Petak, 15. septembar - "Nijedna država ne vodi tako bespoštedan rat protiv svojih najobrazovanijih građana: porezom, nepotizmom, vladavinom idiota. Iza ludaka će zaista ostati spržena zemlja. Ko će lečiti, učiti, projektovati, stvarati? Ovakav planirani autogenocid istorija verovatno ne pamti."
Ovako je ugledni srpski scenarista i dramaturg, Nebojša Romčević, vidio svoju matičnu državu Srbiju.
Ali je, ne znam zašto, omanuo u posljednjoj rečenici, previdjevši da se sve što je napisao već dogodilo mojoj, to jest našoj Crnoj Gori.
Rat koji je trideset godina crnogorska država vodila protiv svojih najobrazovanijih građana jeste bio bespoštedan.
Iza ludaka - ne kažem ja nego on, pametno je ograđivati se citatima sve dok se naše sudstvo ne urazumi - zaista jeste ostala spržena zemlja.
U njoj sad nema ko da liječi, podučava, projektuje, stvara. U stvari, gotovo da nema. Ali, za razliku od predsjednika Višeg suda, ja znam što znači to "gotovo da...".
Da je onih koji žele, umiju i mogu tu sprženu zemlju da učine plodonosnom vrlo malo.
I da su nejaki, isto kao devedesetih.
I da je sve manje onih koji žele, umiju i mogu da ih čuju, isto kao devedesetih.
I da planirani crnogorski autogenocid ne pamti samo istorija, nego i (još) živi svjedoci.
Tek je prošla treća godišnjica okončanja tog velikog zločina.
Endemskog. I po motivima. I po načinu izvršenja. I po posljedicama...
Sve dok Srbija, prije desetak godina, nije krenula putem Crne Gore...
* * *
Subota, 16. septembar - Uprkos posljedicama tog autohtonog autogenocida, čini mi se da još ima nade za Crnu Goru.
Đe je nađoh?
U jednoj neupadljivo plasiranoj vijesti koja je - liše Vijesti - ostala u sjenci atraktivnih partijskih ogovaranja.
I uzajamnih optuživanja za krah pregovora o putu Crne Gore ka heštegu #450/700/1.000.
O čemu se radi?
O saglasnosti koju je Vlada dala na zahtjev uprave Podgorice o prenamjeni gradskog građevinskog zemljišta itd...
U prevodu sa činovničkog jezika: na placu od četiri hiljade kvadrata u Bloku devet neće - kako je predviđeno urbanističkim planom - biti izgrađen novi blok zgrada sa pet spratova P+5.
To zapušteno zemljište biće iskorišćeno za dječja igrališta i park.
Dobro, de, znam da to nije ni prvi ni jedini park u glavnom gradu. Ali jeste prvi put, ne samo u Podgorici nego i u ostatku Crne Gore, da se vlast odrekne skoro dva miliona eura.
I više, ako bi ušla u tradicionalni dil sa investitorima čija je zarada još ranije bila procijenjena na desetak miliona.
"Za zelenu i humanu Podgoricu", poručio je njenim građanima Luka Rakčević.
Hvala za ovih četiri hiljade kvadrata zelenila, poručila bih i ja njemu kao zamjeniku gradonačelnika.
Veliko je i to za glavni grad u kojem je više drveća posječeno nego zasađeno.
A kad smo već kod sađenja imam i ja, u svojstvu građanina, jedan zahtjev.
Da Podgorica postane drastično zelenija i humanija tako što bi istu prenamjenu dobilo i onih milion i četiristo hiljada kvadrata na - Sadinama...
* * *
Nedjelja, 17. septembar - Krhka je, nažalost, ovdje nada u promjene. Nestane za jedan dan, ali ne toliko zbog vlasti koliko zbog onih koji je biraju.
- Piši nam pamet, pogledaj koliko je čitalaca zanimala vijest o odricanju od 8.238 vrlo isplativih stambenih kvadrata u korist finansijski neisplativog parka za djecu - napisao mi je danas jedan ekološki aktivista.
Pogledala sam na najčitanijem portalu Vijesti - 18.084.
Prvu informaciju o rudarenju do sudskog depoa pročitalo je - 149.411.
Razumijem, informacije o kopanju tunela usred glavnog grada postigle bi rekordnu čitanost u bilo kojoj državi.
Rekord plitke pameti, pred kojom su nemoćne čak i jasno napisane činjenice, ipak drži Crna Gora.
Gdje su bili policajci dok je kopan tunel?... Vjerovatno tamo gdje treba da budu po zadatku, koji sigurno ne podrazumijeva detektovanje zvukova po ionako bučnom centru grada.
Zašto nijesu na vrijeme otkrili rupu u depou?... Zbog zakona po kojem policajci ne smiju tamo ni da privire već osam godina.
Zbog čega Uprava policije nije pojačala obezbjeđenje sudskih zgrada?... Zato što je zakon već prekršen i sa ovih šezdesetak policajaca koji ih već čuvaju.
* * *
Ponedjeljak, 18. septembar - Među partijama, rekorderi u glupostima u početku su bili zakonima već poslovično nevični PES-ovci, koji su i inače opsjednuti Urom zbog neviđenog animoziteta prema premijeru i ministru.
- Dritan Abazović i Filip Adžić su ti nosioci funkcija za vrijeme čijeg mandata je značajno oslabljena snaga institucija i oslabljen njen kapacitet da iskoristi šansu za razbijanje kriminalnih klanova - tako su obrazložili zahtjev da premijer i ministar policije podnesu ostavke.
Čemu podnošenje ostavki kad su njih dvojica već smijenjeni još prije godinu - iz PES-a nijesu ni pokušali da objasne.
I da jesu, bilo bi zaludu.
Za premijera i Vladu nakon podnošenja ostavke važe ista pravila kao i u slučaju gubljenja povjerenja - Ustav im nalaže da svoj posao obavljaju sve do izbora novog premijera i nove Vlade.
PES-ov rekord u glupostima ipak je oborio DPS.
- Neopaženo i nesmetano prokopavanje tunela i obijanje depoa Višeg suda u Podgorici pokazatelj je faktičkog rasula u bezbjednosnom sistemu Crne Gore - samo je jedan od bisera nikad više vladajuće partije.
O čijem rasulu najbolje svjedoči upravo kopanje tunela i rupa u depou.
Nakon što je upravo gorepomenuti bezbjednosni sistem prekinuo tradiciju iznošenja dokaznog materijala kroz glavna vrata.
* * *
Utorak, 19. septembar - I njih takve, nažalost, uspjelo je da nadmaši nekoliko predstavnika sudske vlasti.
Samo što se kod njih nije radilo o glupostima, nego o elementarnom nepoznavanju zakona po kojima treba da sude.
Ugled te vlasti i povjerenje u nju odavno su na niskim granama. Ali da ne bi ove afere s tunelom možda nikad ne bismo saznali kako postoje i sudije koje nijesu u stanju da zapamte jedan član jednog zakona iz 2015.
Da "poslove obezbjeđenja lica, imovine i objekata sudova vrše zaposleni u sudu ili tužilaštvu na poslovima obezbjeđenja ili pravna lica ovlašćena za obavljanje poslova zaštite i obezbjeđenja".
I da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima "iz opisa policijskih poslova izbrisane odredbe koje se odnose na obezbjeđivanje uslova za nesmetan rad sudova, državnog tužilaštva i održavanja reda u tim organima".
Ove dvije rečenice ponovljene su od proljetos bar dvadesetak puta, povodom samoubistva bombom na ulazu u Osnovni sud.
Za to što, uprkos zakonskoj zabrani, nekolicina policajaca još ulaze u zgradu u Njegoševoj, sudije mogu da zahvale činjenici da je predsjednica Vrhovnog suda štićena ličnost, ali i dobroj volji Uprave policije.
Kamo sreće da ovoga puta u tu zgradu nijesu ulazili ni policajci ni foto-reporteri, ne bila iskopana najveća bruka u ovoj aferi kopanja.
A jeste bruka nad brukama to što i rupa i tunel do nje izgledaju drastično otmenije od depoa.
Čija je unutrašnjost zastiđe Višeg suda.
I njegovog predsjednika.
I svih sudija i zaposlenika tog suda...
* * *
Srijeda, 20. septembar - Dvadeset jedna nevladina organizacija i dalje protestuje zbog podrške Crne Gore da se Ekspo 2030. održi u Saudijskoj Arabiji.
Zašto baš 21 kad se po tom broju jasno prepoznaje jedna, za razliku od nevladinih, legitimno antivladina politička organizacija - ne bih iznosila osnovanu sumnju.
Činjenicu da je problem sa podrškom Crne Gore isfabrikovan - moram.
Da nije tako, 21 NVO saopštila bi javnosti istinu.
Da je Italija bez te podrške ostala zato što je Ekspo u Milanu održan prije samo - osam godina.
Istina je i da još najmanje toliko treba da prođe da bismo saznali hoće li "ova odluka imati posljedice i na put Crne Gore ka EU", kako sluti 21 NVO.
Istina je i da zbog Vladine odluke pravo da se ljuti ima samo - Južna Koreja.
Istina je, i to najvažnija, da su Saudijsku Arabiju podržale i SAD, Grčka, Francuska, Bugarska, Španija i još 120 država.
I da, istina je i da Crna Gora nikad nije obećala podršku Italiji, učinio je to bivši ministar Ranko Krivokapić bez odluke Vlade.
Sve ovo znala je i svaka od 21 NVO, ali je prećutala.
Kamo sreće da su prećutale nešto drugo.
Da je Vlada na ovaj način podržala nedemokratski režim Saudijske Arabije, koji brutalno i masovno krši ljudska prava.
I da donacija te države našem državnom Univerizetu izaziva sumnju u korupciju.
Bivši režim je, sve zaklinjući se u broj 21, deceniju i po podržavao Tursku, širom joj otvarajući sve granične prelaze za biznis.
Turski režim ne da je nedemokratski i ne da brutalno i masovno krši ljudska prava, nego će ga svijet pamtiti i po drastičnom ugrožavanju žena kršenjem deklaracije koja nosi naziv po Istanbulu, gradu u kojem je potpisana.
Pamtiće ga i po hapšenju nekoliko hiljada demonstranata u jednom danu.
I po presudama sa zatvorskom kaznom od - 11.196 godina...
I sve to zahvaljujući diktatoru Redžepu Taipu Erdoganu.
Koji je Crnoj Gori slao donacije mnogo vrednije od ova tri miliona iz Rijada.
Šteta što tada nije bilo ove grupe od 21 NVO da nekadašnje premijere osumnjiči za korupciju
I još veća što su se pojedinačno gotovo sve - pravile mrtve...
Bonus video:
