i Pljevljima. Suština telemedicine se ogleda u tome da omogući preglede na daljinu, konsultacije i virtuelne konzilijume između ljekara u Kliničkom centru i ljekara u opštim bolnicama. Ovaj veoma skup sistem Crna Gora je dobila besplatno, donacijom. Njen potencijal uopšte ne koristimo. Ako znate nekoga ko je riješio zdravstveni problem tako što se njegov doktor putem telemedicine konsultovao sa kolegom iz druge bolnice, a pacijenta možda poštedio putovanja u drugi grad, uglavnom Podgoricu, onda su ti pacijenti vrlo rijetki. Sistem postoji i radi, a ne koristi se uopšte a kamoli dovoljno.
Naše Ministarstvo zdravlja je skoro okupilo svoje najbolje kadrove, predstavnike domova zdravlja i dvije najveće kompanije u Crnoj Gori da bi, pazi sad, došli do rješenja za prevoz pacijenata na relaciji Pljevlja - Berane u vidu kombi prevoza. Predstavljeno kao veliki uspjeh, riješili su rebus ali i prešli igricu. Ministarstvo ne bi smjelo da se bavi, na nivou generalnog sekretara, kombijem, već da uspostavlja i počne sprovoditi pouzdane mehanizme za osiguranje kvaliteta pružanja zdravstvene zaštite, uključujući standarde akreditacije, kliničke smjernice i protokole za dijagnostiku i liječenje pacijenata. Implementacijom standarda kvaliteta, znaćemo gdje kvalitet nedostaje, onda možemo raditi na njegovom popravljanju. Vodiči i protokoli, zasnovani na dokazima i najboljim praksama, pomažu zdravstvenim radnicima da usklade svoje procese, smanje nepotrebne testove ili tretmane i efikasno raspodijele resurse.
Takođe, jednako bitno i nešto što mora pratiti samu digitalizaciju jesu i digitalna medicinska sredstva, poput (pre)nosivih uređaja i aplikacija za mobilne telefone koje omogućavaju pacijentima da sami prate svoje zdravstveno stanje. Odobren od strane američkog FDA-a (Food and Drug Administration) Apple sat 2018. godine kao medicinsko sredstvo, spasio je jedanaestogodišnjeg dječaka koji je bolovao od rijetkog poremećaja ritma a sat je to detektovao. Ovo omogućava praćenje zdravlja i ranu identifikaciju simptoma ili progresije hronične bolesti, što može dovesti do ranog postavljanja dijagnoze i liječenja, sprečavanja pogoršanja zdravstvenog stanja, odlaganja onesposobljenosti i invaliditeta, manjeg odsustva sa posla i manjih izdvajanja države za sve nabrojano. Izbjegavanjem suvišnih procedura i optimizacijom resursa, troškovi zdravstvene zaštite mogu biti značajno smanjeni a uz to pacijenti će brže dolaziti do dijagnoze i početka liječenja.
Tako postavljen sistem će donijeti uštede, pa da onda pare koje sada bacamo, na kombi prevoz i još hiljadu drugih stvari, preusmjerimo u opremanje i opštih bolnica možda? Prijatno bih se iznenadio da je “kombi” sastanak u Pljevljima ili bilo koji drugi iznjedrio zaključak, na primjer, da će integrisanje telemedicine i digitalnih rješenja u zdravstveni sistem biti prioritet radi poboljšanja pristupa zdravstvenim uslugama, jer je to nešto što, posebno u udaljenim mjestima, može olakšati postavljanje dijagnoze, ordiniranje terapije, praćenje hroničnih stanja i pravovremeni a ujedno i mnogo brži i lakši pristup (sup)specijalističkom mišljenju.
Vidite, u ljudskom tijelu je sve povezano na neki način i nekim putevima, a u zdravstvenim sistemima takođe. Ipak, rješenje u vidu kombi prevoza djeluje mnogo jasnije prosječnom crnogorskom glasaču, što jes' jes', pogotovo pred izbore. Iako može da zvuči čudno ali stanovnici Pljevalja ne moraju čekati nekog budućeg ministra iz svog grada kako bi se opremila njihova bolnica. Do tada, nadajmo se da se kombi neće često kvariti.
Autor je doktor medicine
Bonus video:
