O pećini, koja nosi konspirativno ime Zavjet ćutanja, pisao sam prije devet godina bez otkrivanja samog lokaliteta, što je izazvalo veliki broj znatiželjnih komentara i pitanja gdje se pećina zaista nalazi. Tada sam za potrebe projekta izrade "Katastra speleoloških lokaliteta" za pet opština na sjeveru Crne Gore promovisao i film "Skriveni svijet" u kojem su se prvi put pojavili kadrovi iz ove fascinantne pećine.
Zbog izuzetne ljepote i očuvanosti, speleolozi speleokluba "Olkuš", iz istoimenog grada na jugu Poljske, i crnogorski speleolozi iz PSK "Akovo" i Centra za istraživanje i zaštitu krša, zavjetovali su se na skrivanje lokacije ove izuzetne pećine, prije svega u namjeri da se sačuva unutrašnjost od namjerne ili nenamjerne devastacije ovih fascinantnih, do tada potpuno neistraženih podzemnih kanala i dvorana. Prošle godine speleolozi "Olkuša" su snimili film o istraživanjima pećine, a ove godine se pojavio i članak u poljskom speleološkom magazinu o istoriji istraživanja ove pećine kroz pet kampova od 2011-2022. godine. Na taj način, podaci o lokalitetu su objavljeni, a zavjet ćutanja je raskinut.
Pećina Zavjet ćutanja ili Gornji ponor (GP) nalazi se u blizini Bijelog Polja. Pristup pećini vodi dnom klisure uz rijeku Bistricu. Staza, koja ponegdje vodi uz kamene izbočine, osigurana je čeličnim sajlama na mjestima izloženim padovima. Pola puta do pećine vodi uz rijeku, nekad lijevom, nekad desnom obalom ili često uz samo korito. Mjesta s bržom strujom koja treba preći takođe su osigurana konopima. Cijela staza je markirana i osigurana a na pojedinim mjestima su napravljena i odmorišta, naporom članova PSK "Akovo".
Đalovića "zamaglila" pogled speleologa
Sam ulaz u pećinu se nalazi u gornjem, suvom dijelu klisure a malo interesovanje za istraživanje ove skrivene pećine vjerovatno je povezano sa dugogodišnjim istraživanjem Pećine nad Vražjim firovima (Đalovića pećina), čija je veličina i ljepota zamaglila pogled speleologa i gurnula u drugi plan mogućnost da se na istom lokalitetu nalazi još jedna izuzetna pećina. Osim toga, na samom ulazu u pećinu nalazi se povremeni sifon koji u vrijeme visokih voda blokira prolaz dalje u dubinu pećine.
U literaturi gotovo da ne postoje podaci o ovom speleološkom lokalitetu. U radu mr Predraga Đurovića i dr Milutina Lješevića "Speleološki objekti Đalovića klisure i njihov značaj za cirkulaciju vode u krasu Peštera" koji je publikovan 1987. godine, ova pećina je opisana kao ponorska. Pored nje, u radu je navedeno ukupno šest pećina "od kojih je polovina vrelskih a druga polovina su ponorske". U radu se naglašava da su dvije vrelske pećine na lokalitetu Vražijih firova a treća na lokalitetu Glava Bistrice, prvog stalnog vrela rijeke Bistrice. Što se tiče ponorskih pećina autori ih imenuju prema njihovoj hidrogeološkoj funkciji kao Gornji ponor, Srednji ponor i Donji ponor.
U gorenavedenom naučnoistraživačkom radu naglašava se i hidrološka veza između ponora u Sušici i kanjona Jamovi odnosno Đalovića klisure, a bojenjem je utvrđena veza između ponora Đerdap na Koritskoj visoravni i Glave Bistrice. Kasnijim istraživanjima se došlo do saznanja da u zaleđu pećine Glava Bistrice postoji još jedna. Pećina Jamovi (češki speleolozi su je imenovali kao "Brno") predstavlja prelivno vrelo (vrelo na preskok) glavnog vrela Glava Bistrice. Pećina se nalazi tridesetak metara visočije od Glave Bistrice, njena dužina je oko 450 metara a završava se podzemnim rječnim tokom.
Druga dva vrela koja se pominju u ovom radu nalaze se na lokalitetu Vražji firovi i oni se javljaju periodično u vrijeme visokih voda. Autori dovode u hidrološku vezu ponor rijeke Boroštice na Pešterskom polju (opština Sjenica) sa sistemom vrelskih pećina na Vražjim firovima ali i sa Juriškim vrelom koje se javlja kao drugo stalno vrelo rijeke Bistrice. Sedamdesetih godina prošlog vijeka bojenjem ponora rijeke Boroštice dokazana je veza sa Juriškim vrelom u Đalovića klisuri. Ono što se u radu ne navodi je postojanje gornjeg vrela (pedesetak metar visočije) na ovom lokalitetu koji se javlja povremeno u vrijeme visokih voda. U nastavku ovog gornjeg, periodičnog vrela je pećina Juriško vrelo čiji se suvi dio kanala, koji su otkrili i istražili članovi PSK "Akovo" 2008. u dužini od oko stotinak metara, završava podzemnim rječnim tokom i dotočnim i odtočnim sifonom. Češki speleolozi iz kluba "Pusti Žleb" su u nekoliko navrata ronili ovaj zahtjevni sifon, a njegova trenutna dužina je prema dostupnim podacima fascinantnih 400 metara.
Autori uspostavljaju vezu između Vražjih firova i Juriškog vrela, navode i tri ponorske pećine u gornjem, suvom dijelu klisure kao dio ovog sistema. Istraživanja pećine Zavjet ćutanja (Gornji ponor) mogao bi baciti novo svjetlo na ovaj složeni podzemni sistem ali i hidrogeološku funkciju ove pećine a, možda, i fizički kontakt sa kanalima Pećine nad Vražjim firovima.
Što se tiče ranijih istraživanja pećine Zavjet ćutanja (GP) nju su, tokom prvih ekspedicija u Pećini nad Vražjim firovima, evidentirali speleolozi "Speleološkog odsjeka Beograd" ali njihova istraživanja nijesu odmakla dalje od toga, najvjerovatnije zbog usredređenosti na istraživanje tada najduže pećine na Balkanu. U radu Predraga Đurovića i Milutina Lješevića se navodi da je Gornji ponor istražen u dužini od 35 metara i da se završava sifonom, a naglašava se i mogućnost da se tokom sušnog perioda u pećini mogu otvoriti novi djelovi pećine. Dvadeset pet godina kasnije, ta mogućnost je potvrđena kroz istraživanja koja su trajala bezmalo desetak godina u potpunoj tajnosti.
Trenutna istražena dužina pećine Zavjet ćutanja je 3.545 metara sa značajnim potencijalom za dalja istraživanja i njena dužina će se u godinama koje slijede sigurno povećavati. Prema podacima Centra za istraživanje krša, pećina Zavjet ćutanja (GP) nalazi se na petom mjestu najdužih pećina u Crnoj Gori. Najduža je Pećina nad Vražjim firovima sa više od 20 kilometara premjerenih kanala. Na drugom mjesti je jamski sistem na maganiku Željezna jama - Željezni dah, na trećem mjestu je Njegoš pećina, a na četvrtom Dvogrla jama koje se nalaze na masivu Lovćena.
Osim dužine, pećina Zavjet ćutanja (GP) se odlikuje nevjerovatnom ljepotom, raznovrsnost i količina sedimenata u ovoj pećini je umnogome uporediva sa Pećinom nad Vražjim firovima koja se nalazi u neposrednoj blizini i na istoj dolinskoj strani Đalovića klisure.
Ulaz u pećinu Zavjet ćutanja se nalazi na lijevoj dolinskoj strani. Kanal se od ulaz spušta sa nagibom od oko 35 stepeni a nakon periodičnog sifona se ulazi u zahtjevni meander čija je dužina oko 130 metara. Jako strujanje vazduha u ovom dijelu pećine prvim istraživačima je pružao naznake da se radi o značajnom speleološkom objektu.
Ljepotu otvaraju meandri
Nakon meandra, koji se takođe završava periodičnim sifonom, pećina se Otvara u svoj svojoj veličini i ljepoti, kao zaslužena nagrada za prve istraživače zbog upornog provlačenja kroz negostoljubivi "Pakleni kanal". A prvi istraživači su bili četiri speleologa poljskog kluba "Olkuš", dvije djevojke i dva momka: Katarzyna Leszczyńska, Beata Piątek-Zalewska, Michal Kaszuba i Aleksander Zalewski, koji su, u želji da nađu i posjete Pećinu nad Vražjim firovima, pronašli novo blago u srcu Đalovića klisure. Poslali su mi slike i objašnjenje gdje se pećina nalazi sa pitanjem da im potvrdim da li je to Pećina nad Vražjim firovima. Odmah mi je bilo jasno o čemu se radi i narednih godina sam uzeo učešće u planiranim ekspedicijama ovog kluba. Zapravo, pećinu su do 2021. godine vidjela dvadeset dva poljska speleologa iz kluba "Olkuš" i pet speleologa iz Crne Gore.
Dogovorili smo se da u tajnosti držimo lokaciju i istraživanja i da što je moguće više čuvamo od devastacije. U tom cilju smo uvijek nosili rezervni par čiste obuće ili smo išli u čarapama ili bosi, ako se moralo, da bismo sačuvali pojedine netaknute djelove pećine izvanredne ljepote. Prošle godine pećinu su posjetili i speleolozi kampa "Meduza", koji su godinama istraživali Pećinu nad Vražjim firovima i započeli sopstvena istraživanja ove pećine. Zavjet ćutanja je, dakle, prekinut.
Zavjet ćutanja je aktivna pećina sa više periodičnih i stalnih jezera od kojih su neka tokom istraživanja prelažena upotrebom gumenih čamaca. Može se podijeliti na donji dio kanala, gdje je akumulacija vode veća, i gornje nivoe gdje je akumulacija vode znatno manja. Najljepši dio pećine se "krije" u bočnim, višim kanalima gdje je količina vode znatno manja. Glavni kanal ima generalni pravac pružanja jug - sjever i završava se impozantnim sifonom.
"Mala Sahara", "Leopardova sala" i "Banja"
U ovom dijelu pećine su odaje "Mala Sahara", "Leopardova sala" i "Banja". Kanal je aktivan i ima jedan periodični sifon nazvan "Daleko od očiju" prekriven dubokim naslagama mulja i pijeska. Nakon njega slijedi penjanje i raskrsnica, glavni kanal nastavlja pružanje u pravcu sjevera a preko većeg saliva "Koridor 013", pećina se nastavlja i ima generalno pružanje zapad - istok.
Glavni kanal se nastavlja penjanjem preko manjeg saliva, prelaskom nekoliko kaskadnih jezera pa spuštanjem kroz uski otvor do "Bazilike", prelijepe dvorane sa čudesnim draperijama. Na ovom mjestu odvaja se jedan kraći sporedni kanal kojem su speleolozi, zbog boje sedimenata, dali ime "Puding od pomorandže", koji je potpuno zasigan i pun ukrasa tako da na njegovom ulazu speleolozi skidaju čizme i idu u neoprenskim čarapama ili drugoj čistoj obući kako bi sačuvali njegovu netaknutu ljepotu. Još jedan manji bočni kanal i odaja "Trezor" se prelazi u rezervnoj obući.
Glavni kanal se završava nizom jezera od kojih se prvo mora preći gumenim čamcem. Na kraju je pokušano da se zaobiđe veliki sifon ali je speleologe dočekalo jezero i perspektivni sifon.
"Koridor 013" (istražen 2013. godine) najljepši je i ujedno najperspektivniji dio pećine za dalja istraživanja. Ovaj koridor je dug oko 350 metara i ima najveću koncentraciju sedimenata: očaravajući salivi, čudesne bigrene kade, tanki cjevasti stalaktiti dugi i do tri metra, krupni korali i veoma rijetki helaktiti. Iako znatno manje i u ovom dijelu pećine je zabilježena značajna količina vode, a na pojedinim djelovima ima dosta mulja i pijeska. U ovom dijelu pećine postoje dva perspektivna pravca, jedan od njih je istražen 2017. a posljednje istraživanje je obavljeno prošle godine kada su istraživanja sprovedena na trećem nivou pećine u nekoliko pravaca koje tek treba mapirati. Inače, vertikalna razlika najniže i najviše tačke u pećini je 86 metara.
Na kraju mogu ponoviti zaključak od prije desetak godina: Zavjet ćutanja je po dužini, potencijalu za dalja istraživanja, ali i po ljepoti jedna od najznačajnijih i najvrednijih pećina u Crnoj Gori.
Autor je direktor Centra za istraživanje i zaštitu krša
Bonus video:
