Evropska unija se trenutno suočava s dva glavna izazova: postizanje zelene tranzicije i vršenje ekonomskog vođstva. Oba su egzistencijalne prirode. Baš kao što je zelena tranzicija od vitalnog značaja za zaštitu planete od koje zavisi naš opstanak, ekonomsko vodstvo je od suštinskog značaja za očuvanje demokratskog, ekološki prihvatljivog, tržišnog modela koji podržava naš način života. Ekonomsko državničko umijeće nudi načine da riješi oba ova izazova.
Za Evropljanje će primjena ekonomskog državničkog umijeća zahtijevati radikalnu promjenu načina razmišljanja. Navikli smo biti ekonomska supersila, ali još učimo upravljati političkom moći. Zapravo, EU se uvijek suzdržavala od razmišljanja u pogledu ekonomskog državništva. Njen razvoj je pokretala trgovina i bio je podržan međunarodnim ekonomskim poretkom koji se neprestano razvija, ali je zasnovan na predvidivim pravilima.
Ali, svijet se promijenio. U posljednje dvije decenije, a posebno u posljednjih nekoliko godina, niz šokova - od pandemije COVID-19 do ruske invazije na Ukrajinu punog obima - naglasio je ranjivost koja može proisteći iz uzajamne povezanosti. Kao rezultat toga, EU je doživjela “geopolitičko buđenje”, u okviru kojeg države članice sada prepoznaju potrebu za većim suverenitetom kako bi osigurale svoju sigurnost, ne samo u smislu odbrane, već i u pogledu ekonomije i, šire, evropske vizije svijeta.
Tu ekonomsko državničko umijeće stupa na scenu. Moramo osmisliti ekonomske politike koje jačaju status EU kao suverene sile sposobne da osigura održivost svog ekonomskog, socijalnog i ekološkog modela i da svoje vrijednosti projektuje izvan svojih granica. Takva strategija mora biti izgrađena na četiri stuba.
Evropska industrijska strategija
Prvi stub je evropska industrijska strategija. EU je postigla veliki napredak u ovoj oblasti posljednjih godina, a posebno u posljednjih nekoliko mjeseci. Što se tiče energetike, na primjer, EU je usvojila plan Fit for 55, sveobuhvatni paket politika koji ima za cilj smanjenje neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55% do 2030. i postizanje neto nulte emisije do 2050. godine.
Štaviše, EU nastoji reformisati svoje tržište električne energije kako bi postigla fleksibilniju proizvodnju električne energije sa niskim sadržajem ugljika. I produbljuje interne međusobne poveznice kako bi se osiguralo evropsko snabdijevanje energijom, čime se smanjuje ovisnost o uvozu energije iz inostranstva i fosilnim gorivima.
EU sada radi na finaliziranju još više inicijativa koje će joj pomoći održati vođstvo u zelenoj tehnologiji. Na primjer, u toku su napori da se pojednostave i ubrzaju relevantni administrativni procesi, kao što su izdavanje dozvola i provjera državne pomoći. Zakon o industriji nulte stope emisija (Neto-Zero Industry Act), koji je nedavno predložila Evropska komisija, je primjer za to.
Istovremeno, Francuska zagovara inicijative koje bi osnažile strateške sektore, posebno one povezane s digitalnom i energetskom tranzicijom. Na primjer, evropski Zakon o čipovima i Zakon o ključnim sirovinama imaju za cilj potaknuti evropsku proizvodnju ključnih komponenti u globalnom nabavnom lancu tehnologije. Evropa također treba ubrzati napredak u proizvodnji baterija, što je neophodno za postizanje neutralnosti ugljika.
Drugi stub evropske ekonomske države zahtijeva jačanje našeg unutrašnjeg tržišta i trgovinskih odnosa sa ostatkom svijeta. EU već proširuje svoj komplet alata za zaštitu domaćih preduzeća, mjerama vezanim, na primjer, za sigurnost podataka i ključnu infrastrukturu. U isto vrijeme, EU koristi svoju veličinu kako bi osigurala reciprocitet svojih partnera. Nijedna firma iz treće države ne može se nadmetati na javnom tenderu u EU ako njena matična zemlja ne otvori slične tendere evropskim firmama.
EU se također bavi ekonomskom prinudom i praksama koje narušavaju tržište. Njen instrument protiv prinude, o kojem su Evropski parlament i Vijeće nedavno postigli konačni politički dogovor, omogućiće EU da odgovori na silovite ekonomske taktike protivnika. Slično tome, Uredba o skriningu investicija, usvojena 2019, omogućava EU da blokira strano vlasništvo, ili akviziciju, strateških kompanija.
Treći stub je projekcija naših standarda i ambicija izvan Evrope. S tim ciljem, EU je pokrenula koordinirane napore da ojača svoj utjecaj u multilateralnim tijelima i iskoristi svoju moć da zadrži ove organizacije usredotočenim na svoje primarne ciljeve i promoviše reforme upravljanja gdje je to potrebno.
Kontrola izvoza robe dvostruke namjene
Štaviše, mjerama kao što je Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama i uredba o proizvodima bez krčenja šuma, EU osigurava da roba koju uvozi ispunjava međunarodne i (često strože) evropske ekološke i socijalne standarde. A u pregovorima o trgovinskim sporazumima, EU radi na pomirenju tri kriterija: održivost životne sredine, evropski strateški interesi i fer balans ustupaka.
Konačni stub strategije za evropsko ekonomsko državničku umijeće je upotreba “ofanzivnih” instrumenata za odvraćanje od zlonamjerne akcije trećih zemalja. To, naravno, uključuje ekonomske i finansijske sankcije, koje su se brzo razvijale i ekspanzivno primjenjivale otkako je Rusija pokrenula svoj rat punog obima protiv Ukrajine. Ali komercijalna politika u širem smislu također treba biti usklađena sa vanjskopolitičkim ciljevima.
EU već neko vrijeme primjenjuje kontrolu izvoza robe dvostruke namjene i nastaviće to činiti, koordinirajući svoje napore na multilateralnom nivou. Ali treba učiniti više. Usred produbljivanja kinesko-američkih tenzija, EU mora birati između potpunog tehnološkog razdvajanja i jačanja kontrole izvoza. Francuska poziva na raspravu širom EU o tome koje tehnologije nije voljna izvoziti.
Budimo jasni: Evropa ne nastoji da se uspostavi kao geoekonomska sila u suprotnosti sa bilo kojom drugom državom; umjesto tog, nastojimo osigurati da ostanemo pod kontrolom vlastite političke, ekonomske, ekološke i društvene putanje. Čak i dok se mirimo s potrebom da imamo veću moć, nećemo odbaciti otvorenost koja je centralna za evropski projekat. Kao rezultat toga, naš međunarodni utjecaj će samo rasti, a mi ćemo istovremeno moći igrati složenu igru kakva je geopolitika postala i predvoditi svijet u klimatskim akcijama.
Autorka je francuska ministarka za evropska pitanja
(Al Jazeera)
Bonus video:
