Čudo je ovaj balkanski politički marketing... Dizajniran kao međudržavni, a namijenjen za unutrašnju upotrebu...
Uoči 32. godišnjice napada na Dubrovnik i okupacije Konavala, Hrvatska se sjetila da protestnu notu Crnoj Gori uputi zbog - obilježavanja 90 godina školskog broda Jadran.
- Oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo - tako je 19-godišnji vojnik 1991. Televiziji Jutel opisao sukob Teritorijalne odbrane Slovenije sa Jugoslovenskom narodnom armijom u osvit tzv. rata za mir.
Tri decenije kasnije, Hrvatska je kao još ljuta na Crnu Goru zbog razaranja Dubrovnika i pohare njegovog okruženja, ali protestnu notu ne šalje zbog neosuđenih zločina(ca) i neplaćene ratne odštete nego zbog - proslave rođendana jednog broda...
x x x
Što to Zagreb traži od Podgorice?
- Da prioritetno pristupi bilateralnom rješavanju sudbine školskog broda Jadran, "simbola viševjekovne hrvatske pomorske tradicije".
- Da dotad izbjegava jednostrane aktivnosti koje su suprotne nastojanjima da se u duhu dobrosusjedskih odnosa, načela poštovanja i međunarodnog prava pronađe trajno rješenje.
Što jes' - jes', diplomatskom rječniku u ovoj noti mane nema.
Otkud mi onda marketing za unutrašnju upotrebu?
Pa iz tvrdnje da taj jedrenjak "Hrvatska uporno pokušava da vrati od 1991". A javnosti dostupna diplomatska prepiska kaže da je prvi oštar protest na tu temu upućen - 2018. godine.
A zbog čega mislim da je u pitanju politika a ne pravda?
Zato što, prema Sporazumu o sukcesiji SFRJ, o vlasništvu ne presuđuje to u čiju je flotnu listu brod bio upisan prije otcjepljenja - na što se poziva Hrvatska.
Nego gdje se brod u tom trenutku nalazio - što je prije pet godina bio ključni argument Crne Gore.
Nema grke ni u odgovoru crnogorskog premijera na protestnu notu.
- Naprotiv, ako možemo da na jedan dostojanstven način, kako treba, komšijski i prijateljski iznalazimo rješenja - tu smo. Do tada će Ministarstvo odbrane i sva druga ministarstva svojom imovinom raspolagati onako kako misle da treba. Proslava 90 godina broda je u našoj nadležnosti - rekao je Dritan Abazović.
x x x
Da bude grke, bilo je realno očekivati sa hrvatske strane. Ali ne povodom slavlja u čast jednog jedrenjaka, zbog kojeg se Crna Gora 2023. sumnjiči za "svojatanje tuđe imovine protivno uobičajenim uzusima".
Nego zbog onoga što je Crna Gora učinila 1991/92. na dubrovačkom ratištu. Taj učinak, prepisan iz ratnog bilansa države Hrvatske, izgleda ovako:
- Ubijeno: 116 civila.
- Poginulo: 194 hrvatska borca i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore.
- Zatočeno: 443 osobe u logorima Morinj (Crna Gora) i Bileća (BiH) u neljudskim uvjetima.
- Prognano: 33.000 mještana.
- Uništen: 2071 stambeni objekt.
- Provođena: organizirana pljačka privatnih i javnih dobara.
Moglo bi tu da se dopiše i ono antologijsko "spašavanje Tuđmanovih krava" koje su završile u Spužu... I opreme sa aerodroma u Ćilipima... I štamparskih mašina koje je Cetinje odbilo da primi, ali Titograd nije.
x x x
Ima toga još, direktna šteta koju su crnogorski rezervisti i JNA pričinili na području Dubrovnika procijenjena je na 643 miliona njemačkih maraka.
Crna Gora je Hrvatskoj isplatila 375.000 eura za stočni fond opljačkan u Konavlima i 30.000 za jedan brodić ukraden u Cavtatu.
Ostala je dužna još samo 321.297.500 eura, i to po najpovoljnijem kursu iz 2001. godine. Ali, godinu ranije, obje države su se i zvanično podvrgle kolektivnoj aMNEziji.
Hrvatsko-crnogorska idila započela je čim je naš Predsjednik izrazio žaljenje "za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragičnim događajima".
Umjesto da tada zatraži odštetu "za svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke", Hrvatska je odabrala ćutanje, prigrlila našeg Predsjednika kao svog i otvorila mu put u Vašington, Brisel i sve evropske prijestonice.
I ostala uz njega ne samo tokom dvije decenije vladavine, nego i nakon što je izgubio vlast...
x x x
Kad već Hrvatskoj više nije problem ni ubijanje civila, ni granatiranje Dubrovnika, ni pohara njegove šire okoline, zašto je (p)ostao sporan samo jedan jedrenjak - e, to nije moguće razumjeti iz protestne note.
Nije baš najjasniji ni Sporazum o sukcesiji koji je 2001. potpisan u Beču, pod evropskim pokroviteljstvom. Niti je jedini koji i dan-danas izaziva nedoumice.
Takvi su svi balkanski sporazumi za koje je zaslužna Evropska unija, još otkako nije uspjela da sprovede onaj prvi i najvažniji - o mirnom razgraničenju republika SFRJ 1991.
A što kaže ovaj o raspodjeli njene imovine?
Prilog A, pokretna i nepokretna imovina član treći:
- Pokretna materijalna državna imovina SFRJ preći će na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost.
Da ne bude sve odmah jasno, potrudili su se autori u prvom stavu četvrtog člana.
- Nezavisno od paragrafa (1) člana 3 ovog priloga, pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja je predstavljala dio vojne imovine te države, biće predmet posebnih aranžmana koji treba da se dogovore između zainteresovanih država sukcesora.
Kako izgledaju ti "naknadni dogovori sukcesora", pokazao je dugogodišnji spor Hrvatske i Slovenije. Dogovaranje Srbije i Kosova tek će da pokaže, u nekoj od narednih decenija...
x x x
Da Jadran ostane naš i bez tog mrcvarenja, nadu ipak daje nastavak Sporazuma o sukcesiji:
- U odnosu na materijalnu pokretnu i nepokretnu imovinu bivše JNA koja je korišćena u civilne svrhe, aranžmani koji se navode u paragrafu (1) ovog člana će priznavati važnost člana 2 (1) i 3 (1) ovog priloga.
Jeste malo rogobatno, ali suština je jasna.
Školski brod Jadran korišćen je u civilne svrhe.
Njegov vlasnik je sukcesor na čijoj se teritoriji zatekao u času proglašenja nezavisnosti.
Hrvatska je nezavisnost proglasila 25. juna 1991, ali jedrenjak tada nije bio na njenoj teritoriji.
Doplovio je u Crnu Goru krajem 1990, povjedočio je i hrvatski ministar vojni Damir Krstičević uoči proslave 85. godišnjice broda.
Isto su tvrdili hrvatski mediji.
Istina, ni tada glavni predmet javnog spora nije bilo vlasništvo nad brodom, nego učešće jedne hrvatske pjevačice na toj proslavi.
x x x
Nakon pauze zbog slavlja te 2018. tihovanje o Jadranu nastavljeno je sve do prošle sedmice. Hoće li i nova protestna nota biti brzo zaboravljena, pokazaće se poslije glavne svečanosti na Preobraženje...
Kako god bilo, meni se i preobraženjskom i pravednom čini ideja koju je na fejsbuku predstavio moj drug sa Ulice, iz doba Odupri se, Dejan Pejović.
Temeljno je i opširno obrazložena, zato samo nekoliko teza:
"Školski brod Jadran treba preimenovati u "Oprosti nam Dubrovniče". I odvesti ga i predati hrvatskim vlastima u Dubrovniku na godišnjicu prelaska crnogorskih rezervista preko avnojske granice Crne Gore i Hrvatske.
Ne bi tom prilikom trebalo ulaziti u istoriju, odnosno dubiozu o svojini broda, već ga jednostavno predati za gram obraza, odnosno katarze...
Pošto je ovih dana godišnjica Oluje siguran sam da će biti komentara "a što bi tek Hrvatska trebalo da uradi za otkup obraza". Mislim da je to pitanje za Hrvatsku, neka ona vidi što će, da li će, kako će i kada će osmisliti simboliku katarze. Isto tako, Srbija neka vidi za svoje rabote.
Mene isključivo zanima što mi kanimo napraviti i zeru sanirati nepovratno izgubljeni obraz Crnogoraca i Crne Gore.
Crna Gora je, na ruševinama Dubrovnika i stradanjem ljudi s obje strane, izgubila svoj kredit da se zori čojstvom koje je njegovala u kolektivnom smislu.
Brod Jadran iz Kraljevine SHS zapravo je minimalno bogatstvo u poređenju sa duhovnim siromaštvom, kada se i nakon više od 30 godina gledaju snimci topova koji pucaju po Starom gradu a da u Crnoj Gori nemamo sudske procese koji su barem dotakli pravdu.
Ako neko misli da je ovo udvaranje Hrvatskoj za neke ponte za EU, to mi nije ni na kraj pameti.
Ovdje se radi isključivo o iskupu Crne Gore, poput klečanja kancelara Njemačke Vilija Branta u Varšavi, nakon Drugog svjetskog rata.
Bespogovorno predavanje broda Jadran, preimenovanog u "Oprosti nam Dubrovniče", bilo bi kolektivno klečanje zvanične Crne Gore i traženje stvarnog oprosta."
P.S. Predsjednik Jakov Milatović povjerio je mandat za sastav Vlade lideru PES-a Milojku Spajiću. Ostatku Crne Gore više sreće drugi put!
Bonus video:
