"Molim vas da, koristeći sve mehanizme kojim raspolažete, istražite sve moje kontakte sa pripadnicima bilo koje kriminalne organizacije, a prvenstveno sa pripadnicima škaljarskog klana. Zatim, da utvrdite način na koji sam stekla stan, prihode i sve što mislite da je potrebno..."
Ne znate što je ovo? E, to je odlomak iz krivične prijave koju je moja koleginica Jelena Jovanović podnijela Specijalnom državnom tužilaštvu protiv - sebe.
Zašto? Zato što se, nakon tri decenije moralnog posrtanja, ovo ludilo od širenja laži, kleveta i uvreda nekako mora zaustaviti...
U stvari, ludilo i nije najprikladnija riječ za ovu priču, časni ljudi u javnom diskursu ne uspostavljaju drugima medicinske dijagnoze.
Naročito ne onako kako je to - prije mjesec meni, a prije tri dana i Željku Ivanoviću - uradila jedna odavno posrnula organizacija, javnosti poznata pod skraćenicom DPS.
Dno dna je, ipak, bio najnoviji bezobrazluk kojim Jelena nije samo oklevetana i uvrijeđena, nego i - optužena.
I to najprije za jedno teško krivično djelo: saradnju sa organizovanim kriminalom tako što je "glavno pero istraživačkog novinarstva škaljarskog klana".
A potom i za teško kršenje ne samo novinarskog nego i moralnog kodeksa - da za pojedine tekstove uzima novac.
Tu optužnicu prenijeli su svi mediji koje bivši režim smatra relevantnim, jednako kao i oni njega...
Zašto je ta družina ovakav potez povukla baš sad?
Prvi razlog je grupni portret državnih i mafijaških vrhovnika sa Skaj aplikacije, nad kojim se - upravo zahvaljujući Jeleni - zgražavamo već sedmicama.
Drugi razlog je DPS-ovo tradicionalno shvatanje novinarstva po kojem nije riječ o slobodnoj profesiji nego o vezanoj trgovini i mafijaškom poslu.
Što jes' - jes', neke novinarske perjanice nepodnošljivo liče na političko-kriminalni vrh sa grupnog portreta. Ali to nije opravdanje za neviđeni trud te partije da ubijedi javnost kako drugačiji novinari ne postoje...
Zaštitu od tako bezočnog poistovjećivanja, koleginica Jelena tražila je od državne institucije. Hoće li je i dobiti, tek treba da saznamo.
Za svaki slučaj, ja bih se ipak radije zaštitila tradicionalnim crnogorskim metodama.
I to po jednoj ranijoj preporuci jedne takođe državne institucije koja se zove - Predsjednik Crne Gore.
* * *
A zašto mislim da su u Crnoj Gori gorepomenute tradicionalne metode efikasnije od tužilačkih?
Pa, iz iskustva takođe već pomenutog škaljarskog klana. Tragičnog, nažalost, za nekoliko familija od kojih me za jednu ne veže samo prezime.
Posljednje od njih - ubistvo Jovana Vukotića - detaljno je razjašnjeno na Skaj aplikaciji i relevantan je dokaz da je crnogorska policijsko-mafijaška ruka osvete dosezala i do Istanbula.
Iz zvaničnih ali i prijateljskih razgovora predstavnika te dvije državne institucije bivšeg režima - policije i mafije - dalo bi se zaključiti kako motiv za tu osvetu leži u onih 200 kilograma kokaina iz Valensije.
Optužnicom koju je tursko javno tužilaštvo predalo istanbulskom sudu obuhvaćeno je 16 osoba, a kao motiv ubistva pominje se sukob škaljarskog i kavačkog klana.
Hoće li sud u Istanbulu to potvrditi, saznaćemo na kraju procesa...
Ono što se zna već godinama jeste da Jovan Vukotić nije bio u sukobu samo sa “kavčanima” nego i sa nekim visokopozicioniranim policajcima.
- Policija je puna kriminalaca sa značkama, koji su na platnom spisku mafijaških šefova. Zahvaljujući tome u Crnoj Gori svakog dana ginu i nedužni ljudi, jer prljavi policajci čiste teren samo za njihove prijatelje i to je jedino što ih zanima - izjavio je Vukotić u intervjuu Vijestima još u decembru 2016.
Od tada do danas javnost nema saznanja dokle je došla istraga njegovih tvrdnji, ako je uopšte i pokretana.
* * *
A povoda za istragu bilo je mnogo više od ovog jednog.
- Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine...
- Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, jer su u njemu desetine korumpiranih visokopozicioniranih policajaca - kriminalaca. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice...
- To su provjereni igrači, duboko upleteni u te aktivnosti. Za njih se godinama zapravo zna ko su, ali ih ta prepoznatljivost ne tjera sa funkcija. Gledaju da se što bolje ustoliče i da bolje zarade...
- Jedan od policijskih starješina tvrdi da je dugogodišnji prijatelj sa jednim od čuvenih sadašnjih vođa neprijateljske grupe, koja na sve načine pokušava da zavlada Crnom Gorom i regionom...
- Znam ime agenta ANB-a koji sarađuje sa članovima kavačkog klana, spletkari službom i komunicira sa nekim medijima. Znam i koji od medija se finansira od kartela i koji je zadužen da pljuje, laže i sprda se sa ljudskim sudbinama i životima. Ali im te zamisli neće proći, jer ne živimo u Italiji...
- Ja možda i ne moram biti živ, biće neko drugi ko će to da im uskrati...
Sve ovo i još mnogo toga rekao je Jovan Vukotić prije sedam i po godina. Koliko istinito, da se naslutiti iz Skaj aplikacije.
Nije više među živima, ali ispostavilo se i da je istina kako će se naći neko drugi ko će zaustaviti policijsko-mafijašku saradnju...
* * *
Dokaze o toj saradnji, nažalost, Specijalno tužilaštvo godinama nije uspijevalo da pronađe... Sve dok nije počeo da ih dostavlja Europol, ali zaludu jer su do skoro čamili u fiokama...
Nijesu tužioci mogli da rade svoj posao dok su na čelu VDT-a i SDT-a bili Ivica Stanković i Milivoje Katnić?
U redu, izvršna i zakonodavna vlast imale su razumijevanja, našle su načina da ih penzionišu.
Naredna prepreka borbi protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije bile su - niske plate.
Dobro, biće dovoljno visoke za nesmetan rad, obećale su složno tada već nesložne obje grane vlasti i - plate su porasle.
Onda se ispostavilo da specijalnom tužiocu fale saradnici koje on smatra najboljim.
Važi, ispunjen je i taj zahtjev.
E, kad je sve to obavljeno, tužilaštva su zatražila - veću zgradu.
Razumijemo, stvarno je tijesno u staroj, poručila je Vlada. I ponudila da se, odmah nakon iseljenja DPS-a, tužioci usele u onu više nego prostranu zgradu kod Blažovog mosta.
Dobro, jeste joj ime malo neprikladno, Dva kovčega... Ionako je DPS-u za upokojenje Crne Gore bio dovoljan samo jedan... Uzgred, ta partija više nije na vlasti, kako god se zgrada zvala tužilaštvima u njoj ne prijeti nikakva opasnost...
Ali, nama ne odgovara unutrašnji raspored, tražimo temeljno renoviranje - odgovorili su na ponudu...
Preskupo je, poručila je Vlada kad joj je na kraju pukao film.
A meni se u sjećanje vratio jedan crtani... Onaj o crnom piletu kojem stalno nešto fali...
Pa to je nepravda, vikalo je najslavnije pile mog ranog djetinjstva bar po desetak puta u svakoj epizodi...
Kalimero sada ima šezdeset godina, odavno ga nijesam vidjela na TV-u, ne znam jesu li mu i dalje za sve krivi drugi...
* * *
E, na to zlosrećno pile i njegovu vrisku zbog nepravde podsjetio me jedan prilog na TV-u...
Pa to je nepravda, samo što nije vrisnuo Tužilački savjet braneći tužioce od "pritiska izvršne i zakonodavne vlasti"...
O kakvom se pritisku konkretno radi nijesam baš razumjela, znam samo da se ni Vrhovno, ni Specijalno niti ijedno od viših i osnovnih tužilaštava na taj pritisak nije požalilo nijednom prije 30. avgusta 2020.
A ne da su bili pritisnuti, nego i toliko potisnuti da tri decenije nijesmo znali ni da postoje, ukoliko neko od tužilaca ne napravi kakav javni skandal...
Pritisnuti su u doba bivšeg režima bili i novinari, prosvjetari, ljekari, pisci, inžinjeri... Ali profesionalci među njima nijesu podlegli tom strahu, niti su pristajali na pritiske, prijetnje i ucjene...
Naprotiv, javno su se bunili, govorili za medije, izlazili na Ulicu...
Tužioci su sve to vrijeme ćutali.
I samo oni koji su platili ceh njihovog ćutanja imaju pravo da kažu: Pa to je nepravda!
I zato mi je baš po meraku onaj odgovor povodom žalbi tužilaca na političke pritiske.
- Ako organ koji treba da goni počinioce najtežih krivičnih djela nije u stanju da se izbori sa kritikom političara, pitamo se kako će se nositi sa drugim vrstama uticaja na njihov rad - poručilo je Ministarstvo pravde.
A ja tu ne bih imala ništa da dodam...
* * *
Dodao je, nažalost, bivši šef SDT-a Milivoje Katnić. Ali ne objašnjenje za višedecenijski nerad, nego - gas...
- Malo sam pretjerao sa brzinom na mjestu gdje su kriminalni klanovi planirali da me likvidiraju, pa se ježim od tog mjesta - pokušao je da bude duhovit iako vozačima koji su išli ususret sigurno nije bilo do smijeha.
Nije za smijeh ni kazna koju je dobio - najniža moguća od 150 eura za više nego dvostruko bržu vožnju od dozvoljene.
- Ako platim u kratkom roku može biti i niža - bilo je kao prst u oko vozačima koje sudovi oglobe za 300 ili 400 eura...
A onda je nisko pao bivši tužilac.
- Posebno mi je žao novinarke Vijesti Jelene Jovanović koja je prva javila da sam uhapšen - pokušao je da zaobiđe istinu preko pune linije.
I to vremenske, koja kaže da je vijest u njegovom hapšenju prvi objavio portal borba.me.
Koji minut kasnije, u 13.32h, slična informacija pojavila se i na rtcg.me.
Vijesti su bile tek treće, Katnićeva prebrza vožnja registrovana je u 13.35h...
- Kad je saznala da sam kažnjen samo prekršajno, prosula je suze niz gospodsko lice. Srećom da je starocrnogorski običaj ukinut, da se u tragediji grebe po licu, pa je ostao njen divni obraz netaknut - proklizao je na prvoj krivini, pokušavajući da što prije skrene ka Jeleni...
A zašto se Milivoje Katnić, ničim izazvan, obrušio baš na nju?
Pa, za svaki slučaj...
Valja se to s vremena na vrijeme... Da junaci njenog feljtona ne zaborave na čijoj je strani onaj Kata što su htjeli da mu poklone pištolj...
Bonus video:
